Bili smo kod Brace sa Srebrnjaka i provjerili što se dogodi kad vas pogleda

Bili smo kod Brace sa Srebrnjaka i provjerili što se dogodi kad vas pogleda
Foto: Index, Video: Katarina Šapina/Index

BRACO sa Srebrnjaka, Braco the Gazer ili jednostavno Josip Grbavac zanimljiva je i kontroverzna figura u hrvatskom javnom životu. 

O njemu možete pronaći gomilu tekstova, knjiga, pa čak i dokumentarni film, a stavovi variraju od onih koji vjeruju da postoji neka neobjašnjiva moć u njegovom pogledu, preko onih koji su svjesni da je izvor te moći moć autosugestije, do onih koji u tome vide još samo jedan način da ljudima s ponekad ozbiljnim problemima uzmete novac. 

Istina je, kao i obično, kombinacija svega navedenog, ali s gomilom bizarnih detalja.

POGLEDAJTE REPORTAŽU Bili smo kod Brace koji liječi pogledom

Uglavnom, zaputili smo se do Srebrnjaka kako bismo sami provjerili o čemu je riječ, popričali s njegovim suradnicima i sljedbenicima i, naposljetku, izložili se "magičnom" Bracinom pogledu. A prije nego što počnemo, važno je znati tko je uopće Braco i kako je sve započelo. 

Ivica i Braco

Njegovo pravo ime je Josip Grbavac, rođen je u Zagrebu, ovim se poslom bavi više od 20 godina, a u moru njegovih sljedbenika pronaći ćete ljude iz svih krajeva svijeta, ali i slavne osobe kao što su Armand Assante, Naomi Campbell, Paulo Coelho, Andie MacDowell i mnogi drugi. 

Ideja je jednostavna. Čisti minimalizam. On gleda, vi se osjećate dobro, a neki su uvjereni da ih je Bracin pogled i izliječio. 

Priča počinje još devedesetih kada je Grbavac, inače magistar ekonomije, bio jedan od sljedbenika samozvanog proroka i iscjelitelja Ivice "Toplice" Prokića, koji je u vrijeme rata otkrio da posjeduje nevjerojatnu moć nakon što ga je Sunce "pogodilo zrakom u skočni zglob", a kasnije je vezu sa Suncem održavao gomilom zlatnog nakita kojim se kitio. 

Sve se promijenilo 1995. kada se Prokić utopio u Južnoafričkoj Republici nakon što ga je, kaže legenda, poklopio ogromni val. Braco je preživio i na kopno se vratio s gomilom Prokićevog zlatnog nakita. 

Braco je postao njegov nasljednik i nastavio voditi njegove sljedbenike. No postoji razlika u pristupu. Dok se Prokić oslanjao na klasične propovijedi i u pristupu se nije pretjerano razlikovao od gomile sličnih iscjelitelja, Braco je riječi zamijenio zurenjem kojem mnogi pripisuju nadnaravne moći, a otvorio je i vlastiti centar na Srebrnjaku, gdje započinje i naša priča. Točnije, cijelu je priču podigao na daleko višu razinu pa nije ni posebno iznenađenje da je u konačnici postigao i daleko veće rezultate od svog učitelja. 

U kratko je vrijeme prerastao granice Hrvatske, proširio se na Ameriku, Jakov Sedlar režirao je dokumentarac o njemu "Snaga tišine", a sve ostalo je povijest. 

Malo sektaški, ali ugodno i otvoreno

Potpuno je nebitno isticati da sam se u ovo upustio s golemom dozom skepse, ali u isto vrijeme razgovoru sa sugovornicima pristupio sam potpuno otvoreno jer želja nije bila razuvjeravati ih, ismijati ono u što vjeruju ili ih prikazivati kao čudake. Upravo suprotno, interes je bio usmjeren isključivo na njihovo iskustvo i razloge zbog kojih posjećuju Bracu. Ipak, teško je ne imati mišljenje o onome što ste vidjeli. Možete biti maksimalno otvoreni, ali postoji dio vas koji pruža otpor ideji da je netko ovo uspio pretvoriti u unosan posao. U isto vrijeme, apsolutno je fascinantno. Možda ste čitali o tome, ali potpuno je druga priča kada to vidite uživo. 

Sve skupa imalo je pomalo sektašku notu, ali nakon što jednom pogledate prezentaciju novog Appleovog uređaja, jasno vam je da je riječ o poslovnom modelu koji očito pali. 

Prva stvar koju sam primijetio jest da su svi uključeni u organizaciju izuzetno srdačni i otvoreni, a nešto slično sam primijetio i kod samih sljedbenika, koji su u razgovor ulazili bez imalo zadrške. Usporedbe radi, vjernici, bili oni katolici, Jehovini svjedoci ili scijentolozi, u ovakvim su situacijama vrlo često suzdržani i rijetko pristaju otvoreno razgovarati o onome u što vjeruju. Možda je to strah da netko njihova uvjerenja ne dovede u pitanje ili su i sami svjesni da ono u što vjeruju stoji na nogama od stakla, ali to se nije moglo vidjeti kod Bracinih sljedbenika. 

Štoviše, velik dio sugovornika sasvim je otvoren za to da je velik dio Bracine "tajne" zapravo u njima samima i da je možda riječ o autosugestiji, ali u njemu pronalaze ono što nisu pronašli na drugim izvorima duhovnosti. Nisam naišao na netrpeljivost, sumnjičavost ni animozitet prema predstavnicima medija. Bilo je tu umirovljenika, studenata, djece, poslovnjaka, odvjetnika, bogatih i siromašnih, ali svi sugovornici bili su izuzetno ugodni. Ni jedna jedina osoba nije odbila razgovarati s nama, a na to, pokazalo je iskustvo, nećete naići ni kad ljudima besplatno dijelite sladoled.  

Naravno, postoje i oni koji su uvjereni u ljekovita svojstva njegova pogleda, a to je već nešto što spada u sferu emisija "Na rubu znanosti" i nešto čemu valja pristupiti ozbiljnije. 

Međutim, problem postoji samo u slučaju da se Bracin pogled predstavlja kao alternativa tradicionalnoj medicini, a to, barem za svog boravka u centru, nismo primijetili. Bacite li pogled na bilo koji video na službenim stranicama, izričito se navodi da Braco ne liječi, ali vam se to uvijeno sugerira u stilu "ne tvrdimo da liječi pogledom, ali dogodilo se i ovo". 

Braco je, sudeći prema onome što smo vidjeli i čuli, jednostavno dodatna slamka za koju se ljudi suočeni s poteškoćama svakodnevice ili ozbiljnim zdravstvenim problemima, hvataju nakon što su isprobali sve drugo. 

Liječi besplatno, ali...

Proguglate li Bracu, naići ćete i na one koji su u svemu prepoznali klasično šarlatanstvo, ciničnu eksploataciju ljudske nesreće ili prodavanje magle, a taj će stav dodatno ojačati i događaji koji nose nazive kao što je "Susret s Bracinim glasom" ili videi u kojima Braco zuri za "mir u svijetu" dok u suton promatra bosanske piramide. Ako u sebi imate samo trunku zdrave skepse, sve će vam ovo djelovati kao suluda zajebancija koja je prerasla u nešto veće i postala toliko unosna da bi bilo glupo ne istjerati je do kraja.

Tu dolazimo i do pitanja kako Braco uopće zarađuje. 

Naime, sve seanse koje su se odvijale za našeg boravka u centru bile su besplatne. Sljedbenici su donosili cvijeće (koliko smo uspjeli izvući iz razgovora, radi se o tradiciji koja je započela s Bracinim prethodnikom Ivicom koji je "volio cvijeće") i to je više-manje jedini trošak. Osim ako nema cvjećarnicu u kojoj preprodaje te bukete, teško je povjerovati da bi to bio izvor zarade na temelju kojeg bi izgradio dvoranu od oniksa. 

Poslovni model dolazi do izražaja u trenutku kada voditeljica nakon svake seanse, koja traje nekoliko minuta, posjetitelje podsjeća da je izašao novi DVD i da ga mogu kupiti. Istina, oni to ne moraju učiniti, ali ova "freemium seansa" dolazi s klasičnim freemium sadržajem. Njemački Bild je svojevremeno objavio tekst u kojem otkriva da Braco od prstenja, lančića, DVD-ova i fotografija na 4000 ljudi zaradi oko 20 tisuća eura. U razgovoru s jednim od njegovih suradnika doznali smo da ove subote očekuju oko 3000 posjetitelja. 

Sve ili ništa

E sad, neki će vas uvjeravati u to da njegov pogled nije bilo kakav pogled ili vam servirati priču o tome kako su znanstvenici jednom prilikom zabilježili da je "voda promijenila frekvenciju kada je Braco ušao u prostoriju", a ako su to nalazi koji vam nešto predstavljaju, super za vas. Razgovarali smo i sa psihijatrom Vladimirom Grudenom, koji je o Braci napisao dvije knjige, i on nam je također potvrdio da je u konačnici riječ o autosugestiji, ali i da u svemu postoji nešto "neobjašnjivo". 

Ovisno o tome definirate li "neobjašnjivo" kao karizmu/"X faktor", nešto što je toliko ludo da pali ili kao nešto nadnaravno, na sve ćete odmahnuti rukom ili ćete novac opetovano davati za raznorazne suvenire ili DVD-ove. Bilo kako bilo, ovaj pristup poslu je genijalan koliko i prisutan od vremena kada su ljudi prvi put zaključili da su vjera i duhovnost nešto na čemu možete dobro zaraditi. Djeluje na one koji vjeruju i potpuno je besmislen onima koji ne vjeruju. 

Jeste li sretniji nakon Bracinog pogleda? Neki očito jesu i nema tog argumenta koji će ih razuvjeriti, a mi nećemo ni pokušavati jer bi to bilo krajnje šupački budući da su ti ljudi očito sretniji i smireniji. Tvrdi li Braco da njegov pogled liječi? Ne, ali postoje oni koji će vas uvjeravati da se sve promijenilo otkako ih je Braco pogledao. Postoji li neko drugo objašnjenje? Vrlo vjerojatno, ali ti su ljudi uvjereni da je poboljšanje rezultat ove seanse.

Osobno, većinu vremena osjećao sam se kao da sam na koncertu glazbenika čiji mi je opus potpuno stran. 

Nešto kao Celine Dion ili Michael Bolton. Jasno mi je da postoje fanovi koji su uvjereni da im "The Power of Love" ili "How Am I Supposed to Live Without You" liječi dušu ili tjera suze na oči, ali ako niste u tom "filmu", nemate apsolutno nikakvu reakciju. Najjednostavnije rečeno, ako niste fan, to su samo neke pjesme, a ako niste Bracin sljedbenik, to je samo neki lik koji pomalo nalikuje Zlatku Daliću, stoji na kamenu i bulji u ljude dok u pozadini svira glazba za liftove. 

Dva puta sam se uspio zagledati u njegove oči i ostao potpuno ravnodušan. Možda je problem u tome što nisam donio cvijeće ili možda jednostavno nemam dušu, ali žena ispred mene plakala je kao šiparica koja je napokon došla na koncert Justina Biebera. Kad je završio sa zurenjem, čak mu je poslala i poljubac. 

Bili smo u istoj prostoriji i gledali istu stvar. Ja sam vidio jedno veliko ništa, drugi su očito vidjeli sve. 

Zapravo, vidio sam nešto. Vidio sam dobro odrađen i teoretski neuništiv posao jer će i ovaj tekst, bio on pozitivan ili negativan, biti samo još jedna reklama Bracinog duhovno-poslovnog pothvata. A to je, složit ćete se, i više nego dovoljno.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara