Ispovijedi učiteljice: Zajebano je raditi u školi
Foto: Index
ZAJEBANO je radit' u školi. Sve je manje djece koja te inspiriraju da odeš korak dalje i daš sve od sebe. Sve je više djece koja te inspiriraju samo na to da se baciš kroz prozor ili počneš zavijat na mjesec. Tako je, kako je. Nećemo se lagat...
Bolje pastir nego učitelj
Moji kolege s povećim stažem odgovorno tvrde da bi u nekom budućem životu radije bili pastiri. Ja ne bi znala, jer nikad nisam bila pastir. Niti poznajem ijednog pastira. Pa ne mogu prosuditi kako bi mi bilo da sam pastir.
Uglavnom, meni je još dobro jer radim u razrednoj nastavi, mislim da je nama nekako lakše nego ovima u pedmetnoj.
Bila sam na dosta zamjena i vidjela sam svakakve ustanove. I svakakve učitelje. Većina njih voli to što radi. Većina njih nije slučajno odabrala ovaj slabo plaćeni posao. Ali odgovorno tvrdim i da nekim osobama zaista nije mjesto u obrazovnom sustavu.
Na stranu što učitelj radi kod kuće, u intimi svog doma.
Možda je nudist. Možda se voli ozljeđivati. Možda je štovatelj nečastivog.
I svakom normalnom čovjeku je sve to nebitno, sve dok se ne pojavi na nastavi kao od majke rođen, te se uz svjetlost crnih svijeća rezucka džepnim nožićem.
Međutim, ima i kolega koji često teturaju školom toliko nalokani da se zabijaju u zidove, vičući usput nešto tipa: ''Reci mi Majo, jesam li ja tebe ikad pipo?!“ A Maje nigdje na vidiku...
Sjećam se jednog paranoičnog nastavnika povijesti. On je sam sebi pravio kavu jer je bio uvjeren da ga čistačice truju. Što reći nego da učenici na njegovim satovima ne slušaju toliko o uzrocima 1. svjetskog rata, koliko o načinima čišćenja stana od prislušnih uređaja.
Sanitarna inspektorica
Unatoč svim ovim blagodatima škole i dugog popisa profesionalnih bolesti od kojih možeš obolit', rad u školi se ne može nazvati mukotrpnim ili mučnim. To ne mogu čak ni okorjeli sindikalisti.
Nitko to ne može tvrditi, osim ako je ranije radio kao sanitarni inspektor ili bilo gdje u HEP-u.
Za njih bi rad u školi bio neizdrživa noćna mora.
Znala sam jednu sanitarnu inspektoricu. Mislim da još radi. Ovako je otprilike izgledao njezin radni dan.
Dolazila je na posao debelo iza 7 sati. Popila bi kavu do 9, čeprkala po papirima do 10. Onda je uslijedila priprema za pauzu (pravi se šoping lista, skidaju se recepti, zove se kćer da se vidi jel' sve pod kontrolom…). Onda pauza. U 12 sati tobožnja kontrola u nekom kafiću ili pekari, nakon čega se ide kući skuhati ručak (ne, ne serem i ne lažem, išla je kuć' skuhat' ručak!). Pa zaboga, i to je terenski rad! Opet se nakratko pojavila na poslu i eto ti tri sata i može kući.
I prosvjeta ima svoj HEP
Da, tako je to kad si sanitarni inspektor. No, čak i u prosvjeti postoji jedan dio populacije koji vješto izbjegava sve njezine negativne nuspojave. I prosvjeta ima svoj HEP… To su, ni krive ni dužne, glazbene škole. Njima je upala sjekira u med.
Ako je za vjerovati mojoj prijateljici koja tamo radi, a ne znam zašto bi lagala, tamo nastavnici ne rade s problematičnom djecom, već isključivo s "na prijemnom ispitu probranim sojem emocionalno osjetljive djece intelektualaca" i onih koji to žele biti. Tamo dolaze djeca koja žele svirati, žele biti tamo. Ta djeca u pravilu nisu ni zlostavljana ni zanemarena, jedino mogu biti žrtve prevelikih roditeljskih ambicija. Ti nastavnici ne znaju što su popravni, ni pripreme za sat… Da, ljubomorna sam.
I naše čistačice su ljubomorne jer kad im kolegica uđe u toalet u glazbenoj školi, ne postoji bojazan da će vidjeti razljepljeni drek na zidu ili krvavi tampon na podu. Tamo ne otvaraš šampanjac jer je sabor odredio da se napad i maltretiranje nastavnika goni po službenoj dužnosti.
Priča za laku noć
Nakon podužeg razmišljanja zaključila sam da bi moj sin bi trebao svirat' gitaru, jer mu želim velik izbor žena u životu, a kćer bi trebala završiti klavir da bude sva profinjena, rafinirana, senzualna i ostale pizdarije…
Hmmm, a možda bi im bilo najbolje da imaju nezaustavljiv poriv postati sanitarni inspektori.
Sada znam što ću im pričati umjesto uobičajenih priča za laku noć. Priča će početi ovako: "Jednom davno, u zemlji tamo, tamo daleko, živjela je jedna sanitarna inspektorica..."