Days Gone: Kad Sinovi anarhije sretnu horde zombija

Days Gone: Kad Sinovi anarhije sretnu horde zombija
Foto: Press

NE PRETJERUJEM ako napišem da je "The Last of Us" vrlo vjerojatno u top pet igara za PlayStation bilo koje generacije te da će izlazak nastavka u isto vrijeme obilježiti kraj ove, ali i početak iduće generacije Sonyjevih konzola. 

S tim na umu, sama usporedba s TLOU velik je kompliment za bilo koju igru pa tako i "Days Gone" koji je isprva djelovao kao "TLOU s bajkerom". Međutim, "Days Gone" je uspio zaobići direktne usporedbe s remek-djelom Neila Druckmanna i smjestiti se u malo drukčije društvo. Kada bih je trebao opisati, rekao bih da je riječ o kombinaciji TLOU-a i svih najboljih elemenata Red Dead Redemptiona, Assassin's Creeda, Tomb Raidera i Far Cryja, a na momente čak i Fallouta.

I dok je ovo povlačenje paralela nesumnjivo dobra stvar, u određenoj mjeri jest, a mnogima će i biti golemi nedostatak jer "Days Gone" zapravo ne donosi ništa revolucionarno i ne mijenja značajno žanr akcijskih survival igara iz trećeg lica. 

O čemu se radi?

No prije nego što krenem s raščlanjivanjem, treba reći da se radi o još jednom postapokaliptičnom akcijskom survival hororu koji prati bajkera Deacona St. Johna i njegova nastojanja da preživi u nemilosrdnom svijetu prepunom hordi krvoločnih zombija ("freakera"), vladinih postrojbi (i njihove misteriozne agende) i podjednako problematičnih bandi, dok u isto vrijeme pronalazi načine da preboli smrt supruge koja je poginula čim je globalna epidemija započela i decimirala svjetsko stanovništvo. 

To bi u kratkim crtama bio zaplet igre iza koje stoji SIE Bend Studio, razvojni tim najpoznatiji po franšizi Syphon Filter.

Ono što ste već na temelju samog zapleta mogli zaključiti jest da smo sve ovo već vidjeli i da nije imidža "Sinova anarhije", "Days Gone" teško da bi se istakao originalnošću. Ipak, unatoč priči koja stoji na klimavim nogama, scenarist John Garvin i ekipa uspjeli su stvoriti ekskluzivu koja spomenute nedostatke nadoknađuje iznenađujuće zaraznom igrivošću. Gotovo od samog početka igra vas uspijeva uvući i uvjeriti vas da je svijet koji SIE Bend Studio stvorio, vrijedan istraživanja. 

A mnogo je toga što ćete moći i još važnije, željeti istražiti. 

Više raznolikosti

Nažalost, iako se glavna priča vrlo brzo razgrana i rastrga vas između zaraćenih frakcija, vođe svake od njih odreda vas šalju na više-manje identične misije (čišćenje gnijezda freakera i baza prepunih pomahnitalih odmetnika). Postoji ona glavna misija na kojoj aktivno radite i ona je u najvećem dijelu zadovoljavajuća iako joj (da previše ne kvarim iznenađenje) nedostaje onaj aspekt borbe za nešto uistinu bitno. No, možda je to i bila namjera tvoraca igre koji su neki "viši" ili "uzvišeni" cilj zamijenili borbom za puko preživljavanje. Na kraju krajeva, Deacon nije klasični heroj već lik koji samo želi sjesti na svoj motor i zbrisati što dalje od mjesta koje ga samo podsjeća na mrtvu suprugu. 

U pauzama između misija i podmisija, možete prikupljati premije, meso, biljke i ostale potrepštine kako biste podigli svoj renome kod ove ili one frakcije, a kroz mapu sasvim pristojne veličine, nailazite i na random susrete s preživjelima kojima možete pomoći i odlučiti u koji ćete ih kamp poslati (što također podiže vašu popularnost). 

Popularnost rezultira boljom ponudom u trgovinama i većim brojem modifikacija za vaš motor koji je od ogromne važnosti za preživljavanje u nemilosrdnom svijetu prepunom ljudi, životinja i zombija koji vas žele skončati. Za razliku od konja u RDR 2 koji prečesto ginu i misteriozno nestaju, poboljšanje vašeg motora također bismo mogli nazvati misijom za sebe jer isti neprestano morate popravljati i opskrbljivati gorivom kojeg nikada nema dovoljno pa s njime, koliko god to čudno zvučalo, razvijate i poseban odnos. 

Što se čišćenje gnijezda i odmetničkih kampova tiče, imate osjećaj postignuća pa ove male repetitivne podmisije teško dosade. 

Napisavši to, igri načelno nedostaje onaj savršeni balans raznolikih podmisija kakvima se mogao pohvaliti "Spider-Man", a zahvaljujući kojem se do samog kraja igre nikada niste zasitili niti jedne od njih. Kad već spominjemo "Spider-Mana" treba nadodati i to da se ovdje nećete prečesto sretati s "boss fightovima". To ne znači da velikih borbi neće biti, ali ne očekujte gigantske stvorove na koje ćete trošiti gomilu municije i živaca. 

Ono što možete očekivati su horde zombija, malo veći zombiji i veće živine (grizliji) s kojima ćete se morati obračunati kombinacijom vještine i snalažljivosti. 

Jedna od najljepših ekskluziva za PS4

Tu je i nezaobilazni sustav napredovanja koji je najsličniji onome što smo vidjeli u "Tomb Raideru" pa očekujte da ćete svoje vještine razvijati sporo, ali jednom kada Deacona razvijete u skladu s vašim stilom igre, razlike ćete itekako primjećivati. Ovdje je važno spomenuti i to da igru možete igrati "ramboidno" (uleti i pokosi ih rafalima) ili "nindžoidno" (poubijaj ih tiho, koristeći nož ili samostrel), ali za ovaj prvi stil ćete malo pričekati jer municije nikada nema onoliko koliko biste je htjeli. 

Što se grafike tiče, tu se nema što prigovoriti. "Days Gone" izgleda briljantno i jedna je od ljepših igara koju sam imao prilike igrati. Nije možda na razini RDR-a, ali budući da se odvija u sličnom okruženju, bitno je naglasiti da ni u jednom trenutku ne djeluje inferiorno. Mapa je ogromna, mnogo se toga mijenja ovisno o tome je li kiša, snijeg, sunčano ili ako igrate po noći. I dok s jedne strane možda grafički zaostaje, igra to nadoknađuje onime što je RDR-u 2 nasušno nedostajalo. 

Naime, svaku misiju i podmisiju moguće je završiti na nekoliko različitih načina. Ni u jednom trenutku nemate osjećaj toliko omražene skriptiranosti. Ovisno o vašem stilu igre, možete se odlučiti na glasan ili tih ulet i pritom se možete itekako okoristiti vremenskim uvjetima, okolišem, zamkama ili čak navesti horde zombija da posao odrade umjesto vas. 

Reciklaža nije nužno loša stvar

Generalno gledajući, "Days Gone" je kvalitetna igra, ali realno je očekivati zamjerke onih koji imaju opravdan osjećaj da su ovo previše puta vidjeli. Open world igre svojom su brojnošću dovele do zasićenja i to, da budemo fer, nije krivica ove igre, ali u ovoj fazi očekujemo novitete, raznolikost i daleko veću originalnost u koncipiranju narativa. 

"Days Gone" ništa od toga nema, ali sve ono što reciklira, reciklira jako dobro.  

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara