JESTE li ikad čuli za sambo? Ili još bolje, jeste li znali da Hrvatska ima svoju sambro reprezentaciju? Nakon što pogledate fotografije u našoj galeriji - sigurni smo da će vas ovaj sport zainteresirati... Sambo je borilačka vještina i sport koji kombinira elemente hrvanja i juda, a razvijen je u Sovjetskom Savezu.

"Na prvi pogled tu su snaga, mirnoća i kontrola. Na drugi, znoj, umor i beskrajna disciplina. Oni se nalaze u najzahtjevnijem dijelu priprema za Europski SAMBO kup koji će se u Hrvatskoj, u Župi dubrovačkoj, održati od 16. do 19. siječnja. Ova prestižna sportska manifestacija, okupit će više od 90 vrhunskih boraca iz 16 zemalja", stoji u priopćenju.

Galerija

Tko su oni i kako treniraju?

Ovi reprezentativci zajedno su vlasnici stotina medalja. Na fotografijama su braća Dino Dominic i Patrik Sumpor, Matej i Luka Matošević, Oliver Makarović, Tin Straža, Josip Berc te trener Dejan Gunjavić.

Pripreme za ovakvo natjecanje teško je svesti na jednu riječ. One su intenzivne, zahtjevne i iscrpljujuće. Sambo, a posebno kombat sambo, ne poznaje lakši put. Spartanski režim znači precizno planiran i kontroliran sustav rada koji obuhvaća snagu, kondiciju, tehničku preciznost i mentalnu stabilnost.

Pripremni ciklus prolazi kroz nekoliko faza. U početku se gradi fizička baza - snaga, eksplozivnost, izdržljivost i mobilnost. Slijedi tehnička faza, u kojoj dominiraju tisuće ponavljanja, koncentracija i fokus na detalje. Završni dio priprema rezerviran je za sparinge, najrealniji test svega prethodno izgrađenog, pri visokim, ali kontroliranim intenzitetima.

Posebno zahtjevni treninzi uključuju rotirajuće partnere, sprintove s bacanjima te kombinirane runde koje spajaju stojku i parter. Ritmovi se stalno mijenjaju, bez vremena za prilagodbu, a upravo u tim trenucima borci pomiču vlastite granice.

Disciplina ne prestaje izlaskom iz dvorane. Prehrana, san i regeneracija jednako su važni kao i sam trening. Većina reprezentativaca uz sport studira ili radi, što dodatno otežava svakodnevicu. Manje ozljede gotovo su neizbježne, ali se treninzi prilagođavaju kako bi se zadržao kontinuitet priprema.

Razlike postoje i među težinskim kategorijama - lakše kategorije rade u bržem ritmu, srednje traže savršenu ravnotežu snage i tehnike, dok se teške oslanjaju na kontrolu i čistu fizičku moć. Ipak, svima je zajedničko jedno: mentalna priprema često je teža od fizičke.