Foto: Shutterstock

PISMO koje je blogerica Sandra Todorović napisala svojoj djeci polako postaje hit u regiji. Sandra im je ostavila detaljna uputstva i savjete koji će im sigurno pomoći u životu, piše Radio Sarajevo. U cijelosti prenosimo pismo koje će u vama probuditi čitavu paletu emocija.

"Pišem vam ove redove za slučaj da me ne daj bože drmne neki skup auto dok prelazim ulicu na zelenom, ili me posjeti onaj Nijemac Alzheimer pa zaboravim tko ste i čiji ste.

Htjela bih, prije svega, da vam se od srca ispričam što sam vas rodila ovdje, a ne na nekom boljem mjestu. Na žalost, vjerovala sam da će bolja vremena doći, ali nisu. Ta kolektivna nadanja su užasna stvar, al opet te nekako održavaju u životu i daju ti energije da preživiš do sutra. Uvijek pomislim: ma i nije toliko strašno, ima se za kruh i gorivo, račune ću platiti kad budem imala, mogu mi samo zaplijeniti ovog usvojenog psa, i ugasiti internet. Učila sam vas da budete čestiti ljudi, da poštujete sebe i druge. Da pomognete kad treba i budete plemeniti. Pare ne pozajmljujte nikom i ni od koga. “Dug nije drug”. Prijatelji će jednostavno ostati, prosijati se iz gomile ljudi koji će se oko vas motati u životu. Ti što ostanu, oni će vam biti kao svjesno odabrana familija, nemate tu mogućnost s najbližima. A ako ste imalo na mene, ljudi će vas voljeti, nađite im se i u dobru i u zlu. Rodbinu poštujte koliko oni vas. Ne kupujte im za svadbe besmislene poklone, nedajbože neku deku. Uvijek dajte novce u finoj kuverti i potpišite se. Po tome će vas pamtiti i neće vas ogovarati.

O ljubavi bih mogla napisati esej, ali neću. Prepoznat ćete je kada za to dođe vrijeme, a kad se kome desi, to je  već diskutabilno. Kada se meni desila, mislila sam da ću srce ispovraćati od divote. Tvrdim da će vam se mnogo puta učiniti da je nešto ljubav, a neće biti, već je to samo opijenost koja vremenom prođe kao težak mamurluk. Birajte sebi slične i nećete pogriješiti. U ovoj zemlji u kojoj sam vas teškom mukom othranila nema nikakvog reda ni poretka. Na to se navikneš vremenom i postane ti normalno. Budite uspješni u tome što odaberete, možda se neki avion bude zvao po vama, ili brzi vlak kada ga kod nas izmisle.

Doživjela sam bombardiranje Beograda, pamtim rat u Bosni, izbjeglice, hiper inflaciju, sankcije, neimaštinu… Ovdje djeca umiru naočigled onih im mogu pomoći, a neće. Hranu smo kupovali na ulici, gorivo iz flaša od Coca Cole isto na ulici. Cigare smo kupovali iz njedara Romkinja oko pijace. Strašna su to vremena bila, al opet bolja nego ova sada. Za tu hranu s ulice smo imali para, za ovu sada po prodavnicama jedva. Narod nam je gladan i bijesan. Diskretan po pitanju svoje bespomoćnosti, šuti po svojim jazbinama i čeka… Što taj narod čeka, to nitko nije još utvrdio. Ne čekajte ništa! Bježite odavde prvom prilikom! Nema ovdje ničega. Ni piva poslijee deset navečer. Ni planova dužih od prekosutra. Kultura je sad već na izdisaju, kad vi budete odrasli, vjerojatno će umjesto Narodnog muzeja biti super market ili parking.

Budite tolerantni prema drugačijima od vas. Ako je netko druge boje kože ili seksualne orijentacije, ne znači da je loš, samo je drugačiji od vas. Ne možemo svi biti štancani. Svijest o ekologiji sam vam razvijala od malih nogu. Čuvajte svoju okolinu, posadite nešto, počistite za sobom. Vjerujem da će i vas kao i mene nervirati svi oni koji to ne rade. Naučite ih. Volite i poštujte svakog živog stvora u prirodi. Krzno nikada nisam nosila, al ne zato što nisam mogla da priuštim već mi nekako nije bilo fer. Tu me poštujte. Slušajte isključivo dobru muziku… zna se što je dobra muzika.

Sine, budi pažljiv prema ženama, poštuj ih, nemoj nikada biti nasilnik, sve se to vrati instant karmom i strefi te kad se najmanje nadaš. Plati večeru, kupi cvijeće, dobit ćeš što si htio već na prvom dejtu. Uvijek koristi kondom i ne moraš se brinuti. Sviraj neki instrument, žene to vole. Putuj. Budi samostalan, skuhaj vlastiti obrok, ispeglaj košulju, popravi nešto po kući. Ako budeš sjeo na motor, u grobu ću se prevrtati kao prase na ražnju. Zaradi sebi Mercedes, budi gospodin čovjek. Restauriraj onaj babin kredenc, grijeh je da propadne. Hlače nosi malo preko cipela i skidaj čarape kad jebeš. Ne pravi budalu od sebe. Kad piješ, ne miješaj pića nikada! Znam o čemu ti pričam. Ne tuci se, um caruje, učila sam te to. Droga je zlo. Kockanje isto. Marihuana nije droga.  Najveća ljudska vrlina je umjerenost u svemu, ako to postigneš, znači da si uspio. Nauči makar dva svjetska jezika. Završi fakultet. Uzdam se u tebe da ćeš smisliti nešto što će promijeniti svijet, ili makar mali dio njega. Kad te žensko pita jesam li debela, reci joj istinu. Ako kaže sve je u redu, nije ništa u redu, vjeruj mi.

Kćerkama želim reći nekoliko važnih stvari za jednu ženu. Pokušajte učiti iz tuđih iskustava. Znam da me nećete poslušati i da ćete ići glavom kroz zid kao i ja, al moja je dužnost da vas na to upozorim. Prije nego što se udate, završite fakultet. Ako vas netko od njegove familije pita što sve znate i možete, kažite: ništa! Sve što uradite nakon te izjave bit će propraćeno aplauzom. Ja sam tu pogriješila. Ne brijte noge u petom razredu! Ne farbajte te plave kose u crno, preklinjem vas! Budite ženstvene u mjeri u kojoj vama to prija. Ne stavljajte silikonske sise. Hulahopke se ne oblače kao hlače, potrgat ćete ih. Na čarape ćete potrošiti bogatstvo. Ljepota boli. Kovrčava kosa je lijepa, ne ravnajte je. Obrve su uvijek različite koliko god se trudile da ih počupate isto. Stavljanje tuša za oči je vještina. Savladajte je. Ako mislite da ćete plesati cijelu noć u cipelama na štiklu, nema od toga ništa. Imajte uvijek ravne cipele u gepeku automobila. Vikleri se namotavaju na vrha. U dijete i tablete za mršavljenje ne vjerujte, to je glupost. Mrdni guzicu, smršavit ćeš. Muškarci su jednostavni. Ne gnjavi, ne proganjaj, budi misteriozna i zanosna , i bit ćeš najvoljenija. Ne uzimaj u ruke njegov telefon, ne kopaj mu po džepovima. Ne plači za muškarcima, nije vrijedno. Ne budi kučka, to nitko ne voli, PMS nije izgovor. Nauči kuhati. Ljubav dolazi preko želuca. Nikada, nikada nemojte prestati baviti se umjetnošću. Neka vam ona bude zvijezda vodilja. Mene je odvela tamo gdje je trebalo. U pekmez uvijek stavite malo vanilije. Ajvar je ljepši u malim teglama i ne kvari se. Ako presolite juhu, stavite dva pampura unutra da se kuhaju pet minuta, i riješen problem.

Na tavanu imate jednu škrinju koju sam namijenila vama. U njoj se nalaze ploče, kazete, CD-ovi, VHS-ovi, floppy diskovi, video rekorder i CD plejer. Nađite na netu što je što. U jednoj vrećici ima preslica i vreteno od moje babe, i to nađite na netu. One smiješne cipele sam ostavila da vidite koliko je moda osamdesetih bila kretenska. Srebrna balska haljina je od vaše babe. Obucite je makar jednom u životu. Ja jesam. Ima tamo i jedan blokić s autogramima koje sam skupljala, klikeri iz mog djetinjstva i neke kristalne čaše. Grafike i slike podijelite ravnopravno, kome se što svidi. Ako sam nešto zaboravila, ne zamjerite. Teško je sve mudrosti sažeti u par tisuća riječi. Molim vas, nemojte mi napraviti neki kretenski spomenik kad umrem u obliku mercedesa, za to sam se šalila. Nešto diskretno, može i neka kamenčuga sa Dunava, opušteno.
I da. Onaj ventil za vodu na placu se zavrće na suprotnu stranu.

Beskrajno vas volim, mama.”