Ovo će promijeniti način na koji živimo

Screenshot: YouTube

TEHNOLOGIJA napreduje nezaustavljivom brzinom, a s njom i razvoj novih materijala, ali i inovacija postojećih.

Znanstvenik, inženjer i profesor Mark Miodownik u svojoj knjizi "Stuff Matters: Exploring the Marvelous Materials that Shape Our Man-Made World" istražuje 10 ključnih materijala iz ljudske povijesti i inovacije koje ih okružuju, piše New York Post.

Kreativna upotreba materijala oblikovat će našu budućnost i rezultirati predmetima koji će biti jači nego ikad, a ovo su materijali koji će u potpunosti promijeniti način na koji živimo.

Samoobnovljivi beton


S obzirom na to da je polovica svjetskih struktura napravljena od betona, važno je da beton bude pouzdan. Na ideju o samoobnovljivom betonu znanstvenici su došli nakon otkrića bakterije koja živi u vulkanskim jezerima, za koja se pretpostavljalo da ne podupiru nikakav oblik života. Ta bakterija izlučuje karbonatni mineral kalcit, sastavni dio betona. Ugrađivanje te bakterije u beton, zajedno sa škrobom kojim bi se bakterija hranila, omogućilo bi betonu da popravlja sam sebe. U normalnim uvjetima bakterija ostaje latentna, ali kada se u betonu formira pukotina bakterije se oslobađaju. U prisustvu vode se bude i traže hranu. Kada pronađu škrob počinju rasti i replicirati se, a u procesu izlučuju kalcit koji povezuje beton i zatvara pukotine.

Još jedna inovacija bit će i betonska "tkanina" kojoj je potrebna samo voda da očvrsne i formira se u oblik koji je potreban. Ovo će biti važno za područja pogođena katastrofama gdje će se od betonske tkanine u samo nekoliko dana moći betonski šatori koji će služiti kao privremena skloništa.



Silicijski aerogel

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Materijal koji najviše fascinira Miodownika je silicijski aerogel. Najlakši i najprozračniji čvrsti materijal na svijetu u svom sastavu ima 99.8 posto zraka i najlakše se može opisati kao čvrsti dim. Razvijen je u '30-im godinama prošlog stoljeća kada je kemičar Samuel Kistler shvatio da je žele tekućina zarobljena u "koži" i našao način da tekućinu zamjeni plinom, a strukturu želea ostavi netaknutom. Silicijski aerogel najbolji je termalni izolator na svijetu koji NASA koristi za izolaciju svemirskih letjelica i prikupljanje svemirske prašine. Nije dovoljno iskorišten prije svega zbog svoje cijene, ali potencijal ovog materijala je ogroman. Mogli bi ga koristiti za izradu najtoplijih i najlakših deka na svijetu i bio bi savršen za izradu odjeće i obuće dizajnirane za ekstremne vanjske uvjete. "Ako je ikada postojao materijal koji predstavlja mogućnost čovječanstva da stjenoviti planet pretvori u darežljivo i veličanstveno mjesto, da istražuje prostranstvo solarnog sustava - to je aerogel", kaže Miodownik.


Nano-tkanine


Nanotehnologija će napredovati nevjerojatnom brzinom, a znanstvenici već dizajniraju strukture koje će moći savijati svijetlo. Rezultat ovih istraživanja i eksperimentiranja bit će prva generacija štitova za nevidljivost. Kada takva nano-tkanina ogradi objekt nemoguće ju je vidjeti iz bilo kojeg smjera gledanja jer zbog savijanja svjetla djeluje kao da je nestala u prostoru, a s njom i objekt.


Karbonska vlakna


Ugljik nam je već podario dijamant, najtvrđi mineral u prirodi, i jednu svojih od najkorisnijih alotropskih modifikacija, grafit. Jedan od najvećih darova ugljika svakako su ugljična ili karbonska vlakna. Njihova primjena nije novost i od njih su već nastali nevjerojatno jaki materijali koji dominiraju u svijetu sporta i zračnih putovanja. Na primjer, zamjenjuju drvo i aluminij u teniskim reketima i aluminij u izradi letjelica. 1996. godine Chris Boardman prešao je više od 56 kilometara u jednom satu vozeći bicikl napravljen od karbonskih vlakana i izazvao protest u Međunarodnom biciklističkom savezu koji je zabranio upotrebu takvog dizajna jer bi ona radikalno promijenila prirodu biciklizma. Ovaj materijal mijenjaj i trčanje jer sve više sportaša s invaliditetom koristi umjetne ekstremitete napravljene od karbonskih vlakana.

Daljnja inovacija ovog materijala je neupitna jer znanstvenicima pruža mogućnost da krenu u ostvarivanje svojih najvećih snova, a na vrhu popisa tih snova nalazi se i "svemirsko dizalo". To bi zapravo bila struktura koja povezuje točku na ekvatoru sa satelitom u geostacionarnoj orbiti pozicioniranim otprilike 35 tisuća kilometara iznad nje. Svemirsko dizalo demokratiziralo bi svemirska putovanja i omogućilo da se ljudi i teret transportiraju u svemir s lakoćom i uz zanemarivi energetski trošak. Za svemirsko dizalo potreban je kabel dugačak 36 kilometara koji bi povezivao satelit i zemlju, a za njegovu izradu potreban je materijal čija jedna nit može podići slona.

U ovom trenutku nit karbonskog vlakna može podignut životinju veličine i težine prosječne mačke, Znanstvenici vjeruju da su upravo karbonska vlakna čudesni materijal koji će im omogućiti izradu dizala jer bi potpuno čista karbonska nit imala snagu veću od dijamanta.

U obitelji ugljika nalazi se i grafen, dvodimenzionalna verzija grafita, koja provodi toplinu brže od svih poznatih materijala, a i struju prenosi brže i s manje otpora od drugih materijala.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara