U SURADNJI s Yugopapirom donosimo intervju iz 1988. godine s bivšom Miss Jugoslavije Suzanom Žunić, ujedno i bivšom suprugom Igora Štimca. S njim je u braku bila od 1990. do 2009. godine.

Kolovoz 1988. godine: Poslije Skopljanke Matilde Sazdove, koja je bila karatistica, evo još jedne s titulom Miss, kojoj je sport najveća ljubav. Riječ je o sedamnaestogodišnjoj Splićanki (opet one!), učenici četvrtog razreda Ekonomske škole - Suzani Žunić.

Ova lijepa djevojka, visoka 173 cm i teška 59 kg s idealnim proporcijama 89-63-89 (oni malo bolje upućeni znaju da se radi o obujmu grudi, struka i kukova u centimetrima) nedavno je u istarskom ljetovalištu Umag proglašena za Miss Jugoslavije '88, i tako stekla pravo da predstavlja našu zemlju na finalnom natjecanju za Miss svijeta, koje će se održati u studenom u Londonu.

Međutim, varate se ako mislite da je Suzana Žunić nepoznata djevojka. Već sedam godina ona igra rukomet u juniorskoj ekipi splitske Dalme i uskoro treba dres juniorke zamijeniti - seniorskim.

Ova titula Miss, koju ste nedavno osvojili, vjerojatno će utjecati da bar izvjesno vrijeme rukomet bude u drugom planu.

Da, ali, vjerujem za kratko. Jer, rukomet je moja ljubav od malih nogu, igram ga već sedam godina. Kada sve ovo prođe, priprema za London, natjecanje u Engleskoj, tada ću se opet vratiti prvoj ljubavi.

Obično se kaže da sport dosta žene čini muškobanjastim i da ih deformira. Je li to točno?

Svi oni koji tako misle su u - zabludi! Gledajte pojedine rukometašice, odbojkašice ili košarkašice... Prave su manekenke, i izgledom i hodom!

Ipak?

Istina, ima i onih koje nemaju baš najbolju figuru, ali to je pitanje konstitucije. Pojedini sportovi traže, na primjer, da djevojka ima što manje kilograma, kao što je slučaj s gimnastikom. Inače, kad smo kod gimnastike, onda se, primjećujem, neke djevojke (naročito u istočnim zemljama) rado opredjeljuju za ovaj sport, tako da dolazi do velikih deformacija organizma. Za ženu je veoma važno da kod sporta u neku ruku zapostavi snagu, već da se više okrene eleganciji, brzini, okretnosti. Takav je slučaj s ritmičkom gimnastikom, pojedinim granama atletike, odbojkom, plivanjem...

Kako gledate na rekreaciju?

Mislim da je ona čak značajnija od aktivnog bavljenja sportom! Naravno, i rekreacija mora biti redovna, da ima dosta elemenata trčanja, vježbi okretnosti, spretnosti, pa i izdržljivosti.

Što mislite o atletskoj gimnastici?

U posljednje vrijeme je sve više upražnjavaju. I ja volim raditi s laganim teretima, ali nisam za onaj takmičarski dio. Tu žena postaje sve više muškobanjasta.

Upražnjavate li trčanje, popularni jogging?

Sve više kao rekreativno sredstvo. Posebno ujutro.

Kako ćete se pripremati za London?

U sklopu priprema u planu mi je, prije svega, svakodnevna gimnastika, trčanje, body-building i plivanje. Kao što se vidi, program je dosta obiman. Već sam se dogovorila s nekim poznatim trenerima u Splitu kako ću to provesti i nadam se da će dati dobre rezultate.

Kad smo već kod rukometa, recite nam koja je naša rukometašica najbolja?

Svakako Svetlana Kitić. Šteta što trenutno ne igra jer s njom bismo u Seoulu lakše stigli do jedne od medalja. Od golmana, pošto ja u Dalmi branim, Slavica Đurić je bez premca.

Tko je po vama naš najbolji rukometaš?

Bez dileme - Veselin Vujović. On je svjetska klasa. Šteta da ga je povreda pete spriječila da još više napreduje. Što ćete i povrede su dio sporta, s tim se moramo pomiriti.

Naš najbolji rukometni klub?

Za mene Dalma, jer za taj klub igram! A što se tiče pravog kvaliteta, tu je prije svih Radnički, pa Voždovac i Budućnost. U muškoj konkurenciji Metaloplastika je bez premca. Ali, uskoro će joj otići oni najbolji. Ipak, Šabac je uvijek bio neiscrpan izvor pravih talenata, pa vjerujem da će mladi uskoro uspješno zamijeniti starije.

Dugo ste bili u sportu, što vas je privuklo njemu?

Po prirodi sam druželjubiva, volim prijateljstvo. Možda je to razlog što sam se odlučila za sport. Tu su i mnoga putovanja, susreti i upoznavanja. To je karakteristika za mlade. Osobno mislim da se svi mladi ljudi trebaju baviti sportom, jer on razvija stabilniju, čvršću i kompleksniju ličnost. Takva ličnost lakše podnosi mnoge poteškoće, lakše izlazi iz krize u koju zapadne i brže savladava probleme. A to je, pogotovo u vrijeme u kojemu živimo, itekako potrebno. Pored toga, sportom se poboljšavaju i radne i obrambene sposobnosti, što ne treba zanemariti.

Vjerojatno pratite i nogometna zbivanja. Za koga navijate?

Zna se, za Hajduk! Ja mislim da je svakom Splićaninu bili tim u duši.

Kao i mnoge mlade djevojke, Suzana Žunić se pomalo bavi i manekenstvom. Govori dobro engleski i talijanski. U slobodnom vremenu najradije sluša zabavnu muziku. Misli da je u Umagu, na izboru za Miss Jugoslavije, dosta sretno pobijedila, jer, kako reče, bila je jaka konkurencija. Nastupila je bez treme i grča, i to je odlučilo, uvjerava nas ona.

"Najprije sam se protivila kad je nastupila na natjecanju Miss tinejdžerica, ali poslije pobjede nekako sam se odobrovoljila. Moj muž i ja bili smo protiv da nastupi i na izboru za najljepšu Jugoslavenku, mada smo sada, kada je sve završeno, svi zbog toga sretni", kaže Suzanina mama Maja.

"Moja želja je da Suzana, kad sve ove obaveze završi, nastavi sa sportom. On joj je mnogo toga lijepog donio. Nastup u Umagu shvatila je kao igru, zabavu. I da nije pobijedila, poznajem je, poraz bi prihvatila - sportski", kaže.

Smeđooka i smeđokosa Suzana Žunić uskoro će za London. Ako tamo i ne uspije, sigurno je da će se vratiti zadovoljna, bogatija brojnim poznanstvima, mnogim lijepim utiscima. Jer, i na ovim natjecanjima vrijedi ona Coubertinova - važno je sudjelovati!

Razgovarao: Zoran Jakšić (Tempo, 1988.)