HRT-ova novovalna sapunica krcata povijesnim greškama, koja siluje pop-kulturnim referencama
Foto: HRT
NAPADNA, iritantna kampanja guranja pod nos ambicioznog i skupog projekta državne televizije, serije "Crno-bijeli svijet", kojim se više slatko, a manje gorko evocira sjaj preko svake mjere idolatrizirane novovalne epohe, pokazivala je u foršpanima neke od svojih brojnih mana, ali ono što smo konačno mogli vidjeti u prvoj epizodi bilo je još gore od očekivanja, koja barem kod ovog gledatelja nisu bila visoka.
Daleko je ovo od uzora "Grlom u jagode"
Visoka je zato bila gledanost prve epizode, prikladno novovalno-azrastično nazvane "Odlazak u noć", a još tijekom njenog trajanja na društvenim mrežama krenula je i cijele noći i sljedećeg dana traje žestoka debata oko njene (ne)kvalitete, što znači da će se i nastavci koji slijede prattiti i komentirati. Jer ovo je po reakciji na prvu epizodu serija koja prijeti postati jedna od onih što prazne ulice.
Očiti uzori su joj urbane sage iz bolje televizijske prošlosti naroda i narodnosti, prije svih "Grlom u jagode", nedostižni ideal za ovu seriju. Zatim "Smogovci", "Bolji život", jer država u kojoj se radnja "Crno-bijelog svijeta" odvija, naravno je Jugoslavija.
Mirkoviću, jednog dana ćeš po zapovjednoj odgovornosti biti procesuiran za sve sretnodjetinjarije koje su uslijedile nakon tvoje
Nabrojane serije su djedovi, ali ništa ne bi bilo bez oca koncepta, Igora Mirkovića, koji je kao scenarist i redatelj uključen i u ovaj projekt. Dokumentarcem "Sretno dijete" Mirković je pokrenuo nevjerojatni plimni val idealiziranja Zageba i vremena na kraju '70-ih i početka '80-ih i to naravno kod onih koji u to vrijeme nisu niti bili u planu, pa su činili plodno tlo bajanjima kako je tadašnja glazbena scena bila na razini engleske ili američke, a noćni život sivog glavnog grada Socijalističke republike Hrvatske veća meka razvrata i tuluma nego New York i kako nikad prije ni poslije u Metropoli nije bilo tako dobro. Naravno, kao i svi mitovi, bili oni pučki ili u ovom slučaju urbani, i ovaj je tek to.
I dok je Mirković novi val uzjahao dokumentaristički, uz jak osobni pečat, Goran Kulenović, scenarist i redatelj "CBS-a", na njemu surfa na dasci od igrane humoristične serije.
Drvena gluma, prvoloptaške fore, očajna djeca. I Anica Dobra
Ustvari, ovo bi bilo najpravilnije nazvati "urbanom" novovalnom sapunicom, sa svim lošim stvarima koje ta odrednica nosi (dobrih se naravno, ne možemo sjetiti), a odnosi se prije svega na dramaturgiju, pa forsirane, prvoloptaške fore na razini viceva o punicama ili Bobiju i Rudiju, zatim drvenu glumu i preglumljivanje (pozitivno strši Anica Dobra, ali u seriji je samo zato što je... Anica Dobra) koje ljude iz tog vremena u ovoj seriji prikazuje kao glupaste. Posebno su očajna djeca glumci. Čak i ako uzmemo u obzir da je ovo humoristična sapunica.
Da netko slučajno ne bi zaboravio koje se razdbolje prikazuje: Bombardiranje aluzijama i referencama na novi val
Od samog početka prve epizode, kreće nabacivanje pop-kulturnih referenci, aluzija, asocijacija, koje ne staje do kraja i tako zgade Prljavce, Džuboks, Parafe, Minimaksa, Studentski List, Tita i Pankrte i onima koji ih inače vole. U ovom slučaju doista nisu bitne ideološke ili glazbene preferencije, jer bombardiranje glavnim junacima ere koja se prikazuje čini da se to više ne poima kao nešto primjereno tom dobu, nego iritantno i naporno.
Na primjer, na samom početku prve epizode, jedan od dva glavna lika dolazi na novogodišnji dopust iz JNA, a na zagrebačkom Glavnom kolodvoru čeka ga prijatelj. Džomba na odsustvu u prvoj rečenici spomene Blondie, a njegov vjerni drugar u svom odgovoru uzvrati s Džuboksom.
Nabrajati sve reference na novi val i tadašnju Jugoslaviju, kojima se doslovno siluje i forsira u seriji, ne bi imalo smisla, jer to, kao što smo rekli, traje od početka do kraja, ali spomenimo da je puno toga na početku, od naslova prve epizode, do imena likova (Kipo, Marina...) klanjanje totemu epohe Johnnyju Štuliću.
Kao da smo u Ikeinom socijalističkom show roomu: Komične perike i blistava scenografija
Na početku teksta spomenuli smo foršpane za seriju, kojima nas je državna televizija već dulje vrijeme gušila, kao što će to isto u "CBS-u" raditi sa spomenutim referencama na simbole vremena. E pa, već je iz tih reklama bilo očito kako su scena, scenografija, rekviziti i kostimi neuvjerljivi jer nisu životni, nego previše blistavi, čisti, "prenovi".
