Dan kad je Kolinda ubila rokenrol

Dan kad je Kolinda ubila rokenrol
Foto: Index, Josip Regovic/PIXSELL

NEOBJAŠNJIVI nagon političara da se prikažu kao "ljudi od krvi i mesa" oduvijek je bio zaseban podžanr tragikomedije u kojem ovi uvlakači u guzice birača rijetko kad briljiraju.

Štoviše, svaki put kada se istinski potrude pokazati svoju ljudsku stranu, rezultati gotovo redovito variraju od ukočenosti Terminatora do punokrvne izvanzemaljske jezivosti "Invazije otimača tijela".

U svojim nastojanjima da ispadnu simpatičniji, u devet od deset slučajeva postižu suprotan efekt i djeluju kao gosti s drugog planeta koji raspolažu tek s elementarnim spoznajama o tome što ljudska bića vole, kako se ponašaju i čime se bave u slobodno vrijeme.

Većinom zvuče prirodno poput bilo kojeg lika iz bilo kojeg hrvatskog filma iz devedesetih: "U slobodno vrijeme najčešće običavam uživati u melodijama teškog metala, a nekoć sam, kao dugokosi mladić, tu i tamo znao povući poneki dim iz smotke džointa i raspojasati se kao da sutra ne postoji. Takav sam vam ja, lud i otkvačen kit."

I nije bitno čega se dohvate. To može biti bilo što, od glazbe do humora. Sjetite se samo Gordana Marasa i one grozote s Jamesom Bondom. U njegovoj glavi to je bila dobra fora, a u stvarnosti pizdarija toliko promašena da je u tih nekoliko tjedana popularnu filmsku franšizu koštao najmanje nekoliko tisuća gledatelja koji su, traumatizirani iskustvom, zaključili da sljedeći nastavak neće ni pogledati jer bi ih mogao podsjetiti na Marasov nesretni izlet u komediju.   

Combichrist na žalu

Prizor ležerne Kolinde Grabar-Kitarović na koncertu Prljavog kazališta možda je i najbolji primjer političarke koja ne preže ni pred čime da bi se dodvorila glasaču i uvjerila ga da i ona, unatoč uštogljenom imidžu na koji je, eto, prisiljena zbog prirode posla, ponekad voli navući taj kožnjak i uživati u žestokom rifu što godi buntovnom srcu koje žestoko kuca u ritmu rocka ispod hladne predsjedničke fasade.    

Istina, njezina najdraža pjesma možda i jest "Krist na žalu", ali ne dopustite da vas to zavara, ona je prava pravcata rokerica. Samo seks, droga i rokenrol... I Hrvatska. Naravno. Hrvatska u koju vjeruje i koja nije perec već sokol raširenih krila. E da, i Bog. I Hrvati.

I klape.

I tamburaši.

I Thompson.

I sve drugo.

Samo ne Škoro.

Kada bi joj to osiguralo glasove, pojavila bi se i na koncertu Combichrista, ali na svu sreću, svoju je rokersku dužnost odradila na koncertu grupe koja je s vremenom postala subverzivna poput članske iskaznice HDZ-a.

Kako je propao rokenrol

Međutim, njezina izvještačenost poprimila je takve razmjere da čak i bendu bez oštrice uspijeva oduzeti onaj posljednji tračak privida bunta i pretvoriti ih u jednu od stanica na putu prema još jednom mandatu. Koncert Prljavog kazališta pretvorila je u stavku na dnevnom redu i status "lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku", smjestivši ih negdje između smješkanja i grljenja s popovima na Mariji Bistrici i čestitki za Dan XY-a uz prigodnu fotku smješkanja i grljenja s pripadnicima skupine koja taj dan obilježava.

Političari, a pogotovo političari u pohodu na fotelju, imaju naviku sve pretvoriti u kantu govana.

Na stranu djetinjaste ideje o prodaji, svaki bend koji imalo drži do sebe trebao bi se užasavati političara na svojim koncertima jer oni su crne rupe koje usišu sve što je iole autentično i ispljunu gvalju neiskrenosti uobličenu u domoljubnu budalaštinu.

Ako stih "punk's not dead" jednog dana prestane biti istinit, bit će to zato što je Kolinda počela slušati Exploited.

Predsjednički kandidati u predizborno vrijeme su smrt za sve lijepo na ovom svijetu. Prizor RocKolinde u kožnjaku podsjeća na onaj trenutak kada ste ugledali prvi status svojih staraca i postali bolno svjesni činjenice da je Facebook prestao biti kul.

Kolinda na rock koncertu je profil tvog tate puta beskonačno i u isto je vrijeme u stanju pokopati i grupu i žanr i kožnu jaknu. Bilo je dobro dok je trajalo, ali jebi ga

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara