JIM PETERIK, jedan od osnivača poznatog benda iz Chicaga, Survivor, prisjeća se vremena kada je nastala pjesma Eye of the Tiger koja je i uzdigla bend do nevjerojatnih visina.

"Prije te pjesme izdali smo dva albuma, a nijedan od njih nije prošao osobito uspješno. Strahovali smo da će nam izdavač okrenuti leđa. Jednog dana sam se vratio kući, pritisnuo dugme na sekretarici i začuo: 'Hej, Jime, nazovi me, Sylvester Stallone je'", prisjeća se Jim Peterik, klavijaturist benda Survivor, a piše Guardian.

Stallone je rekao svom prijatelju Tonyju Scottiju, suosnivaču Scotti Brother Recordsa, da želi neki novi zvuk za svoj film Rocky III i Tony mu je pustio nekoliko pjesama benda Survivor.

"Kada sam ga nazvao, rekao mi je da želi nešto za djecu s ulice, nešto s ritmom. Pitao me mogu li mu pomoći, a ja sam mu rekao da sam takvu priliku čekao otkad sam započeo glazbenu karijeru."

Sljedećeg dana došao je i Frankie Sullivan, gitarist benda, a avion koji su nestrpljivo čekali prevozio je ogromni Betamax videorekorder na kojem su se nalazile prve tri minute filma.

"Čovječe, ta energija, Mister T koji trenira i uzdiže se, i Rocky koji je omekšao i bavi se snimanjem reklama. Ali i glazba je već bila tu. Tam, tam, tam, Another One Bites the Dust grupe Queen! Rekao sam Frankieju 'Ispadamo iz posla, jer ova pjesma je savršena!'"

Međutim, Stallone nije uspijevao dobiti prava za objavu.

Nekoliko dana kasnije, Jim se vozio u automobilu kada mu je ideja za osnovni rif pala na pamet. Frankie se pozabavio tekstom. Dio je bio napisan, ali nazvali su Stallonea i poručili mu da im je potreban cijeli film, kako bi razumjeli priču u cijelosti. Gledajući film, došli su do dijela u kojem Apollo Creed kaže: "Imao si nekada taj pogled tigra, čovječe… Moraš ga vratiti!"

I to je bio okidač.

Kada je Stalloneu poslana pjesma, neko vrijeme nije bilo odgovora. Kontaktirali su njegovog brata Franka Stallonea, a on im je otkrio da je prethodnu večer bio kod brata i da je Sylvester cijelo vrijeme skakao i mlatio glavom uz pjesmu, toliko da se sav uznojio. Bend je ovo shvatio kao dobar znak.

Ubrzo su se zaputili prema Hollywoodu kako bi temu ubacili u film, a Jim Peterik je dobio upalu pluća. Tako je Frankie Sullivan, potpuno sam 23-godišnjak, završio u studiju Warner Brothersa. Nakon dva dana, Stallone je rekao: "Nema dovoljno energije. Ne zanima me što ćeš učiniti, ali želim da pjesma razvaljuje."

"Sve što sam učinio bilo je da pojačam za još koji decibel i, bum, osjetila se razlika. Pjesma je bila prava bomba i njemu se to svidjelo. Rekao je da je to to, na što sam mu odgovorio da je ovo samo demo snimka, ali njega nije bilo briga. Takav je stav imao, on je zaista dobar momak", kaže Frankie.

Uslijedila je premijera koja je premašila očekivanja.

"Kasnije smo se pojavili na premijeri u Hollywoodu na crvenom tepihu sa svim tim slavnim osobama. Ali tek poslije mjesec dana sam shvatio koliko je film zaista dobar, kada sam otišao u lokalno kino u Illinoisu. Dvorana je bila prepuna, ljudi su tapšali, ustajali, navijali", prisjeća se Jim.

"Tjedan dana nakon izlaska filma vozio sam autocestom i začuo pjesmu na radiju", sjeća se Frankie. "Promijenio sam stanicu, ali i na drugoj je bila naša pjesma, kao i na trećoj. Odustao sam, htio sam da taj trenutak potraje zauvijek, nisam ga htio zaboraviti. Jesmo li tada znali da će pjesma šest tjedana biti na prvom mjestu top liste u Americi, prva u 29 država? Ne, naravno da nismo, ali vjerujem da su se ljudi vezali za pjesmu jer motivira, potiče da prestanemo pokušavati nešto učiniti, već da to zaista i učinimo."

Frankie dodaje: "Kada smo pisali pjesmu, živio sam s prijateljem, iznajmljivao sam sobu za 150 dolara mjesečno. Gitara koju sam svirao tijekom snimanja imala je slomljen vrat. Nisam sebi mogao priuštiti drugu, pa sam ga zalijepio. Još uvijek imam kazetu Rockyja III na kojoj se čuje Another One Bites the Dust, možda je to i jedini primjerak koji postoji. Danas vjerojatno vrijedi mnogo novca. Ali iz lojalnosti prema Sylvesteru, ona ostaje zaključana u mom sefu."

Bend je zahvaljujući ovoj pjesmi osvojio i nagradu Grammy.

"Grammy se i dalje nalazi u mom studiju", kaže Jim. "Novac nije nevažan, ali nije ni najvrjedniji. Ništa ne može zamijeniti osjećaj kada se, na primjer, nađem u supermarketu i sretne me čovjek kojeg ni ne poznajem, a koji mi kaže da je baš ta pjesma pozitivno utjecala na njegov život. Pjesma pomaže ljudima koji su bolesni, koji imaju rak ili su preživjeli srčani napad. Znam za ljude koji su na operacijskom stolu tražili da im puste ovu pjesmu. To je nešto nevjerojatno."