Bizarna šangajska tržnica brakova: Roditelji traže partnere svojoj djeci

Bizarna šangajska tržnica brakova: Roditelji traže partnere svojoj djeci

Foto: Hina

SVAKOG vikenda u šangajskom Narodnom parku zašarene se kišobrani - crni, sivi, crveni, plavi, a na svakom papirić s bračnom ponudom. Iza kišobrana, uljudni i suzdržani Kinezi. Majke, očevi, rođaci onih čija imena i podaci pišu na papirićima zakačenima za kišobrane. Tako izgleda tržnica brakova u sjeni supermodernih šangajskih nebodera.

Jer, u Šangaju, gradu s 24 milijuna stanovnika, nije lako naći onu pravu i onog pravog, zato se roditelji svakog vikenda nalaze u parku u središtu megalopolisa kako bi na slijepo pokušali spojiti svoje neudane kćeri i neoženjene sinove.

"Kišobranske" bračne ponude u zelenoj oazi megalopolisa

Narodni park zelena je oaza tik uz Nanjing Road, jednu od najužurbanijih svjetskih trgovačkih ulica, okružen mnoštvom najmodernijih zgrada koje visinom paraju nebo iznad Šangaja. To je megagrad posve zapadnjačkog izgleda koji sa 126 nebodera viših od 150 metara zauzima četvrto mjesto po broju takvih nebodera na svijetu. Zadnjih desetak godina park je dobio novu svrhu. Subotom i nedjeljom, bila kiša ili sunce, od podneva do pet popodne postaje tržnicom brakova. Ubrzani bučni poslovni svijet oko parka nestaje, on je tek mjesto gdje uz kišobrane zabrinuti roditelji djeci pokušavaju naći prikladnog bračnog partnera.

Šangajska profesorica kineskog jezika za strance Joy Jang, koja je jedno vrijeme radila i u Hrvatskoj, kaže kako je za taj fenomen zaslužan i neslućeni razvoj ekonomije u Kini. "Postali smo bogatiji, svi imamo kompjutore. Mladi sada ostaju kod kuće igrajući se na svim vrstama elektronskih naprava. Ne izlaze i ne nalaze nove prijatelje, imaju ograničen izbor bračnih veza", kaže Joy. Vidi se to i na cesti, u restoranima, u podzemnoj željeznici, gdje mladi i ne tako mladi Kinezi ne dižu glave sa svojih najnovijih modela smartphonea, ne obraćajući pažnju na svijet oko sebe.

Takvo su ponašanje uočile i kineske vlasti, pa su osnovale niz rehabilitacijskih klinika za liječenje ovisnosti o internetu, na kojima se pod strogim vojničkim režimom ovisnici "skidaju" s neta.

Roditeljima dozlogrdilo: Iako sramežljivi, odlučili preuzeti inicijativu

I onda su roditelji odlučili preuzeti inicijativu i reagirati, što nije mala stvar u suzdržanom i sramežljivom kineskom društvu. Zato svakoga vikenda na stazama što vijugaju pod sjenom palmi, između lotosovih jezeraca niče mnoštvo otvorenih kišobrana na koje roditelji stavljaju list papira s osnovnim podacima svoje samačke djece. Zašto kišobrani? "Ako imaš kišobran, ostaviš ga i možeš otići, jer ga nitko neće uzeti, ali ako imaš stolicu netko može sjesti na nju ili je odnijeti", odgovora Joy.

Na papirićima piše: spol, godina i mjesto rođenja, visina, težina, adresa, obrazovanje, zanimanje, zarada, broj telefona... Ponekad obitelj stavi i uvjete koje partner mora zadovoljiti, a u pravilu se traže slični parametri, posebice u statusu i zaradi. U jednom dijelu parka ženidbene ponude oglašavaju se na praktičniji način, na papirima s ispisanim podacima, zakačenim kvačicama na dugačkom užetu - kao kad se suši rublje.

Sve se vidi, osim imena i fotografija. "Nema slika jer su one vrlo osobne, ali ako si ozbiljno zainteresiran pokazat će ti ih, u mobitelima ih imaju puno", pojašnjava Joy. Podjednako iza kišobrana ukipljeno stoje i majke i očevi, nađu se i djedovi i bake, rođaci... Pomalo im je neugodno, ne dozvoljavaju da ih se fotografira. Svi oni samo žele pomoći da im podmladak sklopi brak.

Pomažu i profesionalni "provodadžije"

Za one koje je sram stajati i izlagati se na otvorenom ili žele da im u misiji sklapanja braka pomogne stručnjak, postoje "provodadžije" koje za malu naknadu to rade profesionalno. Oni imaju cijelu kartoteku s mnoštvom bračnih kandidata, znaju napamet sve o njima i pomažu da se spoje. Jedan od njih, odjeven poput kicoša, stoji na prometnom dijelu parka, oko njega je gužva. Sam sebe naziva "kraljem ove tržnice".

