Foto: Privatni album Dolores Lambaše i Josipa Dikana Radeljaka

GLUMICA Dolores Lambaša, čije specijalno izdanje Show Bizz magazina pod nazivom "Život u paklu" izlazi uskoro, ovog ljeta izgleda ima pune ruke posla. Namjera da joj ljeto ipak protekne mirno teško da će poći za rukom ovoj lijepoj glumici s obzirom na zainteresiranost medija za sve što se događa u njenom životu. U ekskluzivnom intervjuu za Index Dolores objašnjava zašto uopće kani pisati o svom privatnom životu, zašto je izmislila navodnu trudnoću te iz kog razloga Vlatka Pokos i dalje šalje poruke Dikanu Radeljaku.

Dolores, poštovanje. Otkud ideja da se napravi specijal o pozadini zbivanja posljednjih godinu dana u kući Radeljakovih?

Iako ne volim govoriti o privatnom životu i nikada na njemu nisam zarađivala, primjećujem otkad sam s Josipom da interes za nas naprosto ne jenjava. Mediji, pomalo ljuti što ne želimo surađivati, odnosno, što smo očito predugo vremena odbijali davati izjave, stvorili su umjetnu i površnu sliku naših života, odnosno, neku koju su sami morali konstruirati na temelju fotografija. Ne zamjeram, ali shvatila sam na vrijeme da će mediji svejedno pisati o nama, govorili mi ili ne.
Pa je svakako bolje da ja govorim i tako barem donekle kontroliram sliku koja dopire do javnosti. Inače, na specijalu neću zaraditi ništa, niti mi je to bila namjera. A dio od njegove prodaje ići će zakladi za zlostavljanu djecu. Jedini cilj specijala jest skinuti neku dugo godina stvaranu mistifikaciju s ove obitelji. U interesu nam je samo normalno živjeti i raditi u ovom gradu ako je moguće.

Znači ipak marite za mišljenje publike, važno Vam je kako Vas ljudi doživljavaju?

Nekada, dok nisam odgajala dijete, nije mi bilo važno mišljenje mase. Radila sam časno svoj posao i kome sam se sviđala, sviđala sam se, a kome nisam, nisam. Ja i dalje nemam namjeru živjeti život po tuđim načelima nego po svojim. I dok god se ne griješim o 10 Božjih zapovijedi, ne znam zašto bi nekome smetalo. Međutim, samim mojim novim odabirom partnera, mnogo stvari se, na sreću, pozitivno promijenilo u mom životu. Više se ne mogu ponašati kao da nije došlo do te velike promjene jer sad moram razmišljati o više osoba. Važno mi je da Lana odrasta u normalnom okruženju. Stoga više što jako voli Zagreb.

Zašto ste za specijal odabrali ime "Život u paklu". Tvrdite da to nema nikakve veze sa knjigom Vlatke Pokos "Život u raju"?

Naravno da je naslov mog uratka ironičan, ali svatko od nas ima pravo na svoje viđenje pakla i raja. A sada bih se pozvala i na izjavu gospodične Pokos u kojoj kaže: "Svatko ima pravo napisati knjigu". Isto tako, što je nekome možda pakao, drugome može biti raj. Jer najtužnije je kad čovjek provede neke godine uz određene ljude koje zbog svojih ograničenja nažalost uopće ne može spoznati niti do kraja razumjeti situaciju u kojoj se našao. Vjerujem da mu se tada raj doista može učiniti pravim paklom i da je takav gubitak godina te nesvjesne pojave čista tragedija. No, svatko bira prema sebi i svatko tko je punoljetan sam snosi posljedice za svoje dobre i loše odluke. Čovjek je zreo i mudar tek kada prestane prebacivati krivnju na druge ljude.

Što pod tim mislite?

Kad baš hoćete da Vam objasnim, zamislite kakav bi luđak, oprostite na izrazu, ali nemam bolji od tog "latinskog", kojeg svi razumijemo, trebala ja biti da krenem danas govoriti o, na primjer, Ivi Gregureviću? Pa sama sam ga odabrala i kakav god da je bio, je li mene netko tjerao da budem s tim čovjekom? Nije! Prema tome, što bih mu imala reći danas? Da je bio "grozan prema meni divnoj" i prodati naš život, još gore, izmisliti našu nepostojeću intimu i prodati je za 49,90 kuna po primjerku?! Ne znam koliko bih morala biti, opet mi oprostite na izrazu, tanahna i u glavi i u duši da takvo što učinim.

Mnogo puta su između Vlatke Pokos i Vas pale teške riječi, doslovno se javnost zgražala na obje. Jesu li u pitanju bile niske strasti, ljubomora ili nešto drugo?

Nije postojao sukob među nama jer se mi uopće ne poznajemo, niti me gospođa Pokos interesira. Ono što me duboko povrijedilo jest činjenica da je gospođa, a kako bi sve skupa zaradila nekoliko tisuća kuna, izvrijeđala djecu svih koje poznaje, počevši od Arijana Vuice, preko Dine Mehuna, Maje Lene Lopatny, a najviše malene Lane. Tada sam zgroženo i impulzivno reagirala rekavši kako je vjerojatno kivna iz razloga što nažalost ona ne može biti majka, zbog raznih osobnih ograničenja, ali sam i dodala kako to nikako ne bi trebao biti razlog da se iživljava na drugoj djeci i da se dira u pokojne, sadašnje i buduće majke. Nisam pritom željela uvrijediti sve one druge žene koje ne mogu biti majke, niti slučajno. Jer doista suosjećam s njihovom boli. Pa i te druge žene vjerojatno ne proklinju tuđu djecu zbog toga! Na koncu nisam ni ja još majka, ali zato ne mrzim djecu!? O tome se radi. Želim reći da je Vlatkina knjižica trebala proći bez teroriziranja djece jer ipak većina spomenutih još ide u školu. Tako da me njen nemoral duboko dirnuo, kao što bi i svakog onog kome su djeca sveta.

Kažete da su Vam djeca sveta. Zašto ste onda Vi izmislili trudnoću?

Kad je Lana u lipnju počela svakodnevno dolaziti suznih očiju iz škole, kad je prestala jesti, počela se izolirati i kad je izrazila želju da zbog sramote i pritiska vršenog od strane Vlatke Pokos više ne izlazi iz kuće, nisam imala drugog rješenja nego smisliti bilo što, što bi Vlatkino tadašnje medijsko ludilo bacilo u drugi plan. Ideja je bila refleksna i svaki roditelj zna što li je sve spreman učiniti kako bi zaštitio dijete od nepravde. Nitko tko je tada divljao u medijskom senzacionalizmu i prenošenju raznih vulgarnosti nije se sjetio ni Lane, ni ostale djece koja su svakodnevno bila sramoćena i izvrgnuta ruglu. Koliko je samo medija prepisalo dijelove one gnjusne naslovnice na kojoj je stajalo kako se Vlatka osjećala silovanom od strane Josipa, a da je na "silovanje pristala zbog Lane"?! Zanimljivo, malo se tad govorilo o pravima djece u ovoj zemlji, pričalo se više o mojim posljedičnim radnjama i riječima, odnosno mojim refleksnim odgovorima na te sumanute grozote.

Zašto sam izmislila trudnoću? Jer sam bila prisiljena zaštiti dijete! A da li bih opet učinila isto da ga zaštitim? Bih! Učinila bih ja i gore stvari i to za bilo koje dijete koje poznajem, a pogotovo za ono pored kojeg živim. A tko ima nešto protiv, neka kaže, ali prvo neka se postavi u moju kožu i neka dobro razmisli o tadašnjoj djetetovoj situaciji prije nego bilo što izusti! To je moja prva i jedina laž u medijima, ali s obzirom na laži koje se svakodnevno pišu i izgovaraju o meni, zanemariva je. Isto tako molim lijepo sve medije koji će prenijeti ovaj odgovor, da ga prenesu integralno, od početka do kraja jer on inače gubi smisao. Dakle, molim medije koji rado zaigrano pretvaraju "moju" misaonu cjelinu u "svoju" da to ovaj put ne urade. Bit ću im zahvalna na korektnosti.

Što mislite zašto je Vlatka napisala knjigu ?

Vlatka je u knjizi uglavnom rušila vjerodostojnost 20 svjedoka koji su svjedočili protiv nje u kaznenom postupku zlostavljanja maloljetnice. To je bio drugi razlog. Prvi je zarada na prodaji privatnog života jer to joj prolazi već godinama. Treći razlog je ljubomora. Vlatki nije bilo drago da je Josip našao ženu koja ga voli. Zato mu je, nećete vjerovati, baš na Valentinovo poslala poruku da mu ja u stan dovodim mlade dečke dok njega nema. Pritom je napisala ime i prezime jednog dečka. Nečuveno. Dakle, doista je pakosna i zbog toga sam tu poruku sačuvala. Također je knjigom htjela nadmeno dokazati da je ona bolja od svih, jer Vlatka trpi neizmjerne komplekse neargumentirane vlastite veličine i htjela je istaknuti kako je ona bila ona dobra strana braka. No, podcjenjuje naciju koja je pet godina slušala njeno hvalisanje garderobom i partnerom, za kojeg se nakon četiri godine veze i udala. Općenito, nije dobro biti uvjerenja da se cijelo vrijeme može lagati baš svim ljudima. Zaboravila je da se je tek sad uistinu pokazalo tko je i kakva je, a blato u koje ta osoba može uvući čovjeka, ne želim doista nikome.

Ja sam podrijetlom sa malog otoka i često ta divljina "probije" iz mene, ali znam u šali reći da je "Sokolovac blues" nešto s čim se nitko od javnih osoba ne može mjeriti. Tko ne zna cijenu svake Vlatkine bunde ili gaćica ili marku istih, neka mi se javi, častim ga večerom. Bojim se da je ona sama srž ženske primitivnosti prema kojoj nikad nitko ne bi reagirao da nije dirala u djecu. Ali s tim je ona i računala, vrijeđala je djecu jer je znala da prema njima nitko neće ostati ravnodušan. Dakle, htjela je medijski zakuhati stvar, kako bi i dalje imala od čega živjeti, jer vrijeđanje drugih je njen jedini izvor zarade već godinama. No, ako ona danas doista uživa u tom novcu, neka joj je sa srećom.

Okrenimo se vedrijim temama. Kakvi ste po pitanju shoppinga, jeste li sada rastrošniji kad imate galantnog zaručnika?

Ma baš, ako se želim nečim isticati, napraviti ću dobru ulogu, sigurno neću kupiti dobru haljinu. Simboli mi malo znače i nikada se za njih nisam vezivala jer čovjeka ograničavaju. Što se tiče same garderobe, Josipu je važno da sam sređena i barem jednom mjesečno mi kaže: "Hajde nešto lijepo kupi, počešljaj se, ne moraju svi sa 100 kilometara vidjeti da si šašava glumica koja ne robuje formama. Sredi se malo". Poslušam ga tek ponekad, i to u Švicarskoj ili na mjestima gdje je dress code bitan. I uglavnom mi on kupi tih par dobrih komada sezonski, jer izbjegavam dućane u širokom luku. Ne pada mi na pamet kraj mojih sunarodnjaka i publike koja zna koliko sam jednostavna djevojka sad odjednom defilirati uokolo u bundama i time nešto signalizirati. To bi bilo tako malograđanski, uostalom nikad nisam spadala u kategoriju takvih cura. Da skratim - malo sam korigirala stil odijevanja, ali tek toliko da pratim Josipa i Lanu. I smiješno mi je kada netko napiše da sam dvaput obukla istu haljinu. A što bih trebala, baciti je? Suludo.

Znači nije istina da je Josip Radeljak škrt?

Ma, otkud vam to??? On svakom čovjeku koji ga zaustavi ili ga pita za novac na cesti, da nešto. Često mu kažem da mora procijeniti kome je novac doista potreban, a tko prosi samo zato što je lijen. Nismo socijalna služba, niti je Josip novac našao na putu. Četrdeset godina je mukotrpno radio da bi stekao to što ima. Često ga kritiziram, ali on je plemenit i suosjeća s ljudima koji pate zbog neimaštine. Jedino što ne podnosi su prevara, laži i slična muljanja, odnosno neiskren način da mu netko otme novac. Tada je tvrd i ne dozvoljava da ga se pravi bedastim, ali to je u redu. Jer ono nezasluženo što se pak događa našim učestalim bivanjem u medijima i to uglavnom u krivom kontekstu jest to da se u posljednje vrijeme Josipu javljaju čudni ljudi sumnjivih profila koji ga ucjenjuju govoreći da će, ne da im li novac, izaći u medije i reći da su njegovi bivši zaposlenici koje nije isplatio. S obzirom da znaju biti izrazito uporni, Josip je tada prisiljen obratiti se policiji, a o učestalosti takvih iskamljivanja govori podatak da najmanje jednom tjedno prijavimo nekoga.

Jeste li naučili kuhati?

Znala sam da ćete me to pitati. Nisam još neki veliki virtuoz, ali me živcira kada Lana želi nešto posebno, a ja joj ne mogu udovoljiti. Priznajem da sam se zato malo zagrijala za štednjak, ali daleko je to od vrsne kuharice. Josip me naučio spremati ribu i to za sada radim jako dobro. I s palačinkama sam na ti, ali neke komplicirane slastice ne znam raditi. Čut ćemo se na kraju ljeta. Možda postanem malo bolja u kulinarstvu. Zasad sam bolja u konzumiranju negoli u spravljanju jela.

Kako izgleda Vaš prosječan dan?

Kako kad i kako koji. Nekad doista jako veselo, jer smo i Josip i ja druželjubivi pa znamo okupiti poveće društvo doma i tad pjesma i smijeh traju do duboko u noć. Nekad samo lješkarimo uz bazen, sunčamo se, a Lana je ove godine naučila skakati na glavu pa demonstracije traju i po nekoliko sati. Uistinu me usrećila ta curica. Uz nju sve ima neki viši smisao. Baš me promijenila.