Sadržaj nastao u suradnji s: Perutnina Ptuj-PIPO

Čak i oni rođeni u vrijeme kućnog interneta ponekad posegnu za rječnikom urbanih izraza dok se probijaju kroz sadržaj na društvenim mrežama. Rizz, sigma, lit.. Lako je izgubiti dodir s novim generacijama. Tehnologija se razvija nekontroliranom brzinom, a način života iz godine u godinu sve više mijenja – pametni telefoni već neko su vrijeme produžetak ljudske svijesti, a danas uobičajene prakse poput rada od doma prije svega deset godina bile su gotovo nezamislive.

Zbog toga je teško ne zapitati se kako se u suvremenom digitalnom svijetu snalaze naši roditelji, bake i djedovi, svi oni koji su odrastali onda kada se po traperice još išlo u Trst, a pod školskim se odmorom ispunjavali spomenari.

Vožnja po staroj cesti bez klime i sendviči s debelo narezanom pilećom kobasicom

“Bila sam tu kada je otvaranje prozora ljeti bio jedini sustav rashlađivanja”, kroz smijeh nam govori Marijana (54) iz Županje te dodaje kako su se tada prozori na automobilima još uvijek spuštali i podizali ručno, a ne uz pomoć gumba kao danas.

Pitali smo je može li s nama podijeliti neku anegdotu iz djetinjstva koja je uvijek razveseli.

“Kada se išlo na more, cijela bi se obitelj utrpala u Ladu, kultni model 1300, s ručnicima za plažu, paštetama i knjigama. Do Vodica se putovalo dva dana. Na pola puta stali bi kod strine Slađane u Zagrebu, koja bi nas vodila u šetnju Maksimirom i u Zoološki vrt. Nije bilo GPS-a ni mobitela, zbog čega smo se starim cestama po Velebitu vozili uz pomoć prometne karte.

Svima nam je bilo zlo od zavoja i jedva smo čekali da stanemo na nekom odmaralištu pa da mama iz torbe izvadi sendviče s debelo narezanom pilećom posebnom i majonezom. Danas se više ne putuje toliko dugo zbog autoputa i na svu sreću skoro svaki auto ima klimu, ali i dalje svaki put kada idemo na more unaprijed pripremim sendviče. To je vječna tradicija u mojoj obitelji.”

“Bila sam tu kada je kugla sladoleda još bila tri kune”

Antonela (32) iz Senja dijete je devedesetih, a odrastala je, kako i sama kaže, “u doba kada je kugla sladoleda još bila tri kune”. “Noge su mi bile pune masnica jer smo svi po cijele dane bili vani, igrali se limuna i naranče, skrivača, ali kada bi došlo vrijeme Dnevnika, ulice bi se odjednom ispraznile. Svi bi sjeli ispred onih debelih televizora i čekali da počnu crtani u 19:15 na prvom programu.”

S obitelji živi u Splitu, a smatra da danas život ipak nije toliko drugačiji od onog prije dvadesetak godina. “Moja kćer Lara (5) ide u vrtić i voli iste stvari koje sam i ja voljela u njezinim godinama. Ne znam je li to stvar genetike ili nešto drugo, ali i ona je luda za pilećim hrenovkama. Jedina je razlika u tome što ih ona jede ispred tableta, a ne televizora.”

Dodaje i kako Lara također, na mamu, voli stare crtiće koji su se nekoć prikazivali na TV-u: “Obožava Pčelicu Maju, Leteće medvjediće, Zvonka... Nađemo ih na YouTubeu pa skupa gledamo.”

Tehnologija je znatno olakšala komunikaciju s bližnjima. Da usporedi jednostavnost analognog doba s mogućnostima koje pruža ono digitalno, tražili smo Stjepana (72) iz Gline.

“Mislim da nam je tehnologija olakšala život. Da sam imao mobitel uz sebe kada sam bio mlađi, ne bih morao pamtiti brojeve svih svojih poznanika i prijatelja, a bilo bi mi i puno jednostavnije čuti se s onima koji ne žive u blizini.” Njegova braća, Dragutin (74) i Matko (70), živjeli su i radili u Njemačkoj gotovo čitav život, a s obzirom na to da je razgovaranje preko telefona često bilo preskupo, redovito su si pisali.

“Bio sam tu još dok za slanje pošte nije bila potrebna e-mail adresa”, smije se te dodaje kako je slanje pisama znalo potrajati i tjednima. “No ljudi su ipak s više pažnje pristupali komunikaciji jer je bila oskudna. Sjećam se da sam običnu razglednicu birao i pisao satima, svojim najljepšim rukopisom.”

Unuci su ga naučili “na kompjuter”, zbog čega više ne kupuje novine. “Da sam imao Google kada sam bio mlađi, vjerojatno danas ne bih bio propali student metalurgije”, šali se.

Ludi za Poli već 50 godina

Iako je danas scenarij u kojem istovremeno preko videopoziva razgovaramo s rođacima iz Njemačke dok na YouTubeu gledamo crtiće iz mladosti poput Profesora Baltazara posve uobičajen prizor, većina naših sugrađana složila se oko toga da su temeljne vrijednosti u društvu ostale iste.

“I dalje se svako obiteljsko druženje vrti oko hrane. Zajednički obroci središnje su mjesto svih blagdana i susreta”, zaključuje Marijana (54) te dodaje kako se vjernost određenim brendovima prenosi s generacije na generaciju.

Tako Poli pileću posebnu kobasicu znaju svi. Budući da je s nama već 50 godina, od 1974, Poli je bila tu još dok su se filmovi premotavali prije vraćanja u videoteku, a s nama je i danas, dok ih bingeamo na tankim televizijskim ekranima u svojoj spavaćoj sobi.

Mlađe je generacije vole jednako kao i stare. “Na školski se izlet ne ide bez Poli. Jedina razlika u odnosu na sendviče iz mojih školskih dana u tome je što se ona danas reže na nešto tanje šnite”, primjećuje Antonela (32).

Uz Poli – lude nagrade osvoji!

A da nagradi vjernost, za svoj 50. rođendan Poli organizira veliku nagradnu igru u kojoj je moguće osvojiti novi Peugeot 208 te brojne druge vrijedne nagrade. Nagradna igra traje od 1. ožujka do 9. svibnja 2024. godine, a detaljnije informacije o sudjelovanju, kao i o samim nagradama, mogu se pronaći ovdje.

No to nije sve, Poli nagrađuje i one koji s njom odluče podijeliti nostalgična sjećanja i događaje koji su ih na bilo koji način obilježili. Bilo da se radi o bodrenju Rive na Euroviziji 1989. (“Rock me Baby, nije važno što je…”) ili o prvom susretu s pilećom posebnom kobasicom, Poli smatra da je svaka uspomena važna.

Sponzorirani sadržaj donose Index i Perutnina Ptuj-PIPO u skladu s najvišim profesionalnim standardima.