Dosta vam je podjela na ljevičare i desničare? Odgovor je možda u drogama
POLITIČKE podjele mnogima se čine kao logičan razlog neslaganja sa skupinom koja ne dijeli njihove svjetonazore. Međutim, radi se o golemom kamenu spoticanja, pogotovo u društvima u kojima politika određene skupine nadilazi dobrobit zajednice, a ponekad i logično rasuđivanje.
Mnogo je tema u kojima nečije političko opredjeljenje ne bi trebalo utjecati na odluku koja se tiče dobrobiti svih. No, prečesto nije tako.
Nova studija pokazala je da bi rješenje za žestoke političke podjele moglo ležati u drogama. Naime, Kate Diebels i Mark Leary, psiholozi sa sveučilišta Duke došli su do zaključka da naše razumijevanje svijeta i našeg položaja u istom, određuje način na koji smo povezani s drugim ljudima. Oni smatraju da tajna leži u "jednosti" ili "jednoći", filozofskom konceptu koji označava odsustvo mnoštva i podijeljenosti i svojstvo onoga što je jedno i u sebi ne sadrži nikakvu mogućnost različnosti. Ukratko, sve na ovom svijetu je dio jedne cjeline i iluzija razdvojenosti je upravo to - samo iluzija.
Ovo možda zvuči kao još jedno lupetanje napušenog hipika ili barem kao još jedan put do jednoumlja, ali oni su uvjereni da bi se ovo moglo pokazati kao potencijalno revolucionaran pogled na svijet i rješenje za sve ono ružno što se događa u svijetu.
Sve je povezano
Ideja je da je naša nemogućnost da promatramo svijet očima drugih ljudi ujedno i naš najveći moralni podbačaj. Promijeniti taj pogleda na svijet značilo bi i transformirati vlastitu politiku.
I prije nego potpuno odustanete od nečeg što zvuči kao još jedno new age lupetanje gluposti, dajte priliku ljudima koji tvrde da cijela teorija stoji na znanstvenim temeljima.
Kao prvo, ideja o "jednosti" zvuči pomalo neodređeno, ali zapravo se radi o sasvim smislenom pogledu na svijet. Primjerice, ljudi poput Alberta Einsteina ili Dalaj Lame oduvijek su tvrdili da je sve povezano, međuovisno, dio istog procesa te da je osjećaj razdvajanja iluzija koju proizvodi samosvijest.
Možemo raspravljati o tome je li ovo istina ili ne, ali pravo je pitanje koje su posljedice vjerovanja u tu teoriju. Diebels i Leary odlučili su to testirati.
Što su testiranja pokazala
U dvije odvojene studije imali su 513 sudionika. U prvoj su došli do zaključka koliko često sudionici razmišljaju o "jednosti" (20,3 posto odgovorilo je da razmišlja često, 25.9% rijetko, a 12,5 posto nikada).
Stvorili su ljestvicu kako bi izmjerili vjerovanje u jednost, a ona se sastojala od ovih šest stavki:
- Ispod površine, sve je suštinski jedno
- Iako na prvi pogled postoje mnoge razdvojene stvari, sve su dio jedne cjeline
- na onoj bazičnoj razini stvarnosti, sve je jedno
- razdvojenost zasebnih stvari je iluzija, u stvarnost je sve jedno
- sve čini ista osnovna supstanca, bez obzira nazivali to duhom, svijesti, kvantnim procesima ili nekako drugačije
- ista osnovna esencija prožima sve što postoji
Uglavnom, ideja je da ispitanici na ljestvici od 1 do 5 ocijene koliko vjeruju u svako od ovih izjava. Veći broj bodova značio je da su skloniji povezati se i poistovjetiti s ljudima koje nisu ni upoznali.
Stoga, ako je osnovna prepreka empatiji nemogućnost da se identificirate s tuđim iskustvom, očito je na koji bi način ovaj otvoreni pogled na svijet mogao riješiti taj problem.
Druga studija proučavala je načine na koji osobni sustav vrijednosti utječe na vjerovanje u jednost. Nije teško predvidjeti da se oni koji vjeruju da su svi ljudi povezani lakše poistovjećuju s drugima.
Međutim, Leary dodaje i da ne treba prenaglašavati ova otkrića: "Iako je vjerovanje u jednost očito povezano s osobnim i društvenim koristima, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da vjerovanje u jednost izaziva korisne učinke. Moguće je da se ljudi koji vjeruju u ovakve stvari razlikuju od onih koji ne vjeruju pa im je jednostavnije biti zabrinut za druge ljude i svijet oko njih puno prije nego su uopće razvili to uvjerenje".
Koje su političke implikacije svega ovog?
Lijek za podjele
Fraze kao što su "plemenska pripadnost" ili "politika identiteta" ovih se dana previše koriste, ali činjenica je da su neka istraživanja u Americi pokazala da 40 posto republikanaca i demokrata vjeruje da je politika suprotne strane toliko opasna da predstavlja opasnost za čitavu naciju.