Automobili u seriji kao da su na reviji old timera, a ne u nečemu što želi evocirati stvarni život od prije tri i pol desetljeća: ulickani, polirani, metalik...
Namještaj i oprema u stanovima ne doimaju se kao da su iz tog vremena, nego kao da se scene snimaju u socijalističkom show roomu, salonu pokućstva napravljenom kao nova, čista, nerabljena i savršena replika starog. Likovi iz serije obučeni su u novu i netaknutu odjeću, pa ne izgledaju kao ljudi s ulice ili iz zgrade, nego poput lutki u Nami.
Frizure, bolje reći očajne perike i maske, također su primjereniji plastičnim, nego ljudima od krvi i mesa, što se posebno vidjelo po Sretenu Mokroviću ili ćelenki jednog od gostiju na novogodišnjoj večeri u njegovoj kući.
U seriji teškoj milijune, greške koje se ne bi dogodile amaterima s VHS-om
Serija koja toliko brije na nedavnu i itekako dobro istraženu povijest, dok joj je drugi bitan oslonac glazba, u oba ta ključna segmenta već se u prvom nastavku istaknula s katastrofalnim greškama i povijesnim netočnostima.
Navest ćemo neke koje smo primjetili i koje nipošto nisu "analna" sitničarenja, nego veliki propusti, Istina je i kako američki filmovi i serije, rađeni i s daleko većim budžetom od onog koji je potrošen na ovaj projekt, imaju povijesne pogreške, ali u "CBS-u" ih se sastavilo previše za samo jednu epizodu i to premijernu.
Muzika je dakle jedan od stupova serije, ali se u njoj bez ikakvih problema Stara godina 1979. isprača s pločama i singlovima koji će izaći sljedeće godine. Ne griješi se kardinalno pri tome oko nekih nebitnih demo opskurnjaka, nego s godinama izdavanja ključnih albuma i pjesama hrvatskog i jugoslavenskog rocka. Mlađim čitateljima (iako ova serija, kao ni ovaj tekst njima nisu namijenjeni) napominjemo kako govorimo o vremenu debelo prije interneta i skidanja glazbe, kada bi album ili pjesmu prije izlaska na tržište, osim onih u studiju, čulo tek još nekoliko pari posvećenih ušiju. Tada nije bilo curenja albuma ili pjesma mjesecima ranije.
Svatko tko je došao na zagrebački željeznički kolodovor prije raspada Juge, mogao je vidjeti koliko je vojnih milicionera JNA vrebalo kolodovorom samo čekajući nekog od pitomaca da napravi pogrešan potez, kako bi ga priveli i upropastili mu izlazak u grad ili dopust. Ali, glavnom junaku serije to ne smeta kada mu prika Splićo (Žungul) uzme kapu titovku i nabije je sebi na glavu. U stvarnom životu, vojnik koji je to dopustio, istog trena završio bi u pritvorskoj ćeliji na kolodvoru, a sutra bi bio otpravljen nazad u prizrensku ili gostivarsku kasarnu, a ne kao naš junak, na tulum Studentskog lista. Da ne spominjemo kako pitomac na odsluženju vojnog roka nosi zaliske. Pitajte očeve je li to bilo moguće u jugo-soldateski.
Našlo se mjesta i za sramoćenja s internacionalnim simbolima: na novogodišnoj večeri raspravlja se o najavljenom američkom bojkotu Olimpijskih Igara u Moskvi, na što se jedna od junakinja serije ražalosti jer neće moći gledati Carla Lewisa u njegovim vrućim hlačicama. Navedeni sportaš proslavit će se tek na idućim Igrama '84, dok tada za njega nisu znali ni pasionirani obožavatelji atletike u njegovoj zemlji, a kamoli sredovječna slikarica iz Juge.
Famozni novovalni tulumi: Umjesto seksa, druge i alkohola, "CBS" nam servira čajanke ministranata
Goran Kulenović, autor serije, izjavio je kako u tinejdžerskim godinama nije izlazio van. To se svakako vidi po tome kako je prikazao tulume, i to novogodišnje, u vrijeme novovalne sodome i gomore. Prema onome kako te terevenke izgledaju u seriji, luđe se u to vrijeme u Zagrebu zabavljao Tomislav Karamarko, 20-godišnji bogobojazni student povijesti. Naravno, da se išlo na blud, razvrat i nemoral, ne bi bilo elitnog termina, pa se autentičnost žrtvovala zbog prime timea.
Stvarni likovi koji gostuju u seriji i također se motaju po tulumima (Davor Gobac, Pero Kvesić, kasnije Goran Bregović...) jedna su od lošijih fora.
Metak za kraj: Debbie Harry s engleskim ukrajinske kurve
I dok gledate sve to pitajući se je li upravo HTV spucao naše milijune na parodiju i zajebanciju, dolazi sam kraj prvog nastavka, u kojem se vojnik vraća u kasarnu, a prije polaska na vlak otiđe po "pljuge" u Esplanadu (sic!), gdje na novogodišnje jutro sretne famoznu Debbie Harry. Svjetska seks ikona mladom vojniku JNA tada ponudi ne samo cigarete, nego i seks i to na engleskom s naglaskom ukrajinske kurve. Jezivo.
Vrati pare Kulenoviću!
Facebook
Google
