Foto: Wikimedia/TRIS

LEGENDARNI frontmen Azre, Branimir Štulić, ponovno je progovorio o nizu problema vezanih za ZAMP, autorska prava, ali i o poslovnim potezima svojih bivših suradnika. 

Štulićevim se slučajem pozabavio Marko Podrug, a tekst objavljen na portalu TRIS, uz dopuštenje autora, prenosimo u cijelosti. 

Svijet je globalna selendra, pa je tako moguće da tema o autorskim pravima i Šibenskom karnevalu, o čemu smo pisali u ponedjeljak, dan kasnije urodi kontaktom s Branimirom Štulićem i njegovim pravnim savjetnikom i glasnogovornikom, Zoranom Živkovićem.

Tema autorskih prava očito je nešto što se u Štulićevom stožeru prati danonoćno, pa je naš prijedlog da se na javnim manifestacijama puštaju isključivo pjesme Azre, koje ZAMP ne bi smio naplaćivati jer se Štulić zaštite autorstva odrekao još početkom osamdesetih, naišao na e-mail odobravanja Zorana Živkovića. A za to smo dobili i pisanu potvrdu, dokument iz 1981. u kojemu je naznačen datum s kojim prestaje zaštita njegovih prava, ali preko tadašnjeg SOKOJ-a.

ZAMP nije državna organizacija, već privatno samonametnuto udruženje

Mail po mail sa Živkovićem, i došli smo do Branimira Štulića, najslavnijeg balkanskog rock disidenta.

"Ne radim sa ZAMP-om, a k tome ZAMP nije državna organizacija, već privatno samonametnuto udruženje. Nemam ništa s njima, no imaju oni sa mnom kao lopovi i pijavice, ali to je odavno poznato. Nepotrebno je reći da ja nisam dužan raditi ni sa kim preko svoje volje, pa tako ni sa ZAMP-om, a pogotovo ne da bih primao milostinju, po njihovom nahođenju, od svog otetog", reći će nam Džoni Štulić.

Nekadašnji lider Azre je prije dvije godine, preko američkog odvjetničkog tima, pokrenuo spor protiv Croatije Records, potražujući 25 milijuna eura zbog krađe autorskih prava. Sličnu je parnicu poveo i protiv srpskog izdavača Plato Books, koji je još u pretplati prodao ugovoreno izdanje od tisuću kompleta od 14 knjiga, te je, tvrdi Štulić, nastavio s tiskanjem, ne mareći za tužbu.

Dokument kojim je nekadašnji SOKOJ, na Štulićev zahtjev, prekinuo sa zaštitom njegovih autorskih prava

Sudeći po njegovu trenutačnom raspoloženju, jednako kao i poslovanje Croatije Records, Štuliću na živce ide i projekt "Pozdrav Azri", kojim mu Boris Leiner i Mišo Hrnjak iz nekadašnje Azre, kako tvrdi, već godinama otkidaju od usta.

"Leiner niti ima ikakve veze s mojim poslovanjem, niti je ikakav sudionik ičega, osim u varanju i krađi. On se pojavio ’94. s Pozdravom Azri, kad je i Croatia Records počela reizdavati Azrina izdanja pod svojim copyrightom. Kao i Sfeci (Paolo Sfeci, nekadašnji bubnjar Parnog valjka i Aerodroma, danas predstavnik Hrvatske glazbene unije i Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava; op.a.), koji vrlo dobro zna da sam stranac, pa ipak me proglašava hrvatskim autorom. Leiner gradi svoj kult ličnosti koristeći Pozdrav Azri i postere s mojim likom za javno slavljenje svojih rođendana; dakle na mojem imenu, mojem poduzeću, mojim pjesmama i mojem novcu", poručio nam je Štulić, koji je dobro upoznat i s činjenicom da je Pozdrav Azri zasad posljednji koncert održao prije mjesec dana u Rijeci.

"Ili Siniša Škarica (Croatia Records, Hrvatska diskografska udruga, Hrvatska glazbena unija, Institut hrvatske glazbene industrije; op.a.), koji također zna da sam stranac, pa ipak je kao scenarist TV serije "Naši dani" o hrvatskom rocku očekivao da se u njoj pojavim", nastavio je.

Organizirani kriminal

"Škarica je izjavio prije pet ili šest godina – odgovarajući na pitanje zašto ne dobivam svoja sredstva – da mi je Jurica Pađen donosio novac. Oni su svi povezani kao ruka i rukavica. Pomahnitali od lakoće krađe i profita. Mala bara, a mnogo krokodila”, kaže Džoni. "Za ovih dvadeset godina su se lijepo međusobno dogovorili i uloge razdijelili, a Leiner veli da im se, ako hoću, mogu priključiti. Uzeo mi je kuću i velikodušno mi nudi špajzu. Zatim tvrdi da je sa mnom po podrumima komponirao, potom moj novac naziva ‘našim’, onda se diči sa školovanjem u Holandiji, koje sam mu ja plaćao, kao i sve ostalo, što obavezno prešućuje… I naravno sve moje ploče je kao svoje izložio, čak i one na kojima nije svirao, a štogod da je svirao, ja sam mu doslovno svaku notu, odnosno ritam iznalazio."

"Javno izvođenje Štulićevog autorskog materijala od strane muzičke skupine Pozdrav Azri nije nimalo naivan posao. Radi se o ozbiljnoj povredi ne samo autorskog prava g. Štulića, već i nepopravljivoj šteti njegovom liku, imenu i djelu. Pozdrav Azri predvođen Borisom Leinerom je od 1994. održao preko 250 koncerata i Štulić s pravom smatra da je oštećen za 250 tisuća eura", nadovezao se Živković koji već preko dvadeset godina živi i radi na američkom kontinentu.

"Ovdje je nezamislivo da ljudi koji su recimo prije tridesetak godina nastupali s Bobom Dylanom naprave bend i da pod njegovim imenom i likom javno izvode njegove pjesme. Nijedan organizator koncerata se ni u ludilu ne bi usudio promovirati takvo nešto, jer bi se svi u roku od 24 sata našli na sudu, a kamoli da mu izdavačka kuća 25 godina neautorizirano izdaje albume ili ne isplaćuje honorare. To što se događa u Hrvatskoj je organizirani kriminal."

Priča s Pozdravom Azri je relativno jednostavna i jasna – Štulić ne odobrava što Leiner i Hrnjak izvode njegove pjesme. No, spor s Croatijom Records kompliciran je poput pravnog labirinta ZAMP-a. "Gramzljive i beskrupulozne vlasti u bivšim jugoslavenskim republikama naštimanim zakonima su legalizirale krađu autorskih prava i učinile pravosuđe krajnje nesposobnim, dok se hitni sudski postupci u takvim slučajevima pretvaraju u uspavanku", nimalo umiveno govori Štulićev pravni savjetnik.

On srž problema s CroRec vidi ovako: Štulićev copyright Azra Music ekskluzivni je vlasnik svih albuma i videa; Štulić je zakinut za devet desetina autorskog honorara; krađa njegovog copyrighta te neautorizirana reprodukcija i prodaja, bez ikakve novčane nadoknade, traje preko dvadeset godina; Azrini albumi se neovlašteno i dan danas prodaju u CroRec dućanima, kao i licencije za TV kuće… Budući da, kako tvrdi, CroRec Štuliću ništa nije plaćao, niti su ispunjavali ugovorne stavke, dok su licencije prodavali "uz lažne tvrdnje da imaju punomoć od njega kao člana HDS-a", Štulić traži zabranu daljnjeg korištenja njegovog djela, naknadu štete, povrat stečenog bez osnove, kao i povrat tonske matrice.

Od heroja do izdajnika i nazad

Napretka u nijednom smjeru nema; medijacija Štulićevog pravnog tima, odnosno traženje nagodbe koja bi zadovoljila interese svih stranaka, već se dvije godine ne miče s mrtve točke i sasvim je izvjesno da će se predmet uskoro naći na sudu. Iz odvjetničkog ureda koji je Štulićev pravni zastupnik u Hrvatskoj, nisu se o ovom slučaju htjeli očitovati za TRIS, pravdajući se mogućim sukobom interesa(?!).

Branimir Štulić prošao je jedinstven put na hrvatskoj javnoj sceni – od heroja do izdajnika, pa nazad do heroja. Svađa oko neisplaćenih honorara i cijela ova zbrka počela je još devedesetih – u fazi "izdajnik" – kada je Croatia Records odlučila reizdati Azrine albume na CD-u. Što se tiče ZAMP-a, Zoran Živković tvrdi da se na temelju odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima čl. 159 st. 2, naknada ubire i za autore koji niti ne znaju da ih ZAMP štiti, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava. Štulić je 1981. obavijestio SOKOJ, ali nikada nije i ZAMP.

"ZAMP nema potpisani ugovor o zastupanju g. Štulića i on nije član HDS ZAMP-a. Unatoč tome, hrvatski pravni sustav presumira da je Štulić ovlastio upravo ZAMP i nikoga drugoga da štiti njegova prava. Dakle ZAMP od korisnika automatski naplaćuje autorstvo – mogu slobodno da izjavim – najslušanijeg autora, ali mu to ne isplaćuje, jer vele da se mora učlaniti. Kvaka 22. Dokaz da ZAMP i dalje automatski naplaćuje autorstvo od Štulićevih pjesama jest da su ga prije desetak godina zvali rekavši mu da ima za podići dvije tisuće maraka”, zaključuje Živković.

Branimir Štulić, dakle, traži financijsku i duševnu zadovoljštinu, obožavatelji bi radije reprizu "Zadovoljštine" iz ’87. I jedno i drugo zasad s krajnje neizvjesnim ishodom.