Koliko dugo radi taj posao? Godinama! Koliko je ljudi spojio? "Bezbroj", odgovara uz smijeh. Pita odakle smo. Joy mu odgovara na kineskom: Keloudiya - tako se na kineskom kaže Hrvatska. "Keloudiya, Keloudiya, nogomet, nogomet", uzvraća profesionalni "matchmaker".

Međutim, kaže Joy, postoje slučajevi kada roditelji godinama bezuspješno svakog vikenda dolaze u Narodni park i kući odlaze razočarani ne ugovorivši spoj za voljeno dijete. Procedura je sljedeća: ako si zainteresirani roditelj "tražitelj", možeš razgovarati s roditeljem "ponuđačem" koji će pokazati slike i otkriti osobnije podatke o djeci. Ako su međusobno zadovoljni i zaključe da je to to, ugovorit će spoj na slijepo.

Pritom su obično roditelji oni kojima se žuri da se spoj i dogodi, dok se djeca nećkaju. Nekad uopće ne pristanu na spoj, nekad izlazak propadne, a ponekad se brak i ostvari, manje zbog ljubavi na prvi pogled, više da bi se ispunila očekivanja obitelji.

U brak zbog pritiska okoline

Većina samaca koje roditelji brže-bolje žele ugurati u brak, u kasnim su dvadesetim ili tridesetim godinama. U konačnoj odluci podjednaku ulogu imaju roditelji i djeca, kaže Joy. U situaciji kada ti roditelji i okolina stalno govore: moraš se oženiti, moraš se udati, ne možeš dalje ovako, ne smiješ ostati sam/a, ti si jedini/a koji nije u braku... Djeca na kraju naprosto pristanu kako bi prekinuli pritisak, pojašnjava.

Nisu roditeljske težnje Kineza toliko drugačije nego u Hrvatskoj. Teško je ipak zamisliti takvu javnu tržnicu potencijalnih bračnih partnera u nekom hrvatskom gradu.

Obitelj je vrlo važna u kineskoj kulturi. To je ključna točka kineskog društva oko koje se sve vrti. Zato su djeca odgajana pod imperativom ulaska u brak: najvažnije što se mora napraviti u životu je sklopiti brak i proširiti obitelj. Brak se pritom smatra više ekonomskom nego emotivnom zajednicom. Na tom principu radi i šangajska tržnica brakova - zato je jedan od najvažnijih uvjeta da oboje kandidata podjednako zarađuju.

"Ali brakovi nisu takvi... Obično ako su roditelji zadovoljni s nekim 'na papiru'. ne znači da će se razviti osjećaji između njih", kaže Joy. Dodaje da ne postoje podaci koliko bračnih veza začetih u Narodnom parku i uspije.

Paradoks: Na tržnici se više nude djevojke, a u Kini daleko više muškaraca nego žena

Na tržnici brakova u "ponudi" je više djevojaka, iako se u Kini rađa daleko više muškaraca nego žena što će, procjenjuju stručnjaci, 2020. godine dovesti do toga da se 30 milijuna kineskih mladića u dobi za brak neće imati za koga oženiti. Rezultat je to donedavne kineske politike "jednog djeteta" i kulture u kojoj je muško dijete poželjnije, zbog čega su bila masovno abortirana ženska djeca.

No, na šangajskoj tržnici ipak je više žena, objašnjava Joy, jer djevojke u zadnje vrijeme obično više postižu u životu. "Naporno se školuju i rade, napreduju, stvaraju karijeru, njihovi roditelji imaju što ponuditi. Dečki su više nestašni, skloniji zabavi, jednostavno nisu dovoljno 'vrijedni' da bi ih se oglasilo na tržnici", kaže Joy probijajući se kroz šumu kišobrana poslaganih duž staza Narodnog parka.

Engleski kutak: Prva asocijacija na Hrvatsku - nogomet

Tik uz tržnicu brakova, u istom se parku nalazi i takozvani "engleski kutak". Tu dolaze Šangajci svih generacija vježbati konverzaciju na engleskom jeziku. Formiraju male skupine i žučno raspravljaju. Čim vide strance, prilaze i započinju razgovor.

Na spomen Hrvatske prva je asocijacija, naravno, nogomet. Oni stariji sjećaju se Šukera i filma "Valter brani Sarajevo", mlađi znaju za Modrića i Mandžukića. Sve ih se više okuplja, zanima ih gdje je točno Hrvatska, je li to u Europi, kako izgleda hrvatska zastava, koristimo li euro, sviđa li nam se u Šangaju... Dok se popodne primiče kraju, a kišobrani se polako sklapaju, razgovor završava obaveznom zajedničkom fotografijom. Naravno, s mobitela. Da se ima što gledati na putu do kuće.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara