DANAS je u Milanu u 83. godini umro Čedo Komljenović alias Monty Shadow, poduzetnik, menadžer i fotograf svjetskog glasa. Svoj životni put Komljenović je završio u luksuznom dvorcu u Milanu, a detalji iz njegove biografije su ostvarenje sna svakog prosječnog čovjeka na svijetu.

O smrti Čede Komljenovića oglasila se i Formula 1 na svom Twitter profilu, a Stefano Domenicali napisao je: "Jako sam tužan zbog vijesti o smrti velikog prijatelja Formule 1, Montyja Shadowa. Svima će nam nedostajati njegova briljantna kreativnost, a njegove slike uvijek će biti dio naše povijesti."

Fotografije, rad, savjeti, osobnost, snalažljivost i estetika Čede Komljenovića ostat će povijest i brojnih drugih velikih kompanija - od Mercedesa preko Cartiera do Ralpha Laurena. Jedan je od utemeljitelja sportske nagrade Laureus i osnivač Art Mastersa, festivala glazbe, fotografije i umjetnosti.

Komljenović je svoj put počeo kao siromašni srednjoškolac iz Karlovca, a završio ga kao čovjek koji je ostvario sve snove o luksuzu, poznanstvima i prijateljstvima s najvećim svjetskim zvijezdama, putovanjima i poslovnim uspjesima. 

"Kao gimnazijalac u Karlovcu već sam počeo fotografirati. Pero Zlatar me uvukao u Karlovački tjednik. Potom sam otišao na studij komparativne književnosti i filozofije u Zagreb. U Švedsku i Englesku sam počeo odlaziti od sedamnaeste godine, da zaradim nešto preko ljeta. Drugi su išli na more, a ja brati jagode u Englesku. U Švedskoj sam bio nekoliko puta. Danju sam radio s fiksirima koji su smrdjeli, a po noći sam u restoranu gulio krumpire i lovio Skandinavke", prisjetio se u jednom intervjuu Komljenović.

Od Vjesnika i Starta do Voguea - istom metodom

"Komljenovićev put od Karlovca do New Yorka, Pariza, Londona nije bio nimalo lak. U rodnom Karlovcu kao dječak igrao je košarku, pamte ga kao snalažljivog mladića, a preokret se dogodio kad mu je s 15 ili 16 godina u ruke došao fotoaparat. Bio je fasciniram njime, stalno je nešto snimao, pa je s dvadesetak godina banuo u kuću Vjesnik, javio se Peri Zlataru, Seadu Saračeviću i Borisu Jankoviću Argusu te rekao da želi biti fotograf. Svima se svidio njegov otvoren nastup pa je malo po malo počeo objavljivati slike u Vjesniku, Studiju, Plavom Vjesnik, Startu…

Tako je jednom došao u priliku snimati Josipa Broza Tita na Brijunima, kad se razbolio doajen tadašnjih fotografa Grčman. No, ubrzo mu je sve to postalo preusko i nedinamično, pa se otputio u London. Prvo je otišao, koje li drskosti, u sjedište Voguea, kultnog izdanja Conde Nasta. Kao što su u Vjesniku popustili pred njegovim šarmom, tako mu ni u Vogueu nisu mogli odoljeti", napisao je Mladen Pleše za Telegram o počecima impozantnog životnog i poslovnog puta Čede Komljenovića.

Za vrijeme fotografske karijere Komljenović je uzeo internacionalno ime Monty Shadow, a s novim imenom je napravio preko 2000 naslovnica za magazine poput Playboya i Penthousea. Fotografirao je za Vogue i Sunday Times. Radeći kao fotograf, upoznao je brojne svjetske face i postao marketinški stručnjak, a nova znanja i poznanstva odvela su ga u svijet visokog biznisa.

Nevjerojatan šarm i osjećaj za luksuz i glamur odveli su ga na vrh

Osim za kultne magazine poput Playboya i Voguea, Komljenović je radio i za turističke zajednice na Sejšelima i u Južnoj Africi, a afrički angažman ga je odveo do Johana Ruperta, vlasnika Richemonta, koji mu je ponudio posao.

"Moj prijatelj, južnoafrički magnat Anthony Rupert, i njegov sin Johan Rupert, kod kojih sam jednom davno bio na odmoru, rekli su mi da bi oni htjeli da radim za njih. Rekao sam da ne mogu jer smo već dvadeset godina prijatelji, ali tada mi je Rupert rekao: 'Ti ćeš biti naš truffleman. Truffle je tartuf, najskuplja gljiva na svijetu, koju skrivenu u zemlji mogu naći samo specijalni psi. Ti ćeš za nas putovati svijetom i tražiti iznimne stvari, proizvode koji imaju imidž, kvalitetu, tradiciju, povijest. Naša kompanija, jedna od najpoznatijih na svijetu, treba nekog poput tebe'", ispričao je jednom prilikom za Nacional.

Odmah u startu za Richemont je pronašao dragulj.

"Nezapamćen uspjeh postigao je talijanski sat Panerai. Ta tvrtka, koja je prije deset godina vrijedila nekoliko milijuna dolara, danas vrijedi više od 500 milijuna dolara, a sada je i dio Richemont grupe. Sat ima dugu povijest, bio je originalno ronilački sat talijanske mornarice: za vrijeme Prvog svjetskog rata Talijani su proizvodili torpeda, zvali su ih svinje, koja su specijalne ronilačke jedinice pričvršćivale pod neprijateljske brodove. Sat Panerai pokazivao je roniocima koliko mogu ostati pod morem. Sve sam to saznao kad sam za jedan japanski list radio veliku reportažu o satu Panerai. Sat mi se svidio jer je bio jednostavnog, čistog dizajna i stalno sam ga nosio.

Kad sam došao u Hollywood, Sylvester Stallone, Arnold Schwarzenegger i Bruce Willis oduševili su se satom. Stallone ga je potom nosio u jednom filmu, a proizvedena je i ograničena serija nazvana Slytech. Stallone je mnogo satova darovao prijateljima i za sat se brzo pročulo. To je bilo u vrijeme kad je počeo trend velikih čeličnih satova, koji je danas na vrhuncu, i proizvode ih sve velike tvrtke. No pravi je boom počeo nakon što sam Panerai darovao Rupertu. Drugi dan upitao me mogu li mu kupiti taj sat. Rekao sam mu da nema više takvih satova, da sam mu zadnji darovao. Tada je rekao: 'Mislim na kompaniju, ne na jedan sat. Hoću da odmah kreneš u akciju.' Nazvao sam svog suradnika i 48 sati poslije kupili smo Panerai", ispričao je.

Osim za Richemont, Komljenović je radio i s Mercedesom, Formulom 1, Ralphom Laurentom...

"Elementarne postulate penjanja na društvenoj ljestvici usvojio je lako. Uglavnom okružen prelijepim ženama, prijateljski nastrojen prema utjecajnim ljudima s kojima je komunicirao na njihovom jeziku i nadasve pažljiv. Sjećam se perioda pred Božiće i Uskrse u kući Komljenovića. Monty bi tražio najbolje pekare, čuvene vinske podrume, a onda bi za više od stotinu prijatelja i suradnika pažljivo birao i pakirao najukusnije panetone, najkvalitetnija vina i sa smisleno i tendenciozno pisanim porukama ih upućivao na adrese diljem svijeta", napisala je Jelena Janković o Komljenoviću prošle godine za theprestige.ba.

Imao je svoju definiciju luksuza i u njemu je uživao do kraja života

"Što je luksuz? Objasnit ću to nedavnom zgodom. Razgovarao sam neki dan s Armanijem i u neku ruku smo se posvadili. Rekao sam mu: 'Mislim da sam pozvan da ti kažem da onaj madrac i krevet koji se nalaze u tvom butiku u Milanu ne predstavljaju luksuz. Ti si u 28 godina, koliko si u vrhu, uspio razviti samo brend, marku. Sve dotle dok takav krevet i madrac kakav je u tvom dućanu možeš za manje novca, jer nije neko ime, kupiti u Ikei, tu nema luksuza. Simbol luksuza su ručni rad i zanatstvo, kad se na izradi pojedinog predmeta radi danima i mjesecima.' Danas svjetske tvrtke koje žele nešto više pokušavaju oživjeti manufakturu. Mislim da je to jako dobro i to je danas luksuz", rekao je prošle godine za Nacional.

U svojoj impozantnoj kolekciji skupih satova imao je preko 100 modela, a sve u njegovom dvorcu nadomak Milana odisalo je luksuzom - od cipela, stola, kave koju je pio, do desetaka tisuća boca vina koje je čuvao u podrumu.

O Komljenoviću kažu da je bio izrazito velikodušan te da je uvijek plaćao večere prijateljima, između ostalih i Berniju Ecclestoneu koji slovi kao škrtac. Bernija je, mnogi ne znaju, upoznao i sa Slavicom Radić koja mu je brzo postala supruga, a danas je jedna od najbogatijih žena na svijetu.

S kraljem Španjolske bio je na ti, s Coelhom blizak prijatelj

"Kad bih nekome rekao da mogu u svakom trenutku doći do španjolskog kralja, dovoljno je da okrenem njegov broj, a tako i do brojnih svjetskih ličnosti na svim područjima, mislio bi da foliram. Stjecao sam s godinama veliko povjerenje ljudi koje sam sretao u svojemu poslu, vjerojatno i zato što nisam nikad rušio mostove za sobom", govorio je.

Komljenović je prema svima bio pažljiv i velikodušan, svjedoče danas brojni njegovi prijatelji i poznanici, a upravo je njegov pristup ljudima bio jedan od faktora velikog uspjeha.

O Komljenoviću brojne svjetske face imaju velike riječi, a jednom ga je prilikom opisao i njegov bliski prijatelj Paulo Coelho.

"Monty nije predvidljiv, ali on ima najbolju kvalitetu koju itko može imati: dobar je prijatelj. E on također ima veliku manu: telefon mu zvoni usred razgovora, bez obzira na to koliko je važan  sastanak na kojem se nalazi. I u 90 posto slučajeva javlja se na telefon. Nekoliko vizionara sam sreo u životu, a Monty je jedan od njih. On je uvijek iznenađenje. Mogao bi plesati na ulici, gledati u oči potpunog stranca i pričati o ljubavi, ili braniti naizgled apsurdnu ideju (koja, inače, nikad nije apsurdna.) Kad osjeti da je vrijeme došlo, on se sav izgubi u novoj pustolovini koju si je već zamislio. Nikad ne provodi dane pokušavajući igrati ulogu koju su mu drugi odabrali", rekao je slavni pisac.