MEĐU stotinama pjesama koje je za života napisao i otpjevao Đorđe Balašević nalaze se i one koje je posvetio gradovima u Hrvatskoj ili ih u njima barem spomenuo.

Zagreb je bio inspiracija za nekoliko njegovih pjesama. Zbog jedne od njih, Stiha na asfaltu, u Ilici je nedavno osvanuo natpis "bećarac" na ćirilici. 

Napisao je i Dobro veče, Zagrebe i Ja sam u Zagrebu.

Na nekim od koncerata mijenjao je stihove svoje pjesme Slabo divanim mađarski u Slabo divanim hrvatski.

Stanica u Puli spominje se u pjesmi Oprosti mi Katrin. Zbog te pjesme su sinoć gorjele svijeće na stanici u Puli. U istoj pjesmi Balašević spominje Rovinj i Vrsar.

Osijeku je Balašević posvetio svoju posljednju pjesmu Hej, lega. Otpjevao ju je na posljednjem koncertu koji je tamo održao.

Posebna je i pjesma koju je posvetio Zadru, gradu u kojemu nije nastupao 28 godina, sve do svibnja 2017. godine. Pjesma se zove Stih iznad svih.

Viroviticu je opjevao još 1986. godine u dobro poznatoj pjesmi.

Ipak, najemotivnija i najznačajnija pjesma iz pera Đorđa Balaševića nastala je 1993. godine. Pjesma Čovek s mesecom u očima posvećena je Vukovaru, a Balašević ju je nakon nekoliko godina posvetio i svim ostalim srušenim gradovima svijeta.

Ovo je tekst te pjesme. 

"Sumoran i nem, jablan gromom razvaljen,
zagledan u čašu preduboku.
Bio mi je stran i naizgled normalan,
al' tad mu spazih odraz meseca u oku.

On me oslovi: 'Pa, kako idu poslovi?'
'Ma, idu', progunđah, 'u vražjeg vraga!'
Na to on planu naprasno, odmeri me sablasno,
'Nemate vi pojma, braćo draga...'

Ne znaš ti šta znači ubiti grad,
ne znaš ti bauke kaljavih rovova.
Ne znaš ti šta znači spavati sad,
čim sklopim oči, ništa osim tih krovova!

Kada sklopim oči, nebom naiđu mobe,
zamirišu gostinske sobe, nebom svadba odzvanja.
Kada sklopim oči, nebom promiču lica,
zatreperi roj tamburica, Dunav sedef odranja...

Zverko ludila, što si se probudila?
Crni ti je princ poljubac dao.
Al' neću se stideti što Boga neću videti,
jer to i nije Bog kojeg sam znao.

Ne znaš ti, nema oslobođenih,
svaku tišinu mi granata prošara.
Spasen je taj prvi pogođeni,
a svi su drugi večni taoci košmara.

Kada sklopim oči, nebom naiđu lađe,
zvona, lavež, komšijske svađe, miris svežeg oranja.
Ali kada svane, vetri s reke zacvile.
Znam, to tuže vodene vile, Dunav tamjan odranja."