Foto: Shutterstock

OSIM ako pobjeđujete, većina života činit će vam se nepodnošljivo nepoštena.

A prava je istina da je život samo igranje prema drukčijim pravilima.

Prava pravila postoje. I ona zapravo imaju smisla. Ali malo su komplicirana i nisu baš ugodna, što je razlog zbog kojih ih većina ljudi nikad ne uspije svladati.

Pokušajmo.

Pravilo br.1: Život je natjecanje.

Ona tvrtka za koju radite? Netko je pokušava uništiti. Onaj posao koji volite? Netko bi vas jako volio zamijeniti kompjuterskim programom. Ona cura/dečko/odlično plaćeni posao/Nobelova nagrada koju želite? Želi ih i netko drugi.

Svi smo u natjecanju iako nam je draže to ignorirati. Većina postignuća mjeri se samo u odnosu na postignuća onih drugih. Otplivali ste više kilometara ili možete plesati bolje ili imate više Facebook lajkova od prosjeka. Bravo.

Bolno je vjerovati u to, naravno, što je razlog zbog kojeg stalno jedni druge uvjeravamo u suprotno. "Samo napravi najbolje što možeš", često čujemo. "Natječeš se samo sa samim sobom". Smiješna stvar u vezi takvih konstrukcija je da su osmišljene da se na kraju ipak više potrudite. Da natjecanje stvarno nije važno svojoj bismo djeci jednostavno govorili da odustanu.

Srećom, ne živimo u svijetu u kojem morate doslovno ubiti nekoga da biste preživjeli. U modernom svijetu postoji dovoljno prilika za sve one koji žele nešto napraviti, čak i ako se ne natječu direktno.

Ali nikad nemojte povjerovati kolektivnoj iluziji da ne postoji natjecanje. Ljudi se odijevaju da osvoje partnere. Odlaze na intervjue da dobiju poslove. Ako poričete da natjecanje postoji, jednostavno gubite. Sve na zahtjev je na kompetitivnoj skali. A najbolje je dostupno onima koji su spremni za to se boriti.

Pravilo br.2: Procjenjuje vas se na temelju onoga što radite, ne onoga što mislite

Društvo čovjeka sudi prema onome što može napraviti za druge. Možete li spasiti djecu iz goruće kuće, ukloniti tumor, nasmijati prostoriju punu stranaca? U tome je vaša vrijednost.

Ali na taj način mi ne procjenjujemo sami sebe. Sami sebe procjenjujemo prema svojim mislima.

"Dobra sam osoba". "Ambiciozan sam". "Bolji sam od njega". Takve nas misli mogu tiješti navečer u krevetu, ali one nemaju veze s onim kako nas svijet vidi. One čak nisu niti ono kako mi vidimo druge.

Dobre namjere se ne računaju. Unutarnji osjećaji za čast i ljubav i dužnost ne znače ništa u vanjskom svijetu. Što točno možeš i jesi napravio za svijet?

Sposobnosti se ne nagrađuju prema vrlinama. Kakvim god da nas društvo divljenjem nagradi dolazi iz sebične perspektive drugih. Domara koji naporno radi društvo će manje nagraditi nego nemilosrdnog brokera. Istraživača o raku manje će se nagraditi nego supermodela. Zašto? Jer su njihove "sposobnosti" rjeđe ili utječu na veći broj ljudi.

Volimo misliti da društvo nagrađuje one koji najbolje rade posao.

Ali u stvarnosti društvena nagrada je samo efekt mreže. Nagrada se svodi na broj ljudi do kojih ste doprijeli: napišite knjigu koja nije izdana, vi ste nitko i ništa. Napišite "Harryja Pottera" i svijet želi znati tko ste. Spasite život, postajete heroj u malom gradu, izliječite rak i legenda ste. Nažalost, ovo je pravilo primjenjivo na sve "talente", čak i one banalne: skinite se pred jednom osobom i njoj ćete možda navući osmijeh na lice, skinite se pred 50 milijuna ljudi, postajete Kim Kardashian.

Možda vam je ovo grozno. Možda vam se povraća. Nije bitno. Društvo vam sudi prema sposobnostima koje imate i količini ljudi na koju ćete time utjecati. Ako to ne prihvatite, svijet će vam se stvarno činiti kao jako nepošteno mjesto.

Pravilo br.3: Kad mislimo da je nešto fer, zapravo je u pitanju samo ostvarenje vlastitog interesa

Ljudi vole izmišljati moralne autoritete. Zato postoje suci u sportu i sudnicama: imamo nepogrešiv osjećaj za pravo i krivo i očekujemo da se svijet tome pokorava. To nas uče naši roditelji. Naši učitelji. Budi dobar i evo ti bombon.

Ali stvarnost je drukčija. Naporno ste se spremali za ispit, ali ste ga pali. Naporno ste radili, ali niste dobili povišicu. Volite ju, ali ona vam ne odgovara na pozive. Ne radi se o tome da život nije fer, već o tome da je vaša ideja o tome što je fer - pogrešna.

Razmislite dobro o osobi koja vam se sviđa, ali vam ne uzvraća simpatije. To je kompletna osoba. Osoba s godinama iskustva u bivanju netko potpuno drukčiji od vas. Stvarna osoba koja je u interakciji sa stotinama ili možda tisućama drugih ljudi tijekom svake godine.

Pa kolika je vjerojatnost da ste između svega toga vi osoba koju ta osoba automatski isprva odabire da postane ljubav njezina života? Zato što - postojite? Jer osjećate nešto prema njoj? To je važno vama, ali njezina odluka nema veze s vama.

Slično tomu - volimo mrziti svoje šefove, roditelje i političare. Njihove procjene nisu fer. I glupe su. Jer se ne slažu sa mnom! A trebali bi! Jer sam ja bez ikakve dvojbe najveći autoritet za sve na cijelom svijetu!

Istina je da postoje neki stvarno grozni likovi od autoriteta. Ali nisu svi zla, samodostatna čudovišta usmjerena na to da vas učine jadnim. Većina ih samo radi najbolje što zna, pod različitim okolnostima od vaših.

Možda znaju nešto što vi ne znate, primjerice, tvrtka će propasti ako oni ne naprave nešto što se vama čini loše. Možda imaju drukčije prioritete od vas, naprimjer dugoročni razvoj umjesto kratkoročne sreće.

Ali kako god da se zbog njih osjećate, postupci drugih nisu nekakva kozmička osuda vas kao ljudskog bića. Samo su nusprodukt življenja.

Zašto život nije fer

Naša ideja o poštenju zapravo nije održiva. To je samo paravan za želje.

Možete li zamisliti koliko bi sulud život bio da je stvarno "fer" prema svakome? Nikome se ne bi sviđao nitko tko nije ljubav njihova života, iz straha od slamanja srca. Tvrtke bi propadale samo ako bi svi ljudi koji u njima rade bili zli. Veze bi završavale samo kad bi partneri istovremeno umrli. Kiša bi padala samo na zle ljude.

Većina nas toliko je preokupirana razmišljanjem o tome kako bi svijet trebao izgledati, da zapravo ne vidimo kako uistinu izgleda. A suočavanje s tom stvarnošću moglo bi biti ključ za razumijevanje svijeta i, zajedno s time, svih vaših potencijala.

OLIVER EMBERTON, autor članka, vlasnik je softverske tvrtke, pijanist, programer, pisac i vrlo aktivni bloger koji na svojem blogu više manje piše o životu i kako se s njime nositi.
Njegov posljednji tekst, naslovljen "Nije problem u tome što život nije fer, nego u tome što vi ne znate pravila" prenio je Business Insider, što mu je osiguralo prilično puno pažnje (trenutno na Facebooku ima 25 tisuća shareova).