JUČER je otvoreno Fuliranje, najpopularnija gastro lokacija Adventa u Zagrebu. Mi smo se zaputili na Strossmayerov trg kako bismo isprobali što se sve nudi ove godine i u kakvim delicijama će moći uživati Zagrepčani i njihovi gosti tijekom ovogodišnjeg Adventa.

Posjetitelje Fuliranja ovog Adventa očekuje tridesetak ugostiteljskih kućica i kreativnih barova, a raskošne okuse iz Hrvatske i raznih dijelova svijeta predstavit će iskusni chefovi i brojni (street) food entuzijasti.

Kao i inače na Fuliranju - nismo ostali razočarani. Dapače, odlučili smo ovog puta dijeliti samo opisne ocjene jer bi inače gledali veoma slične (visoke) brojke tijekom čitavog teksta.

Ovo je naš strašni sud.

Pastel de TasteAtlas

Chilli con carne (40 kuna)/Brioche de gelato (30 kuna)/Bombardino (20 kuna)

Ivana:

Pastel de TasteAtlas na Fuliranje u Zagreb donosi okuse iz raznih dijelova svijeta, a ponudom dominira fantastični chilli con carne. Chilli papričice, grah, mljeveno meso i ostale sastojke klasične verzije ovog jela iz TasteAtlasa su obogatili i čokoladom sa 72 posto kakaa, a uz porciju ćete dobit i tortillu. Fantastično jelo kojim sigurno nećete biti razočarani.

No, ono po čemu će ova kućica definitivno biti najpoznatija ovog Adventa su deserti. Predviđam da će veliki hit biti njihov Brioche de gelato - izvorni talijanski sladoled od vanilije s Nutellom i Plazma keksima "tostiran" u klasičnom brioche pecivu. Apsolutna hladno-vruća fantazija koja će vam spasiti život u one dane kad vam treba neka slatka bomba.

Dašak Italije donose i u obliku pića, točnije koktela Bombardino koji se sastoji u viskija, likera od jaja i šlaga. 

Hrvoje:

Prvo jelo koje smo isprobali ujedno je bilo i jedno od najukusnijih.

Chilli con Carne možda ne doživljavamo kao neki pretjerano egzotičan specijalitet, ali tijekom svojih adventskih gastro avantura nailazili smo na mnoge pokušaje uvođenja meksičke hrane u ponudu i ova je definitivno u samom vrhu.

Pretpostavit ću da je tajna u čokoladi koja možda i djeluje kao neobičan izbor, ali u isto vrijeme radi se i o najboljem chilliju con carneu koji sam probao pa neću propitivati odluku jer očito znaju što rade.

U slučaju da tražite germ-knedle i fritule, na ostalim adventskim lokacijama pronaći ćete i više nego dovoljno predstavnika ovih tradicionalnih slastica, ali Fuliranje je postalo mjesto na kojem možete uživati i u nekim novotarijama. Brioche de Gelato definitivno je nešto što trebate isprobati.

Sam pogled na sastojke šalje poruku da ovo mora biti ukusno, a toplo i hladno stvaraju zanimljiv osjećaj u ustima pa na kraju dobivamo "ono nešto" zbog čega se dodatno izdvaja u već ionako odličnoj ponudi Fuliranja.

Iako su svi ostali bili oduševljeni, slatki kokteli jednostavno nisu nešto u čemu uživam. Za mene je sve bilo preslatko i prealkoholno što, pojedinačno, i nije loša stvar, ali u kombinaciji mi nije najbolje sjelo. No, nitko od kušača nije se sa mnom složio što i nije preveliko čudo jer jedini ne spadam u skupinu ljubitelja slatkog.

Vodnjanka

Kralj Istre (40 kuna)

Ivana:

Kada smo na kućici Vodnjanka odlučili isprobati Kralja Istre, brinula sam se da će mi u tom pecivu s istarskim pršutom i sirom nedostajati ono ključno - neki konkretniji komad mesa. Jao, kako sam se prevarila. Domaći ovčji sir, umak od tartufa (ne tartufate), pečena paprika i ostali potpuno domaći dodaci uzgojeni i ručno ubrani u Istri su apsolutno sve što vam treba za savršeno jelo. Pecivo - najbolje koje sam probala na Fuliranju. Bitno je naglasiti da je sve što ćete probati na ovoj kućici potpuno domaće i to se itekako osjeti. 

