Nije Split grad za gay parade
Foto: Shutterstock
NE TREBA se sad pretvarati kao da je ovo preveliki šok jer grad na čijem se čelu nalazi čovjek poput Željka Keruma neće preko noći postati gay friendly prijestolnica Hrvatske. Zašto? Zato jer Split, navodno, nije grad za gay parade, a ekspliciranje seksualnosti na javnim mjestima, navodno, nije pristojno.
Dakle, Split neće prekriti sve dugine boje i neće privlačiti svjetske turiste kombinacijom tradicionalne arhitekture i modernog razmišljanja. To se jednostavno neće dogoditi. Bit će to ona stara zaostala palanka u kojoj se nazadnost pravda tradicijom, a krezubost domoljubljem. Mjesto gdje turistička sezona započinje odlukom koja djeluje neopisivo kontraproduktivno i nepotrebno nas podsjeća koliko smo se malo pomakli kao vrsta. Mjesto gdje se 2012. još uvijek raspravlja o tome „što pederi svojim paradama žele dokazati“, a ne kako dokazati da nismo pećinari i kako tu gay paradu pretvoriti u još nešto na čemu Split može profitirati.
Nije ulica mjesto za ekspliciranje seksualnosti
Možda je teško povjerovati, ali Povorke ponosa nisu nužno čemerni mimohodi pokislih entuzijasta obasutih uvredama grupice kretena i kišom kamenja. Tamo daleko, gdje je standard viši, a ljudi pismeni, gay prideovi su dan u godini kada narod izlazi na ulicu, pleše i načelno se dobro zajebava. U tom nema ničeg bolesnog, izopačenog i uvrnutog. Upravo suprotno, ljudi djeluju sretno, zadovoljno i grad je življi.
Uzmemo li s druge strane gradove poput Splita ili Beograda, gradove gdje se par tisuća apsolutnih kretena bori za „zdravo društvo“ i najčešće su izuzetno ponosi na činjenicu da su pretukli (ili kamenovali) skupinu ljudi naoružanih blesavim sloganima i duginim bojama, dobit ćemo odgovor na pitanje zašto bi svatko „pod kapom nebeskom“ trebao podržati Povorku ponosa. Normalni građani Splita trebali bi podržati paradu, ne samo zato jer je „gay ok“ već zato jer divljaštvo jebeno nije.
Nije Split grad za svakog
Split će sljedećih nekoliko tjedana biti u centru pažnje kao otužni „grad slučaj“, a mi ćemo ponovno imati o čemu pisati. Divljaci će na posljetku vrlo vjerojatno dobiti svoju zadovoljštinu, svjetski će nas mediji ponovno predstaviti kao mali „turistički dragulj“ bistrog mora i ne tako bistrih ljudi, a mi ćemo još jednu turističku sezonu započeti sramotno. Ipak, najgore od svega je to da smo se u ovoj fazi već svi nekako pomirili s tim da Split ne može bolje od ovog. Prihvatili smo taj bolesni stav maloumnog ćelavca koji urliče „za dom“ , mrzi pedere i na Facebooku ima galeriju prepunu fotografija na kojima polugol pozira sa svojim nauljenim prijateljima.
Kažu, „nije Split grad za gay parade“. U redu, možda i nije, ali znači li to da mora postati grad ljudi koji dopuštaju da ih predstavlja i ucjenjuje pomahnitala šačica nepismenih i agresivnih čobana?
Nije dupe glava
Krenemo li tim putem, uskoro bi mogli doznati da Hrvatska nije mjesto za normalne ljude već baruština zatucanih govnara koju valja što prije napustiti. No, koliko je god lako pomiriti se s ovom konstatacijom, žalosno je ako samo potpišemo kapitulaciju i pomirimo se s tim da ne može biti bolje. Bojite se i pomisliti kako bi svijet izgledalo da je povijest bila prepuna „naprednih“ umova koji su kod prve prepreke od svega digli ruke i zaključila da ne možemo bolje.
Vjerojatno bismo još uvijek vješali crnce, kamenovali žene, a do susjedne bismo pećine vjerojatno išli pješice jer netko je jednom zaključio da ovaj svijet možda i nije mjesto za perverzije kao što su kotači i kuće.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati