Melodije Oluje: Kako su Hrvati i Srbi ratovali pjesmom

Melodije Oluje: Kako su Hrvati i Srbi ratovali pjesmom

Foto: Press 

PRIJE negoli je Tuđman na kninskoj tvrđavi skupljao pesnice i krivio usta, tamo su spot za pjesmu "Armija srpska" snimali Minđušari, dok su nakon jednog i drugih, na istom mjestu ludovali Nikita i Papageno.

Nije "Oluja", prekretnica u ratu na području pokojne Juge, iznjedrila samo vojne priče. O njoj su maštali i predvidjeli je, opjevali, nad njom likovali i tugovali, predstavnici obje zaraćeno-zapjevane strane.

U pregledu pjesama nismo uzimali u obzir svu domoljubno-ratnohuškačku pjesmaricu nastalu od kraja 80-ih do sredine 90-ih, fokus je se na pjesmama inspiriranima Olujom i Kninom, koji su za obje strane najveći simboli, a tamošnja tvrđava mjesto na kojem se mora snimiti spot.

"Lepa vaša bit će groblje"

"Kreće armija najjača na svetu, kreće armija u osvetu, jednom zauvek armija srpska sve će da vas smrska" pjevaju ekavicom (kojom Srbi u Hrvatskoj i BiH nikad nisu govorili) na Tvrđavi kninski Minđušari, inače štićenici Bore Đorđevića. Olinjali roker i srpski nacionalist ih je iznimno simpatizirao; ratnih 90-ih gostovao im je na albumima, a zajedno su obradili i poznatu ratnu pjesmu Jure Stublića.

Mnogi ne znaju kako je Knin pred sam početak rata bio pravi rasadnik rokerskih talenata, a Minđušari su također potekli s tog izvora, ali su, kao što se vidi, putem malo zastranili. Osnivač benda i tekstopisac Srđan Čoka poginuo je u akciji Bljesak.

"Još jedan kapućino da pijemo u Kninu"

"Hrvatska moja ljubavi, uvijek ću tebe voljeti i zato idemo na...kakakapučino kakakapućino da pijemo u Kninu"(!?) poručuju Nikolina Ivošević Nikita i Neven Palaček Papageno u "pjesmi" koja se diči jednim od najredikuloznijih tekstova u povijesti hrvatske estrade, tim prije što je pjesma nastala nakon što je osim od srpske, u Hrvatskoj jenjala i opasnost od maloumne dance-napasti.

Navrat-nanos sklepani spot je apsolutni trash kult: Nikita i Papageno obučeni u "povijesne" hrvatske odore (ona je naravno raskopčala dekolte kostima posuđenog iz fundusa HNK-a, a on misli da izgleda kao Nikola Šubić Zrinski dok sa šubarom na glavi vitla mačem) piju famozni kapučino na ključnim lokacijama u gradu, a osim na neizostavnoj tvrđavi, kafenišu na stoliću na praznoj glavnoj ulici Knina dok su iza njih opustošene radnje porazbijanih izloga.

"Nedamo ti Tuđmane ni metra"

Baja Mali Knindža, pravim imenom Mirko Pajčin, estradni je srpski rodoljub niskog rasta. Ulogu je na sceni igrao prije, tijekom i za vrijeme rata. Jedina je razlika što je prije rata huškao, za vrijeme rata dizao moral, a poslije srpskog egzodusa iz Krajine, ali i njegovog rodnog kraja (dolazi iz sela Gubin pored Livna) prešaltao se na melankolične tužbalice pune bijesa i želje za osvetom.

Iako je nakon Oluje izgubio dio tržišta od Knina do Gline, i dalje nastavlja s plodnim radom. Ovaj simpatizer četničke Radikalne stranke podjednako uspješno prodaje svoje pjesmuljke po tzv. Republici Srpskoj, kao i po svijetu raseljenoj srpskoj dijaspori.

"Zapaliću dva tri srpska štaba, da ja nisam dolazio džaba"

Kada je krenula Oluja, a sa radijskih se valova između Tuđmanovih poruka Srbima da ostanu u svojim kućama, naizmjence orile prihvatljive hrvatske budnice i davorije, među njima nije bilo "Anice, kninske kraljice", u kojoj Thompson cvileći stenje "Zbog Anice i bokala vina, za-pa-li-ćuu krajinu do Knina" .

Ti vatreni stihovi bili su sušta suprotnost spomenutom Tuđmanovom proglasu u kojem je krajiškim Srbima jamčio sigurnost i sva građanska prava. Što god mislili o Thompsonu, kao što je prvi spjevao pjesmu koja je pozivala na odlučnu obranu (Čavoglave), a ne "stop the war" plakanje, tako je i s hrvatske estradne strane prvi spomenuo Knin u kontekstu hrvatskog "napadnog bojevog djelovanja", barem dok Ivo Amulić nije zapjevao "Odluka je pala, glasala većina, vraćamo se doma ravno preko Knina, šaltaj petu nemoj stat, u-a sto na sat!"

"Gdje su sada Knindže, gdje su sada Arkani i Kapetani Dragani?"

"Hej četnici, dobar dan, ne čujem vas dobro. Pogledajte u nebo, nevrijeme se sprema, miriše uragan, vrijeme je za Vukovar" žesti se Opća opasnost, rock band iz Županje nazvan, naravno, po uzbuni koja je u njihovom gradu za vrijeme rata "non-stop svirala" 1261 dan. S njima se ne zajebava, jer pjesmu "Vrijeme je za grom" (kojom pozivaju da se nakon uspješne Oluje Vukovar oslobodi učinkovitijim metodama od kilave mirne reintegracije) pjevaju u maskirnim uniformama ispod koji se jasno vide crne majice 131. županjske brigade HV-a.


Spot podsjeća zašto je nakon Oluje vrijeme za Vukovar; vrte se scene teških stradanja Slavonaca '91 i masovnog egzodusa iz Vukovara nakon četničke okupacije, ali na žalost Opće opasnosti, ali i mnogih drugih, HV nije vojno oslobodila Slavoniju.

"Od istorijskog AVNOJ-a do izbjegličkog konvoja preko Sremske Rače"

"Četrespete njega je primila partija, a s vojskom je ušo u Trst, sada dolazi na vrata komesarijata, a prima ga Crveni krst" pjeva potpuno ofucani Nele Karajlić u jednoj od rijetkih pjesama vrijednih spomena na prvom albumu srpske frakcije Zabranjenog pušenja "Ja nisam odavle". Kao što naslov kaže, cijeli album odiše mukom izbjegličkog života (bosanskog) Srbina u Beogradu i sjetom za rodnim krajem i pravom domovinom.

 

Mada bi ovu Neletovu pjesmu iz druge polovice 90-ih bilo pravilnije svrstati u "Melodije Daytona i Južnog poteza" kada je zbog akcija HV-a i Armije BiH, a nakon Oluje, iz Bosne pokrenut drugi veliki izbjeglički val prema Srbiji, ali kadrovi spota i riječi pjesme (koja je po junacima u njoj nastavak prijeratnog hita ZP-a "Dan Republike") najbolje govore gdje su se našli prekodrinski Srbi nakon Oluje.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara