MLADI Zagrepčanin Andrija Pavić (20) svojom je objavom u Facebook grupi "Gajnice jučer, danas, sutra" razveselio brojne sugrađane podijelivši s njima jednu zaista lijepu gestu nepoznate žene.

"Traži se: Predivna žena, koja je jutros u 7:22, unatoč kiši i tmurnom vremenu, ostala dovoljno vedra, draga i nasmijana te mi dala kišobran dok sam kisnuo na križanju Al. Bologne i Škorpikove. Molio bih je da se javi kako bih joj vratio kišobran i zahvalio na tome što mi je toliko uljepšala jutro, iako nisam jutarnji tip", napisao je u objavi za koju su mnogi komentirali da je i njima uljepšala dan. 

Kontaktirali smo Andriju kako bismo provjerili je li uspio pronaći ženu koja ga je razveselila svojom ljubaznom gestom i kako bismo ga upitali što ga je navelo da je odluči potražiti, a on nam je odmah naglasio da se ne radi ni o kakvoj romantičnoj priči. 

"U pitanju je dobrota malog čovjeka, koju treba cijeniti, poštovati i razumjeti. Radim u Prometnoj jedinici mladeži, radni dan kao i svaki drugi, s malo više kiše i ružnijeg vremena, ali moguće je da me ljeto razmazilo. Nesnosna jutarnja gužva nije jenjavala, a kiša u svemu tome nije pomogla ni najmanje. Mokar k'o čep mašem sa 'stop' palicom i dosta mi je svega, a pored mene, usred raskrižja, zaustavlja se žena, otvara prozor i pruža mi kišobran. Činjenica da ga ne mogu koristiti u raskrižju je bila u potpunosti nebitna u tom trenutku jer sve što sam vidio je bila žena koja je bila spremna pomoći. Sve sivilo tog jutra je nestalo, izvukla mi je osmijeh na pokislo lice. Osjećao sam se toliko blagoslovljenim, a nisam znao kako uzvratiti", ispričao nam je kako se rodila ideja.

Otkrio nam je i da objava na Facebooku nije urodila plodom na način na koji je to očekivao, ali da se dogodilo nešto što ga je također jako razveselilo. 

"Pokušao sam je pronaći objavom na Facebooku kako bih joj zahvalio na dobroti i, naravno, vratio joj kišobran. Reakcije ljudi su me oduševile, svi su prepoznali čin vrijedan svake hvale. Potraga je urodila plodom, ali ne na način koji sam očekivao. Okupila je sve ljude dobre volje da podijele radost koju sam iskusio", kaže Andrija.

Dodao je i da je ponovo susreo ženu koja mu je poklonila kišobran, iako nije uspio stupiti s njom u kontakt. 

"Sutradan sam radio na istom mjestu, u isto vrijeme, ponio sam kišobran sa sobom i objesio ga o džep, misleći kako će se na taj način kišobran vratiti vlasnici. Vlasnica je uistinu prošla, s istom vedrinom i istim osmijehom kao i dan ranije, ali nije se zaustavila, srdačno je mahnula i nastavila svojim putem. Sa znanjem da postoje takvi predivni ljudi, mislim kako nijedno jutro ne može biti dovoljno sivo i tmurno, da nismo u mogućnosti nabaciti osmijeh i razveseliti nekoga", zaključio je on.