P. S. Budite pristojni prema dečkima koji rade na kućici jer će vas (ako budete imali sreće) počastiti teraninom koji je napravila 82-godišnja baka Mara iz Istre i koji će biti, kunem vam se, najbolji teranino koji ćete probati u životu.

Sve preporuke!

Hrvoje:

Ovo mi je na prvi pogled djelovalo kao sendvič koji će biti presuh zbog pršuta i ovčjeg sira, a dodatni problem su i tartufi kojih, i to sam mnogo puta ponovio, nisam preveliki fan.

Na svu sreću, ponovno sam bio u krivu. Kralj Istre je dokaz da je mnoge predrasude koje imam vrlo lako raspršiti izborom kvalitetnih sastojaka. Ovo ne samo da nije suh sendvič već je i jedno od najukusnijih jela koja smo probali, a ni tartufi nisu bili preintenzivni već cjelokupnu priču čine neuobičajenom i autohtonom.

Definitivno probati.

Biomania

Bean Stew (58 kuna)/Likeri (18 kuna)/Zimski čaj (45 ili 35 kuna)

Ivana:

Ako ste ranije pročitali bilo koju našu gastro recenziju, onda ste sigurno mogli primijetiti da sam često ponavljala da sam strastveni mesojed koji ima veliku skepsu prema svemu što je vege. Dosad nisam naišla na vegetarijansko/vegansko jelo po koje bih se vratila ponovno. Dosad. U kućici Biomania probali smo Bean Stew s "wannabe" kobasicom i to je definitivno jedino vege jelo ikad po koje ću se vratiti. Malo puta u životu sam naišla na nešto toliko dobro začinjeno (a bog zna da sam jela mnogo), a ta "wannabe" kobasica je jednostavno preukusna. Nećemo se lagati, teksturom vas neće ni podsjetiti na mesnu kobasicu, ali to nije ni potrebno.

Na ovoj kućici nemojte propustiti probati i likere te zimski čaj s ginom (postoje dvije vrste gina) jer ćete imati priliku isprobati alkohol koji rade i hrvatski OPG-ovi i to veoma uspješno. Eh da, sve je gluten free!

Hrvoje:

Načelno sam skeptičan prema bilo kakvoj veganskoj ili vegetarijanskoj verziji mesne hrane. U ovom se slučaju radilo o "vege kobasici" (mješavina sejtana i selekcije začina). Jasno mi je da će tako pokušati privući mesojede koji žele probati nešto novo, a i oblik kobasice objašnjava naziv, međutim, ovo nema veze s kobasicama.

Napisavši to, moram priznati da me okus oduševio i da je riječ o uistinu ukusnom jelu i jednom od najvećih ovogodišnjih iznenađenja. Ukratko, nije kobasica, ali to uopće nije ni bitno jer je odlično i tjera me da uskoro isprobam i ostale specijalitete s njihova menija.

Ako ste u potrazi za jelom na žlicu, nikako ne smijete zaobići Biomaniju.

Rougemarin

Čupavac (35 kuna)

Ivana:

Uz TasteAtlasov Brioche de gelato, ovo je još jedan desert koji će obilježiti ovogodišnji Advent u Zagrebu. Chef Marin Medak još je jednom pokazao da je jedan od najinovativnijih chefova u Zagrebu - napravio je germknedlu-čupavac od tijesta s batatom punjenu lješnjakom, čokoladom i kokosom te prelivenu čokoladom i kokosom.

Nakon ovog ćete zaboraviti na klasične germknedle.

Moram napomenuti i da, iako se Hrvoje požalio na teksturu čokolade u kojoj se nalazi germknedla (nešto je vodenastija), meni to nije smetalo.

Hrvoje:

Knedla od batata definitivno je nešto novo, a u isto vrijeme jelu daje blagu žilavost koja klasičnim i pjenastim knedlama često nedostaje. Barem što se mene tiče.

I dok su svi ostali sastojci bili odlični, malih sam problema imao s čokoladom koja mi je bila prevodenasta i u nedostatku boljeg izraza - preobična.

El Toro

Slachichas navidenas pork (48 kuna)/Sticky Toffee Puding (30 kuna)

Ivana:

El Toro kućica već je starosjedilac zagrebačkog Fuliranja sa svojom standardno dobrom ponudom kobasica od kojih smo mi odlučili probati onu svinjsku. Pecivo mekano, kobasica ukusna, prilozi standardno dobri. Ako želite igrati na sigurno - El Toro je mjesto za vas.

U ponudi ove godine imaju i Sticky Toffee Puding, topli biskvit s kremom od vanilije i kremom od šljiva te posut čokoladnim kroketima. Riječ je o veoma laganom desertu idealnom za one dane kada želite nešto slatko, ali ne preslatko.

Hrvoje:

U prvom pohodu na kućice nismo se pretjerano bavili kobasicama, ali morali smo se vratiti na uobičajeno dobra mjesta da provjerimo održavaju li kvalitetu.

Osobno, Salchichas Navidenas Pork je i dalje pobjednik ovog kobasičarskog okršaja na Fuliranju, a ako ste u potrazi za ukusnim kobasicama koje će zadovoljiti sve vaše potrebe, ovo je mjesto koje ne smijete zaobići.

Na istom smo mjestu isprobali i Sticky Toffee Puding od vanilije i šljiva, ali u ovom se slučaju ne bih zalijetao s pohvalama jer radilo se o slastici koja me nije oduševila kao ostale koje smo isprobali.

Doduše, konkurencija je ove godine jača nego ikad prije pa to u prijevodu znači da je riječ o slastici koja nije odlična, nego samo dobra.

Hanami Street Food

Takoyaki (45 kuna)

Ivana:

Ponuda azijske hrane je na Fuliranju ove godine bogatija nego ikad, a tome pridonosi i kućica Hanami na kojoj možete probati Takoyaki, odnosno japanske okruglice s hobotnicom. Nisam pretjerano luda za azijskom kuhinjom, no ovo mi je bilo ukusno. Moram napomenuti da je naša snimateljica Katarina zaključila da joj je ovo bilo možda i najomiljenije od svega što smo probali na Fuliranju tako da - nećete požaliti ako kušate ovo.

Hrvoje:

Okruglice s hobotnicom djelovale su nam kao zanimljiva, ali pomalo riskantna avantura u koju se vjerojatno ne bismo upustili da se nije radilo o kušanju hrane. No, pogriješili bismo jer radi se o izuzetno ukusnom jelu za sve one koji traže nešto novo i egzotično.

Ipak, pripazite, ako tražite nešto što će vas zasititi, ovo neće zadovoljiti prohtjeve pravih žderonja, ali odličan je izbor ako ste u potrazi za nečim laganim. 

Soi Fusion Bar

Dan Dan Noodles (60 kuna)/Đepeniz Čiske (28 kuna)

Ivana:

Na još jednoj azijskoj kućici, onoj Soi Fusion Bara, probali smo izvrsne Dan Dan Noodles sa svinjetinom, shitake gljivama i začinjenje s five spices chilli uljem koje čitavom jelu daje zaista nezaboravan okus. Ponavljam kao i gore, generalno nisam fan azijske kuhinje, ali ovo mi je bilo super. 

No, zvijezda ove kućice definitno je nešto što su nazvali Đepeniz Čiske (ne, nije pravopisna pogreška). Biskvit od mlijeka, jaja, svježeg sira i maslaca preliven yuzu citrus curdom. Ljudi, bez pretjerivanja, ovo je jedan od top deserata koje sam probala u životu. Pjenasto, mekano, citrusno, osvježavajuće... Wow! Vjerojatno neće biti toliko sveprisutan kao neki deserti na Fuliranju koji su možda više "mass friendly", no ako cijenite dobru hranu - ovo MORATE probati. Nakon ovog biskvita, svaki drugi će vam se činiti bezveze.

Hrvoje:

Jedno od većih iznenađenja Fuliranja. Klasični rezanci sve su samo ne zanimljiva hrana, ali kao i u ostalim slučajevima i ovdje se sve svelo na kvalitetne sastojke. Mnogo ćete toga pronaći u porciji Dan Dan Noodlea i na papiru to djeluje kao džumbus svega i svačeg, ali svaki sastojak očito je tu s vrlo dobrim razlogom jer krajnji rezultat jedno je od najneobičnijih običnih jela na Fuliranju,

Najbitnije, savršeno je ukusno i zasitit će vas.

Cheesecake ili "Čiske" jednostavno je morao postati brend, a ekipa iz Soi bara to je i prepoznala. Što se samog "Čiskea" tiče, sve ovisi o tome koliko volite okus limuna. Osobno nisam prelud za limunom u cheesecakeu pa bi mi bilo neusporedivo draže da u ponudu ubace i "necitrusnu" varijantu.

