Screenshot: YouTube

GODINE su prošle nakon što je Anna Jarvis osnovala Majčin dan, a kad je prilikom ručka u Philadelphiji vidjela u meniju "Salatu Majčin dan", naručila ju je i tek što joj je konobar poslužio jelo bacila salatu na pod, platila i ljutito izašla iz restorana. Nije mogla podnijeti činjenicu da je izgubila kontrolu nad praznikom kojem toliko pomogla u nastajanju, a dotukla ju je komercijalizacija koja uništava Majčin dan.

Tijekom američkog Građanskog rata Annina majka brinula je za ranjenike bez obzira na kojoj strani sukoba su se nalazili. Kad je preminula 1905. godine, njena kćer bila je toliko tužna da je po cijele dane čitala brojna pisma sućuti i podcrtavala sve riječi koje su hvalile njenu majku. Na neki način je tako podigla spomenik svojoj majci i počela raditi na promicanju dana kada bi se odavala počast svim majkama. Prvi Majčin dan proslavljen je 1908. godine u crkvi u kojoj je majka Anne Jarvis svake nedjelje podučavala djecu, a kako nije mogla biti tamo, Anna je poslala 500 bijelih karanfila, najdraže cvijeće svoje majke. Taj cvijet danas predstavlja čistoću majčinske ljubavi prema svojoj djeci.

Širenje informacija

Majčin dan vrlo je brzo postao popularan zahvaljujući brojnim, gotovo fanatičnim, pismima Anne Jarvis i njenom trudu oko promotivnih kampanji po cijelom svijetu čemu je posvetila sve svoje slobodno vrijeme.

Jarvis nije posustala nakon što je nekoliko senatora ismijalo njenu ideju i želju prema kojoj bi Majčin dan postao stvarnost,  pa je 1914. godine njen prijedlog prošao na Kongresu s vrlo malo protivljenja. Industrija koja se bavi uzgojem cvijeća spremno je stala uz nju, dok je Jarvis prihvaćala brojne donacije i održavala govore na njihovim skupovima.

Sa svakim sljedećim Majčinim danom, nošenje bijelih karanfila postalo je nepisanim zakonom, cvjećari bi redovito sve rasprodali, pa su ubrzo došli na ideju kako udvostručiti zaradu: crveni karanfili nosili bi se u čast majkama koje su još uvijek žive, a bijeli karanfili za majke kojih više nema.

Komercijalizacija

Jarvis je, s druge strane željela da Majčin dan bude "dan za izražavanje osjećaja, a ne zaradu". Početkom 1920. godine savjetovala je ljudima da prestanu kupovati cvijeće i druge poklone svojim majkama te je okrenula leđa ljudima koji su joj pružali financijsku potporu. Posebno se okomila na cvjećare, proizvođače razglednica i čestitki koje je nazvala "šarlatanima, banditima i termitima koji svojom pohlepom potkopavaju jedan od najplemenitijih praznika". Njen idealan Majčin dan sastojao se od posjeta majci ili pisanja dugog pisma, a ostale komercijalne stvari teško je podnosila.

Borila se i protiv dobrotvornih organizacija koje su koristile Majčin dan za skupljanje novčanih sredstava. Često bi bila izbacivana sa sastanaka i raznih svečanosti, a nekoliko puta ju je uhitila policija kad je pokušala zaustaviti prodaju karanfila. Posljednji puta u javnosti se pojavila također u Philadelphiji kada je išla od kuće do kuće i tražila potpise za ukidanje Majčinog dana. Svoje posljednje dane provela je u siromaštvu, da bi završila zatvorena u sanatorij u West Chesteru.