NAKON smrti legendarne glumice Diane Keaton internet je preplavila neobična glasina: navodno je oskarovka u oporuci ostavila 5 milijuna dolara svom psu Reggieju, zlatnom retriveru koji je bio njezin nerazdvojni suputnik posljednjih godina. Vijest se proširila brzinom munje i pokrenula lavinu reakcija – od dirnutih obožavatelja do onih koji su sumnjičavo odmahnuli rukom.

Reggie je s njom od 2020.

Keaton je preminula 11. listopada 2025. godine u 79. godini, a obitelj je tada zamolila da se u njezino sjećanje uplaćuju donacije skloništima za životinje i lokalnim bankama hrane. No, samo nekoliko dana kasnije, društvenim mrežama i medijima počele su kružiti tvrdnje da je glumica dio svog bogatstva ostavila u posebnom fondu za brigu o Reggieju.

Keaton je Reggieja predstavila još 2020. godine, uz šaljivu poruku: "Ovo je moj novi pas, Reggie! Je li pola konj, pola pas? Možda je lud! Volim ga!" Od tada je Reggie često bio u glumičinu društvu na objavama, a Keaton je svoje pratitelje nerijetko nasmijavala anegdotama o "štetama" koje bi njezin ljubimac prouzročio.

Kako je nastala glasina o nasljedstvu

Priča o "psu nasljedniku" pojavila se u objavi novinara Roba Shutera, koji je citirao izvore bliske glumici. Prema njima, Keaton je "željela osigurati da Reggie živi s istim dostojanstvom i ljubavlju kao i ona sama" te je u tu svrhu navodno odvojila nekoliko milijuna dolara u fondu za brigu o psu. Ostatak bi, prema tvrdnji, išao skloništima i udrugama za zaštitu životinja – čemu je Keaton bila iznimno posvećena tijekom života.

Obitelj i odvjetnici zasad nisu potvrdili postojanje takvog fonda. Iznos od 5 milijuna dolara ostaje nepotvrđena glasina, ali se savršeno uklapa u imidž glumice poznate po ekscentričnosti, toplini i neograničenoj ljubavi prema psima.

Mogu li psi doista naslijediti bogatstvo?

Psi, naravno, ne mogu izravno naslijediti novac, ali postoji pravni mehanizam poznat kao pet trust – zaklada kojom vlasnik osigurava sredstva za brigu o svom ljubimcu. Takvi su fondovi danas zakonski priznati u svim američkim saveznim državama.

U praksi to znači da novac ne ide psu, nego osobi zaduženoj za njegovu skrb – s jasno određenim troškovima za hranu, veterinarsku brigu i smještaj. Kad životinja ugine, preostali novac obično se donira u dobrotvorne svrhe.