Foto: Shutterstock

MICHELLE Underwood dobro je upoznata s agonijama koje sa sobom nosi držanje dijete. 36-godišnjoj majci troje djece iz  Wokinga, Surrey, težina je u posljednjih deset godina varirala između 70 i 100 kilograma, a razne dijete na kojima je tijekom tog perioda bila, nisu dale rezultate ostavljajući Michelle sve očajnijom i sve težom, prenosi Daily Mail. Za neuspješno mršavljenje, Michelle je okrivila sebe i svoj nedostatak volje za zdravim životom i vježbom.

Dijetom do pretilosti

Novi znanstveni dokazi ukazuju upravo na to da dijeta može promijeniti naš metabolizam i utjecati na mozak i to do ekstremnih razina – naše tijelo gomila salo i mast, a naš mozak veliča hranu i potrebu za hranom dovodi na razinu opsesije. Riječ je zapravo o povišenoj razini hormona koji potiču apetit. Suprotno tome, skeniranjem mozga osoba koje pokušavaju smršavjeti, utvrđeno je kako gubitak kilograma vježbanje i samokontrolu čini još težom, što vas dovodi u začarani krug u kojem pokušavate smršavjeti, a postajete sve deblji i deblji. S tim se problemima susrela i Michelle. Sve do svoje 25.godine težila je oko 60 kilograma, što je za njenu visinu bila normalna kilaža. Nakon toga, počeli su problemi s prekomjernom težinom. Trenutno, Michelle teži nevjerojatnih 120 kilograma.

Hormoni za regulaciju apetita rade prekovremeno

Znanstvenici na čelu s Josephom Proiettom, profesorom medicine na sveučilištu University of Melbourne, prije dvije su godine proučavali 50 pretilih žena i muškaraca i doveli ih u formu dijetom od maksimalno 500 kalorija na dan. Nakon osam tjedana ispitanici su izgubili u prosjeku 30 kilograma. Nakon toga, Proiettov tim proveo je godinu dana u radu s ispitanicima kako bi im usadio zdrave životne i prehrambene navike. Ali tijekom tog vremena, svatko od njih ipak je povratio 5 izgubljenih kila, naglašavajući kako se osjećaju puno gladnijima i opsjednutijima hranom nego prije gubitka kilograma.Rezultati ovog ispitivanja, koji su objavljeni su u The New England Journal of Medicine, govore da su hormoni ispitanika radili prekovremeno i tjerali ih da reagiraju kao da doslovno "umiru" od gladi.

Njihovi nivoi grelina, hormona za regulaciju apetita, bili su u prosjeku 20 posto viši nego na početku ispitivanja. Također, nivoi leptina, hormona zaduženog za susprezanje gladi, bili su manji od očekivanih. Proietto opisuje ovaj efekt kao koordinirani obrambeni mehanizam s brojnim komponentama usmjerenim ka debljanju. Drugim riječima, tijelo reagira nasilno na pokušaj dijete.