Sustav funkcionira tako da politička pripadnost automatski aktivira određeni identitet pa na sve utjecaj imaju i rasa, zemljopis, primanja, obrazovanost i tako dalje. Dakle, kad se netko jasno identificira s određenom skupinom, svi izvan tog kruga istog trena postaju "drugi", članovi neke vanjske grupe čija dobrobit nema nikakve veze s našom.
Tome doprinosi i fragmentacija informativnog krajolika pa svatko, ovisno o svjetonazorima, ima i medij na koji može računati.
No, kako pronaći lijek za te podjele? Kako uvjeriti više ljudi da vjeruju u to da je sve jedno?
U svojoj knjizi o psihodelicima, Michael Pollan tvrdi da smo suočeni s dva velika i povezana problema. Prvi je ekološka kriza koja je rezultat našeg distanciranja od prirode. Moderni tehnokratski svijet ohrabrio nas je da prirod tretiramo kao predmet, nešto čime možemo ovladati i nešto što možemo instrumentalizirati.
Drugi problem je plemenska pripadnost ili naša sklonost da svijet svedemo na "nas" i "njih".
Oba su problema rezultat naše nepovezanosti ili kao što Pollan kaže: "radi se o viđenju drugog, bila to biljka, životinja ili osoba druge vjere ili rase, kao predmeta".
Kada bismo svijet mogli doživjeti kao nešto živo, nešto čega smo maleni dio i ljude oko sebe doživjeti kao bića koja dijele isto stanje, tada postaje puno teže štetno utjecati na planet ili druge ljude tretirati loše.
Sean Illing je prošle godine za Vox pisao o vlastitim iskustvima s ayahuascom, prirodnim halucinogenom poznatim i pod imenom DMT: "To je razorilo moje emocionalne barijere i na trenutak me povezalo s nečim što je veće od mene samog. Nisam siguran s čime ili što to znači, ali osjetio sam da nisam bitan i to me totalno oslobodilo od sitničave taštine koje inače dominiraju mojoj svijesti".
Robert Wright slično je iskustvo imao s meditacijom i tvrdi: "Ono što nedostaje u današnjem svijetu nije emocionalna već kognitivna empatija. Emocionalna empatija je povezana sa suosjećanjem s drugim ljudima dok je ona kognitivna povezana sa shvaćanjem gledišta drugih ljudi. Imamo problem s time da stvari sagledamo iz pozicije drugih ljudi. To je puno bitnije od emocionalne empatije".
Meditaciju smatra korektivom. Fokusiranjem na sadašnjost počinjete doživljavati svoje misle i emocije kao valove. Upravo zato neke osobe koje meditiraju gube osjećaj sebe i razvijaju svijest o drugim ljudima i različitim oblicima svjesnosti.
Primjerice, Budisti kroz meditaciju gube doticaj s iluzijom o sebstvu i otkrivaju da su sve stvari suštinski međuovisne.
Izgubiti osjećaj sebe nije isto što i osjećati jednost s cijelim svijetom. Mogli biste lako zaključiti da je sav život međuovisan jer život ovisi o drugim oblicima života što ne znači nužno da je sve jedno. Neovisno o tom, korištenje psihodelika i meditacija pomažu vam da shvatite da drugi ljudi nisu toliko drugi koliko ste mislili.
Svijet na LSD-u?
No, takvo razmišljanje nije u našoj prirodi. Nismo programirani da tako razmišljamo već stvari percipiramo u kontekstu plemena. Plemenska pripadnost je, slikovito opisano, stvaranje zida između dvije ili više skupina baš kao što ego stvara zid između pojedinca i svijeta.
I koliko god sve ovo zvučalo logično i idilično, činjenica je da ratujemo zbog resursa, moći i načina na koji distribuirati ova dobra. Teško je povjerovati da će to nestati. Na kraju krajeva, da svi sve vrednujemo na isti način, ne bi bilo potrebe za politikom.
Ipak, korisno je razmišljati što bi nam svijet s manje plemenske pripadnosti mogao donijeti i kojim "alatima" izgraditi takav svijet.
Društvo je stvoreno na uvjerenjima, a ako je ovo istraživanje točno, jednost je jedno od temeljnih uvjerenja i trebali bismo učiniti sve da to postignemo.
"Znači li to da bismo svi trebali koristiti LSD? Naravno da ne. Štoviše, meditacija je daleko sigurniji i održiviji put do cilja. I možda je pomalo zaluđeno tvrditi da bi svijet bio bolje mjesto da svi meditiraju ili uzimaju psihodelike, ali to ne znači da je to netočno. Štoviše, istraživanja poput ovog pokazuju da imamo opravdan razlog vjerovati da je tako", zaključuje Illing.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati