Foto: Hrvoslav Pavić/TRIS portal

MARIO ŠKORIN šibenski je grobar koji iza sebe ima završen fakultet upravnog pravnika i stručnog specijaliste za javnu upravu te dugogodišnji staž pomorca, a napisao je i roman. A u šezdesetim godinama poželio je, kako kaže, "malo manje stresan posao", pa se prijavio za upravitelja groblja, no, niti s diplomom, a niti nakon 16 godina koje je proveo kao grobar, nije dobio taj posao jer je, navodi, stranka, HDZ naravno, taj posao namjestila nekom drugom.

Direktor pogrebnog poduzeća tvrdi, kako prenosi TRIS, da je Škorin "prgav i stvara loše međuljudske odnose", a nakon toga Škorin se obratio i gradonačelniku koji mu je, kaže, savjetovao da uzme bolovanje jer ga "direktor ne voli, a njemu ne treba rat". Škorin je tako podnio kaznenu prijavu protiv šibenskog gradonačelnika zbog obmane, zapošljavanja pod stranačkim pritiskom i tako dalje.

To su "borbe s vjetrenjačama" šibenskog grobara-pisca koji sada, unatoč tome, piše svoj drugi roman. A svoj prvi roman, politički SF triler "Novo sjeme", objavio je 2006., a prije toga, 2003., objavio je i kratku priču "Put u Eden" koja se bavi trgovinom robljem.  Z razgovoru nam je, u međuvremenu, otkrio ponešto o tome kako je postao grobar, ali i tome kako je, i zašto, život "nenadmašni SF roman".

O svakodnevnom suočavanju sa smrću i potplaćenosti

"Trebao mi je bilo kakav posao, jer računi su se gomilali, upao sam u kredite, sve je to trebalo servisirati. Mogao sam se vratiti na brod, imao sam pozive ne samo jedne kompanije jer su me uvijek pratile dobre ocjene poslodavaca, ali mora mi je bilo dosta. Javio sam se za mjesto grobara u gradskom pogrebnom poduzeću Čempresi još 1997., ali je primljen drugi kandidat. Rekao sam prijatelju da mi javi bude li nove prilike jer neću dokumente preuzimati iz firme, pa neka me prijavi, jer sam još tada plovio.

I jednog dana, negdje u rujnu 1998. dobio sam telegram na brod, baš kada smo bili u Kini. Za petnaestak dana stigao sam u Šibenik i zaposlio se u Čempresima kao grobar. Predano sam radio 16 godina, nakupilo se tu i frustracija zbog nepravde i samovolje uprave, ali i stresa. Jer, nije se lako svakodnevno suočavati sa smrću. Još kako-tako ako čovjek ode prirodnim putem, ali ako je tragično stradao ili je tijelo pokojnika pronađeno nakon više dana u raspadnutom stanju, to su nevjerojatne traume na koje nikad ne postanete imuni", priča Škorin.

Ističe usput kako smatra da su grobari apsolutno potplaćeni, zbog čega je direktoru više puta otvoreno prigovorio. "Ti ljudi moraju biti na raspolaganju i danju i noću, i vikendom i praznikom, rade prljav posao, gledaju mrtva, raspadnuta tijela, i sve to za plaću koja je ispod prosjeka. Da biste zaradili pet tisuća kuna morate imati i 32 prekovremena sata, a da biste dobili 10 posto navodne stimulacije, treba odraditi i dodatne poslove: oblačiti pokojnike, ozidati postojeće grobnice...", priča Škorin.

O novom romanu

Ipak, navodi Škorin, cijela ta priča neće se ispriječiti njegovom novom romanu.

"Nekako vjerujem da smo svi mi na ovom svijetu s nekom svrhom i s nekim razlogom, da smo svi za nešto predestinirani. Možda je moja predestinacija bila da napišem "Novo sjeme", i tko zna što još. Roman je definiran kao politički SF triler, ali rekao bih da je više stvarnost nego znanstvena fantastika. Jer život je ipak nenadmašna SF priča.

Ideja mi ne manjka. Nakon prvog romana, odmah sam počeo drugi, motiviran dobrim prijemom kod čitatelja i kritike. Napisao sam u dahu prvih 25 stranica novog romana koji govori o dolasku ljudi na zemlju. A onda sam zastao. Moju je stvaralačku fikciju uspješno sabotirala moja ovozemaljska borba s vjetrenjačama koja me puni gorčinom i guši moju kreativnost. No, to je privremeno stanje duha, nisam od onih koji se predaju. Ni u zbilji ni u mašti."