Foto: Press

DR. MICHAELA H. Stonea mogli bismo nazvati "stručnjakom za zlo". Naime, ovaj profesor i specijalist na polju kliničke psihijatrije na sveučilištu Columbia dugi se niz godina bavi onime što nas je ove godine fasciniralo u seriji "Mindhunter".

Naime, Stone je 2009. proputovao SAD i razgovarao s masovnim i serijskim ubojicama, ali i obiteljskim nasilnicima. Voditelj je serije "Most Evil", a napisao je i nekoliko knjiga u kojima se pozabavio najgorima od najgorih.

Osobine psihopata

I dok većina nas, najvećim dijelom zahvaljujući filmovima, psihopate zamišlja kao manijake bez kontrole koji harače i iza sebe ostavljaju krvavi trag leševa, priča je ipak daleko kompleksnija nego u umovima holivudskih scenarista. I dok ih javnost osuđuje, Stone je ovim krvolocima fasciniran.

Tvrdi da su dvije glavne osobine ovih monstruma narcizam i agresija, a u razgovoru s novinarima Vice otkrio što je naučio tijekom godina proučavanja čistog zla.

Podsjetimo, kriminalistički psiholog Robert Hare stvorio je listu osobina koje čine psihopate ili sociopate. Tu su: brbljavost i površni šarm, grandioznost, patološko laganje, manipulativno ponašanje, nedostatak grižnje savjesti, emocionalna plitkost, bezosjećajnost i nedostatak empatije, ne prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke, sklonost dosađivanju, parazitski način života, nedostatak životnih ciljeva, impulzivnost, neodgovornost, nemogućnost kontrole ponašanja, problemi u ponašanju tijekom odrastanja, maloljetnička delinkvencija, činjenje raznovrsnih prekršaja, opetovano kršenje uvjetnih kazni, veći broj brakova, promiskuitet.

Naravno, ovom ne treba pristupati površno jer radi se o daleko kompleksnijem testu s gomilom potpitanja, a psihopatima se smatraju osobe koje ostvare rezultat od 40 bodova ili više.

Rađaju li se ljudi zli?

Rađaju li se ljudi zli pitanje je koje mu ljudi često postavljaju.

"Mislim da je malo ljudi koji se rađaju s tendencijom da čine zlo. Ne mislim da su ljudi rođeni zli i da su osuđeni na to da jednog dana učine nešto što bismo smatrali zlim. Ipak, postoje ljudi, puno više muškaraca nego žena, kojima nedostaje empatija i suosjećanje. Nisu u stanju razviti ljubav i snažne veze s drugim ljudima. Bezosjećajni su i rade odvratne stvari jer ne osjećaju kajanje. Imaju psihopatske osobine i postoji veći rizik da će učiniti nešto što bismo doživjeli kao zlo", govori Stone.

Tvrdi da su mnogi od njih odrastali u teškim okolnostima i da ih je to onemogućilo da suosjećaju, a ponekad je to čak i slučaj s ljudima koji se nisu rodili s ovim tendencijama.

Najgore što je vidio

Stone je tijekom godina stvorio sustav gradiranja zla, a tvrdi da se s prvim pravim slučajem zlih osoba susreo tijekom suđenju Ianu Bradyju koji je udružio snage s Mirom Hindley. Njihov je modus operandi bio namamiti djecu u šumu gdje bi ih raznoraznim trikovima natjerao da odu u njegovu kolibu. Tamo bi ih davio i snimao njihove krikove, a snimku bi kasnije puštao tijekom seksa.

No, bio je to tek početak, a kasnije se upoznao i sa slučajevima Davida Parkera Raya iz Novog Meksika koji je kamp prikolicu pretvorio u sobu za mučenje i tamo bi dovodio žene kojima je čitao 17 stranica dugu listu gotovo nezamislivih stvari koje će im učiniti.

Zločini postaju gori

Iako to mnogi oduvijek tvrde, Stone smatra da je dokazao da zločini uistinu postaju gori i brutalniji. Od 1987. otkrio je čak 21 slučaj žena koje bi otimale trudnice pred porodom, ubijale ih i iz njih vadile žive bebe. Stone tvrdi da je to "novo zlo" i da u spisima nije pronalazio ovakve slučajeve prije 1987.

Štoviše, u usporedbi s novim ubojicama, "legende" kao što su Charles Manson ili John Wayne Gacy zapravo su daleko manje brutalni od svojih suvremenih nasljednika. Iako je broj ubojstava u SAD-u opao u proteklih 50 godina, Stone tvrdi da postaju daleko brutalnija i da bi mnoga od njih prije šezdesetih bila nezamisliva.

Kako pomoći mladima

Stone svojom knjigom "The Anatomy of Evil" jednim dijelom želi utjecati i na sudove kako bi uveli praksu da se mlađi od 18 godina ne drže u zatvorima.

Naime, smatra da za njih postoji nada da im se pomogne, iako to nije pravilo. Neka su djeca jednostavno bezosjećajna i u stanju su učiniti nezamislive strahote drugim ljudima. Jednom kada prijeđu osamnaestu ili uđu u rane dvadesete, postaju psihopati. Ne možete ih liječiti niti im pomoći.

Stone smatra da bi suci i takve slučajeve trebali detaljnije proučiti dijagnozu i ne opterećivati se samo rođendanom.

"Moramo biti stroži prema takvoj djeci unatoč činjenici da se većina može iskupiti. Za blaže slučajeve trebalo bi ublažiti kazne, ali ako učinite nešto uistinu gnusno i to predpsihopatsko je u vašoj naravi, šanse da ćete se izliječiti uistinu su male. Barem u usporedbi s drugom djecom", zaključuje Stone.