Black Pepper 

Gulaš od hobotnice (60 kuna)

Ivana:

U dalmatinskoj kućici Black Pepper kušali smo "hobu po noninom", odnosno gulaš od hobotnice. Oduševila me mekoća hobotnice koja često (u sličnim jelima) zna biti žilava. Ovdje je bila veoma mekana, a pozamašna porcija zasigurno će zadovoljiti sve ljubitelje morske hrane. Možda će vam se učiniti neobičnim odabirom za zimsku atmosferu Adventa, no ovaj gulaš bi mogao biti baš ono što vam treba u ovim hladnijim danima.

Hrvoje:

U ovom trenutku vjerojatno vam je jasno da ni ove godine nismo probali ništa loše pa smo zato i odlučili ne zamarati vas ocjenama jer i u ovom bismo slučaju samo ponovili da je riječ o još jednom velikom hitu Fuliranja.

Radi se o, kako su nam rekli, receptu "bakine prabake" ili nešto slično, ali nećemo gubiti vrijeme na to kako je nastao uvjerljivo najbolji gulaš od hobotnice koji smo probali. Sve je prepuno okusa, hobotnica je savršeno mekana, a izvrstan je čak i kruh koji poslužuju uz gulaš.  

Poseban detalj je i voćni papar iz Madagaskara koji kompletnu priču podiže na još višu i egzotičniju razinu.

Institut za kobasice 

Kranjska sa sirom (37 kuna)

Ivana:

Institut za kobasice u suradnji s Matom Jankovićem donosi nekoliko verzija kobasica od kojih smo se mi odlučili za kranjsku sa sirom u dvije verzije, odnosno s dvije vrste dodataka. Nije nas razočarala nijedna verzija, a kobasica mi je, moram priznati, bila mrvicu bolja od one koju smo probali u El Toru.

Hrvoje:

Na ovoj smo kućici isprobali dvije varijante kranjske kobasice, a jedina razlika bili su dodaci koji drastično mijenjaju cijelu priču.

Iako smo malo prije isprobali odlične kobasice kod El Tora, ponovno smo se oduševili što još jednom dokazuje da na Fuliranju nema mjesta za propuste. Jednostavno se ne možete zeznuti.

Opat - vrata Kornata

Palačinke Dupin iz krušne peći (35 kuna)

Ivana:

Neobični deserti hit su ovogodišnjeg Fuliranja pa tako na dalmatinskoj kućici Opat - vrata Kornata možete pronaći još jedan nesvakidašnji, ali preukusan desert. Radi se o palačinkama iz krušne peći koje su punjene orasima i medom od kadulje te uronjene u bogatu kremu od vanilije. Pozamašna porcija zadovoljit će i najizbirljivije ljubitelje slatkog, a nakon ovog ćete sigurno poželjeti nabaviti krušnu peć samo da i kući možete raditi ovakve palačinke.

Hrvoje:

Iskreno, kada sam vidio da se radi o palačinkama, nisam imao prevelika očekivanja jer palačinke su, bez obzira na sve, i dalje palačinke.

Međutim, ova u krušnoj peći zapečena kombinacija oraha, meda od kadulje i kreme od vanilije definitivno je nešto što trebate isprobati jer pokazat će vam da vas palačinka i dalje može iznenaditi. I vjerojatno je tajna u medu jer sve ostalo djeluje kao fuzija recepta za palačinke i germ-knedle, ali to je manje bitno kada je rezultat ovako ukusan.

Bazaar

Espirito Santo (29 kuna)/Wintermeister (25 kuna)

Ivana:

Gasto avanturu odlučili smo završiti kako i priliči - alkoholom. U kućici Bazaar probali smo dva zimska pića - Espirito Santo, odnosno smokey whiskey, te Wintermeister, odnosno Jagermeister s punčem. Specifični okusi savršeno će odgovarati svima onima koji više vole žesticu od nešto učestalijeg ispijanja piva ili kuhanog vina na Adventu, a meni osobno se više svidio Espirito Santo te ću se sigurno još koji put vratiti po njega.

Hrvoje:

Za kraj smo ostavili dva zimska koktela. Espirito Santo je mješavina viskija i voćnih okusa, a Wintermeister je "jeger" s punčem.

Iako se u oba slučaja radilo o više nego dobroj alternativi tradicionalnom, ali već i pomalo dosadnom kuhanom vinu, na kraju bih se ipak odlučio za Espirito Santo koji je bio više po mom ukusu.

*Iako su naši novinari zaista iznijeli svoje mišljenje, naglašavamo i da je Index poslovno povezan s TasteAtlasom.