ČINI se da današnji mladi muškarci više opće s automobilom negoli sa ženama, pa je izjava "Jebe me auto!" odraz njihovog (ne)zadovoljstva spolnim životom. Žene su im tek dodatna oprema, pa se u društvu sebi sličnih, umjesto s brojem žena, hvale brojem automobila koje su promijenili.

Takvim muškarcima je komunikacija s automobilom ostvarivija i jasnija jer je gramatika pojednostavljena; vozač je subjekt i točka. U komunikaciji sa ženom vozač bi bio tek prilog, a upitnika mnogo. Većina žena mu prigovara ako se ne želi vezati, a auto ga obavijesti da je primjetilo taj njegov nedostatak, no od vozača ne očekuje ništa. Ako automobilu nešto fali, vozač će to znati jer će mu se upaliti lampice pa će shvatiti o čemu je riječ, a žena najčešće kaže-nije mi ništa, pa ga ostavi na pola puta. Zato je općenje s automobilom logičan izbor suvremenog muškarca.

To najčešće radi sa modernim, friziranim i dotjeranim automobilima. Pod haubom takvih auta vidi se inteligentni dizajn, za razliku od glave vozača koja se najčešće pregrijava i u prvoj brzini. Suprotnosti se privlače, pa automobil ima veću naobrazbu te je elokventniji i s neograničenom mogućnošću nadogradnje.

Kako izgleda zavođenje, odnosno ljubavni odnos s automobilom? Kao i svi odnosi, i ovaj najčešće započinje pićem. Popije vozač, popije i automobil, pa kud ih večer odvede. Vozač je obično osjetljiv na miris kože, pa bira automobil čija je koža udobnija i glatkija od njegove vlastite.

Za razliku od odnosa sa ženom, vozač ovdje zna gdje će s rukama i šta treba pritisnuti da bi se auto upalilo i zagrijalo. Uzbuđenje se razvija postupno, prva-druga-treća-četvrta. Ta predigra s promjenom brzina traje jedva tridesetak sekundi. Pri potezanju mjenjača, vozač često ispadne iz brzine te ne može pogoditi rupicu. Usprkos tome, voli to raditi glasno, tako da svi čuju, pa trešti kud prođe. Po tome se zna da vozačeve prepone bolje zagrijava auto-klima negoli žena.

Kao i svakom muškarcu, i vozačima se može dogoditi da im pukne guma koja, sagorijevajući zbog strastvenosti vozača, najčešće puca za vrijeme prve bračne noći vozačevog najboljeg prijatelja. Ni zatamnjeno staklo automobila ne može sakriti ponos( i predrasude) vozača koji se u oblaku pičkinog dima napokon osjeća kao potpun muškarac. On se ni tu ne zaustavlja dovoljno dugo da bi uživao, već kreće u nove podvige. Premda ga svako auto može uzbuditi, ni s jednim ne može postići vrhunac jer se često nađe u poziciji koja mu to onemogućuje. To je poza u kojoj je auto gore, a vozač dolje. Tad se u igru uključuju policija, hitna i vatrogasci, odnosno trojac kojeg spomenuti vozači iskuse makar jednom u životu. Igra s trojcem se najčešće ponavlja dugi niz godina u nepravilnim razmacima, odnosno traje onoliko dugo dok u sado-mazo odnosu vozača i automobila preuranjeno ne svrše ili jedan ili drugi, a ponekad i oba istovremeno.

Radeći na spriječavanju širenja auto-imunih bolesti, zagovaratelj apstinencije kod mladih vozača bi trebalo biti sudstvo. Kao krajnja mjera prevencije, vozačima se preporučuje doživotna šetnja, a blaži oblik prevencije bi uključivao eventualnu upotrebu bicikle. Sobne. No, još smo daleko od takvih ostvarenja, pa su vozačke glave pune maštarija, na koje ih potiče i dostupna literatura. Svjetski poznat priručnik koji temeljito opisuje položaje vozača u automobilu, može se jeftino kupiti i u Hrvatskoj. Obećavajuće, ali za mnoge vozače i nedostižno-"KAMO SUTRA" 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala