Pilot JNA o svojim susretima s NLO-ima iznad Delnica i Duge Rese

Foto: Facebook

SUAD HAMZIĆ bio je pilot Ratnog zrakoplovstva u JNA, koji je odlučio ispričati ponešto o svojim susretima s NLO-ima.

Njegovu priču donosi Tango Six, a u njoj Hamzić tvrdi da je u pitanju tema o kojoj su vlasti uvijek bile suzdržane, ali i da je u određenom trenutku više bilo nemoguće sve skupa ignorirati: "Nadležni organi Vojske, konkretno Ratnog zrakoplovstva, nisu mogli ignorirati činjenicu da 'nešto' postoji pa su pred kraj '80-ih iz Batajnice prebazirani MiG-ovi u Titograd jer se Jastrebovi i Supergaleb G-4 nisu mogli nositi s tim neidentificiranim letjelicama, koje su se tada učestalo pojavljivale nad južnim Jadranom", objašnjava.

Osim toga Hamzić tvrdi da o postojanju NLO-a postoje i izjave drugih ljudi, a nakon toga pojašnjava zašto je on sam uvjeren da NLO-i stvarno postoje, opisujući jedan blizak susret:

"Produžavamo k objektu, jasno ga vidimo, približavamo se. Ovo kao da lebdi. – javih preko radio stanice.

I zaista, blještavi objekt kao da je lebdio, stajao u mjestu, ali još uvijek visoko, mnogo više od nas...Približavamo se objektu koji je još uvijek znatno iznad nas, na 17, 19, možda 22 ili 24.000 metara!? Ali sve smo mu bliže, sve je veći. Pokušavam utvrditi je li okruglog ili diskolikog oblika. U trenutku taj objekt krenuo je u suprotnom pravcu, k zapadu, smanjivao se, intenzitet blještavila se smanjio, ugasio i u sekundi nestao iz vidokruga! Ono što me impresioniralo je što je krečući se brzinom od 4, 5, 6000 km/h – tu brzinu postigao trenutno! Iz mjesta, kako bismo to rekli u žargonu. Ne, on nije ubrzavao".

Nakon toga Hamzić je opisao još jedan susret kad je ugledao navodni NLO sa zemlje, odnosno aerodroma u Bihaću, koji je jednako brzo iščeznuo kao i ovaj iznad Delnica, a potom i jedan noćni susret iznad Duge Rese:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Nad sjevernom periferijom Karlovca postigoh zadanu visinu kada mi Janda naredi zaokret k jugu prema Dugoj Resi. Upravo po preletu tog mjesta leteći između oblaka koje sam više osjećao nego video, ugledah ispred sebe na daljini od nekoliko kilometara, na mojoj visini, niz svjetala kojima sam se brzo približavao...

'Vidim svjetla. Kao kod putničkog aviona', javih.
'Nema tu ni jednog civila', čuh odgovor kontrolora koji je sigurno znao što radi...

Ne skidajući pogled sa svijetlećeg objekta pokušavao sam utvrditi o čemu se radi. Približavajući se objektu ostavih ga namjerno malo s lijeve strane moje putanje leta da bih ga što bolje promotrio. Bio sam sve uvjereniji da taj objekt nema nikakvu brzinu jer ne mijenja svoj položaj, ne udaljava se, ne približava se velikom brzinom, ne mijenja se kut, osim što mu se ja približavam... Približavam se svjetlima koja sada vidim jasno. U liniji su, imam dojam u malo svinutoj liniji, ali jarka, prejaka za civilni avion čak i da su svi putnici držali podignute rolete na prozorima.

Imam dojam da svjetla lagano, sporo, mijenjaju nijansu, boju između svijetlozelene, žute i blago ljubičaste. Os aviona vodim desno od svjetala objekta čiju dimenziju i udaljenost ni približno ne mogu odrediti. Tek kada mi je glava bila okrenuta pod 90 stupnjeva ulijevo znao sam da prolazim pored tih svjetala, ali pojma nisam imao koliko daleko od njega: 100, 200 ili 300 metra. Nisam imao dojam kojih dimenzija je taj objekt, koliko duga je ta linija čudnih svjetala".

Ali, to nije bilo sve. Hamzić tvrdi i da je vidio "čudno svjetlo iznad Petrinje ili Siska u proljeće 1975. godine", ali i da se s neidentificiranom svjetlošću na nebu susreo i kao civil, nakon završetka svoje karijere. Tekst u cijelosti možete pročitati ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara