Bolju Hrvatsku nude prevaranti, nikad nisu isporučili ono što smo krvavo platili

Bolju Hrvatsku nude prevaranti, nikad nisu isporučili ono što smo krvavo platili
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

"PRODAJA ROBE" je web stranica na kojoj se kupuje, prodaje i mijenja (nažalost, i preprodaje) odjeća i obuća, a trguje se i parfemima, torbama i kućnim potrepštinama, odnosno svim onim što žene vole. Teško je citirati sve što se u oglasima nudi, no Adidas tenesice koje nisu original a nisu ni kopija, nova majca s etiketom nekoliko puta nošena na fakultet, ujezbe i zimski čemper standardni su dio ponude.

Prodaje se i ruksak dobiven na poklon porođajem, kaput kupljen u efektu, sjedalica za dijete što se pričvršćuje za stol, a kad prodaja ne ide, može se pokušati i sa zamjenom artikala. Jedna gospođa mijenja limenku graha za mobitel, a kako nema zainteresiranih, napominje da grahu nije istekao rok trajanja. Mnogo je osoba koje imaju ili traže kućne ljubimce, pa se tako prodaju tri mačića - dva su različita, a jedan je isti.

Oglašavaju se unisex haljine, nikad nenošene majce, a vodi se računa i o domoljublju pa se umjesto bež majice može kupiti hrvatska inačica iste - bjež majica. Opis artikla je gotovo uvijek popraćen i fotografijama, pa su strukirane crne čizme na fotografiji tek blatnjave gumeđonke. Postoji izvjestan broj neostvarenih manekenki koje se naslikavaju u grudnjacima i tangama, navodno s ciljem da potencijalnog kupca uvjere u kvalitetu proizvoda. Kupaći kostim koji Miss Krpica ima na sebi dotična opisuje kao nikad nošen, a to što je ona u njemu tek je marketinški trik. Uz kostim priloži uredan papa test, a zainteresiranom i platežno moćnom kupca cijela fotografija dolazi na kućnu adresu.

Na kućnu adresu vam može stići i stopostotno majčino mlijeko, a 10ml tog napitka košta 100 kuna. Pretpostavlja se da majka nije koza, a da li je prodavačica z bregov ili s velebitskih pašnjaka, to znaju samo ozbiljni kupci. Najtraženija roba su prljave gaćice i nošene najlonke, no iako ih svaka žena ima, na spomenuti upit malo koja odgovara jer im je takav kupac odbojan premda isplativ. 

Nepismenost  je pravilo a ne izuzetak, pa na smedžu boju i ljepe ćizme više nitko ne obraća pažnju. Nepismena prodavačica je rijetka pojava u Istri, a česta u Slavoniji i Dalmaciji. Prevarantice koje dobiju novac, a nikad ne pošalju kupljeno ne srame se svojih postupaka, već, poput naših političara i tajkuna, prijete žrtvi ako ih javno prozove tražeći povrat novca.

Naša država koja niti je original niti kopija, a stalno se prodaje i preprodaje, pokazatelj je kako hrvatska realnost i virtualnost nisu u suprotnosti, već se međusobno nadopunjuju i prate. Pola milijuna Hrvata mijenjalo je Lijepu našu za irski kruh, a iznošenje prljavog rublja u javnost fetiš je većini političara. I dok "Prodaju robe" možemo virtualno zaobići, realnost ne možemo. (Bolju)Hrvatsku također nude prevaranti koji su od nas uzeli novac, ali nikad nam nisu isporučili Hrvatsku koju oglašavaju i koju smo (krvavo) platili.

To su marketinški stručnjaci, odnosno političke kurve koje samo rade svoj posao. Greška je, naravno, u nama - kupljeni smo u efektu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara