MIRSADA HADŽIĆ, učenica prvog razreda srednje škole u Kozarskoj Dubici u Bosni i Hercegovini, ima samo jednu želju: vidjeti more.

Život ove djevojke se uveliko razlikuje od života mnogih njenih vršnjaka jer joj se otac teško razbolio kad joj je bilo samo deset godina, a ona je morala preuzeti posao na njivi. Iako se otac u međuvremenu pomalo oporavio, ona i dalje dane provodi radeći poljoprivredne poslove da olakša roditeljima.

"Radim oko traktora puno poslova, tanjuram, orem sijem. Osim toga, hranim stoku, krečim kuću, uređujem oko kuće", rekla je za Dnevnick.com i dodala da je prvi put u traktor sjela sa samo pet godina. Uz to, upisala je srednju farmaceutsku školu, a učiti, priznaje, stigne samo prije spavanja, kad pozavršava sve poslove.

U cijeloj joj priči, kaže, najteže pada kad joj se ljudi rugaju. "Najgore mi je i najžalije što se ljudi ismijavaju na moj račun. Pustim ih neka rade što hoće. Ja da sam na njihovom mjestu, mene bi bilo sram", kaže. U životu se morala puno toga odreći, a između ostalog, nikad nije išla na more.

"Na more nikad nisam otišla. Nisam osjetila taj miris mora, taj pijeska koji su svi u mom društvu osjetili i ušli u to more", rekla je kroz suze, ali dodaje da nije sigurna da bi tu priliku mogla iskoristiti čak i da je dobije. "Imam sve više i više poslova u poljoprivredi. Neki me pitaju zašto ne izlazim u grad, ja kažem ne mogu. Prije bih pomogla ocu nego trošila pare okolo. Pomozite roditeljima dok ih imate, kad ih ne budete imali, žalit će te", zaključila je Mirsada.