Bio je zlatni dečko Jugoslavije i miljenik žena, a onda je upao u pakao
IGOR PERVIĆ preminuo je jutros u svom stanu u Beogradu u 52. godini, doznaje Kurir. Srpski glumac izgubio je bitku s dugom i teškom bolešću. Proslavio se ulogama u filmovima i serijama poput one Lepog u "Vratit će se rode", a glumio je i "Buretu baruta", "Crnom bombarderu", "Sivom domu", "Ranjeniku" i "Vuku Karadžiću". Rođen je 29. studenoga 1967. godine, a glumom se počeo baviti već sa sedam godina.
Prilično mlad dobio je status zlatnog dečka kinematografije, no u to vrijeme eksperimentirao je s drogama, što je svojedobno i sam priznao. Otkrio je da se navukao na heroin, a iz pakla droge pokušao se izvući uz pomoć poznatih roditelja, balerine Lidije Pilipenko te kazališnog i književnog kritičara Muharema Pervića. Liječio se i u Londonu, a kasnije ga je bivša supruga optužila da joj je razbio glavu jer mu nije dala novac za drogu.
Sredinom 1991. godine, u vrijeme kad je bio na vrhuncu slave, nastao je ovaj intervju, u kojem je Igor govorio o svojim planovima. Donosimo ga u suradnji s Yugopapirom.
Srpanj 1991: Mladi glumac reda glavne uloge u filmovima i teatru, izazivajući euforiju kod ljepšeg pola...Ako je suditi po euforiji koju kod ljepšeg pola izaziva 23-godišnji Igor Pervić, zvijezda je rođena!
Ilustracije radi, a iz njegovih usta: "Poslije premijernih projekcija filma 'Noć u kući moje majke' Žarka Dragojevića, u kojem igram glavnu ulogu, doživljavao sam nevjerojatne stvari. Potpuno ludilo, vrištanje, kao da su se pojavili Beatlesi! Neke djevojke su se čak skidale ne bih li im ispisao autogram na golim leđima. U početku nisam ništa razumio. Sad mi se čini da je to zbog toga što dugo nije bilo nikoga koga bi mladi mogli gledati kao zvijezdu. Ako sam to je, naravno, drago mi je. No sve to ludilo pomalo počinje smetati jer se previše upliće u moj privatni život, pogotovo jer slavu ne prihvaćam kao mjerilo vrijednosti."
Igorova blistava karijera traje tek treću godinu. Odigrao je glavne uloge u filmu "Noć u kući moje majke", a zatim u "Ranjeniku", kao i u kazališnoj predstavi "Zora na istoku" u "Zvezdara teatru" i u mjuziklu "Prestat će vjetar" na Terazijama. Imao je i zapaženu ulogu u američko-talijanskoj koprodukciji "Voz". Sada snima komediju Milana Jelića "Velika frka", a po scenariju Vlaste Radovanovića i tim povodom kaže: "U prethodnim filmovima ubijao sam se. I sad se ubijam, ali od smijeha. Bit će to urnebesna komedija-"
Da otac nije Muharem Pervić (jedan od najuglednijih kazališnih kritičara, publicista, urednika RTV Beograd) i majka Lidija Pilipenko (primabalerina beogradskog Narodnog kazališta i koreograf), sa svim njihovim utjecajnim prijateljima, bi li karijera Igora Pervića bila tako brza i uspješna?
To što sam sin takvih roditelja u isti mah je sretna i nesretna okolnost. Sreća je što sam naslijedio izgled, pamet i kreativnost. A nesretna je zato što se moram dokazivati više od ostalih. Na prijemnom ispitu na Fakultetu dramskih umjetnosti mene su više mučili nego druge. Osim toga, moj otac je poznat kao kazališni kritičar bez dlake na jeziku i sigurno je da se mnogima zamjerio, a ljudi se osvećuju na razne načine. A što se tiče privilegija, protekcije, glavu stavljam na panj: sve uloge koje sam dobio nemaju nikakve veze s njihovim utjecajnim prijateljima, koji su često više neprijatelji nego prijatelji. Uostalom, biti sin takvih roditelja je prilično breme jer je zadatak djeteta da premaši roditelje. A ja sam s 23 godine ipak uspio izaći iz njihove sjenke.
Stopama De Nira
Što ostaje nekom provincijskom ili gradskom sirotanu bez jake potpore? Kako da stigne do filma, TV-a, naslovne strane?
Na studijima glume u Beogradu ne postoji šansa bilo kakvog potkupljivanja ili utjecaja sa strane. Kako su klase prilično male, nema švercanja i tu škart nema što tražiti. I nema podjele na "bogate" i "siromašne". Moj prijatelj Slobodan Ćustić konkurirao je u svojoj 29. godini, a za one klince on je djed. Bio je na prijemnom tako dobar da su ga morali primiti. A došao je sa srednjeg Istoka, gdje je radio kao zidar. U Beogradu nije imao nikoga pa je dvije godine spavao u slušaonici, na Fakultetu, gdje su mu prijatelji donosili klopu. I pogledajte kako je poslije maestralno odigrao glavnu ulogu junaka filma "Kuduz"! Eto, na glumi svi imaju iste šanse, bez obzira na to tko su i odakle su.
Kao Igorov korak dalje spominje se čuveni "Actors studio" u Americi?
To ću sigurno učiniti jer sam sebi postavio jasan cilj. Mislim da imam puno kvaliteta ali nije dovoljno samo misliti, već to i dokazati. Izuzetno dobro govorim engleski i u onoj američko-talijanskoj koprodukciji nitko mi nije stavio zamjerku. Znam pjevati, znam svirati, znam plesati, a još i znam glumiti. U New Yorku sam već bio i živio u Harlemu gdje sijevaju crnački i portorikanski noževi, u kraju u koji policija ne zalazi. Uzdržavao sam se i Uzdržavat ću se kao fotomodel. Kao što vidite, imam sve šanse završiti "Actors studio", baš kao Robert de Niro i Dustin Hoffman, pa krenuti njihovim stopama. I zamalo sam zaboravio: budući da sam bio dobar dečko, sigurno će pomoći i mama i tata.
To su dugoročni planovi; kakvi su kratkoročni?
Upravo sa snimanjem "Velike frke" spremam zajedno s Ljubom Tadićem - mlađim i Vladicom Milosavljević, divnu predstavu za BITEF teatar. To je "Prijateljstvo, zanat najstariji" po tekstu Brane Crnčevića, a u režiji Ivane Vujić i s koreografom Dejanom Pajovićem. To je komad koji su nekad igrali Slobodan Aligrudić, Gula Milosavljević i Ružica Sokić, a glavni junaci su Oto i Moto.
Prazne kao kante
Tko god se na ovom balkanskom tlu malo izdigne od ostalih, a ne daj Bože još i više, odmah mu prikače razne etikete iz bujnih tračeva koji dokazuju našu nadarenu maštu. Zna li Igor što se o njemu priča po čaršiji?
Svašta se priča! I treba jer za dobrim konjem se prašina diže. Kad se ne bi pričalo, ja bih se zabrinuo i ne smeta mi što drugi gledaju tuđa posla, a ne svoja: stavio sam ispred sebe zid i nedodirljiv sam.
Od kojih bi glumaca po malo uzeo da bi kompletirao svoju idealnu sliku?
Bilo bi fantastično kad bi bilo izvodljivo. Od Dragana Nikolića bih uzeo šarm koji ima i pred kamerama i u životu. Od Roberta de Nira bih preuzeo način na koji stoji, kako hoda i kako se smije. Najmanjim pokretom pokazuje svoju strahovitu superiornost. Od Dustina Hoffmana bih uzeo nevjerojatnu upornost u istjerivanju perfekcije. Da spomenem samo jedan detalj: on je u "Gradskom kauboju" stavio kamenčinu u nogavicu da bi zaista bolno šepao. Od Robina Williamsa bih uzeo smisao za humor koji uspijeva pokazati i u najtežim trenucima. Sve u svemu, Dragan Nikolić je na prvom mjestu za uzimanje.
A kad je riječ o ženi Igorovih snova?
Ne smije biti samo lijepa već mora imati duha i smisla za humor, što je danas zaista rijetkost. Ove nove generacije djevojčica uglavnom su prazne kao kante. Lijepo su obučene, lijepo našminkane, lijepo utegnute i to je sve: samo za jednokratnu upotrebu. Moja gospa se zove Jelena i s njom sam već tri godine, što je za jednog 23-godišnjaka priličan uspjeh. I nikakve planove ne radim bez nje. Idemo zajedno u Ameriku gdje će svatko raditi svoj posao. Ona se bavi jezicima, pet godina je živjela u New Yorku, bio sam i ja izvjesno vrijeme, tako da nas Amerika ne može neugodno iznenaditi. I, što se Jelene tiče, zasad joj nijedna ne može
prići!
Tako se ne reklamiraju muški seks simboli!
Ako sam ja seks simbol, onda ću se potruditi da postanem svjetski, a ne samo balkanski!
Razgovarao: Dragan Gajer (RTV revija, 1991.)
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati