Foto: Borna Filić/PIXSELL/Press

ČETIRI godine prošle su od posljednjeg albuma "Štrajk mozga" Ede Maajke na kojem se po peti puta u karijeri pozabavio mračnom balkanskom svakodnevicom.

Nakon toga, glazbena priča je nakratko utihnula, a posljednjih godina o njemu smo najčešće čitali vezano za život na relaciji Zagreb-Tel Aviv, brak, očinstvo i poneki fajt s regionalnim šovinistima.

No, glazbenu pauzu prekinuo je nedavno novi singl "No Pasaran" koji je objavio iznenada i istog trena najavio i šesti album koji izlazi ove godine.

Povodom njegovog koncerta u Vintage Industrial Baru ovog petka, odradili smo veliki intervju s Edom i doznali sve o novom albumu, socijalnom angažmanu, jačanju fašizma, ali i temama kao što su brak i očinstvo.

Novi album nakon četverogodišnje pauze. Kakav je osjećaj vratiti se snimanju novog materijala?

Odličan, falilo mi je, taj kreativni dio mi je inače i najdraži. To snimanje, pa prepravljanje, pa sumnja, pa na kraju totalno zadovoljstvo... S obzirom da nemam završenu skoro ni jednu ideju, onda uživam i u pisanju i cijelom tom nastanku pjesme. Neke ispadnu super, a neke ideje ostavim već nakon prvog versa.

Je li pauza bila stvarno pauza ili si ipak cijelo vrijeme na nečem radio i eksperimentirao?

Za vrijeme pauze sam se u potpunosti posvetio roditeljstvu, a slobodne trenutke sam iskorištavao za razvijanje nekih ideja. Počeo sam raditi neke sinopsise, neke priče koje pokušavam pretvoriti u knjigu, planiram i neki dječji album raditi, ma dosta toga. Ali što se tiče muzike, tu sam posljednje tri-četiri godine bio totalni konzument.

Šesti solo album, kakvi su planovi ovog puta?

Nemam bend pa nisam bio u poziciji raditi na nekom specifičnom zvuku ili konceptu, radim onako kako mi je u ovom trenutku moguće, a to je da s Kooladeom pokušavam na osnovu mog teksta ili nekog njegovog beata uraditi neku zanimljivu temu.

Imat ću neke stvari na klupske beatove, neke će biti kao "No Pasaran" urađene s više live i bendovskim prizvukom. Ima repa, spoken worda, narodnjaka, rocka, funka, svega ko i inače.

Otiš'o sam skoro u potpunosti od ideja jednog žanra i forme u bilo kojem obliku, samo želim raditi muziku koja će mi biti zabavna ili izazovna na neki način, ovo ostalo mi je nebitno.

Je li bilo teško pronaći inspiraciju za ovaj album ili je zahvaljujući društvenom ozračju i događanjima lakše nego ikad?

Pa lakše je nego ikada uraditi album sa socijalnim temama, ali mi je to već podosta smor pa se pokušavam više okrenuti nekim pojavama koje svaki pojedinac osjeti u nekom dijelu svoga života, od odgađanja života i parole "od sutra ću to nešto početi raditi", do ovisnosti o drugima, lijenosti, ljubavi i mržnji, neodgovornosti, depresiji i sličnom.

Ima inspiracije, ali je teško naći pravi način za to izbaciti i dobro prenijeti poruku.

O socijalnom angažmanu

Kod mladih hip-hop naraštaja socijalni angažman više nije toliko prisutan ili ga u najboljem slučaju ima samo u tragovima. Što je zanimljivo jer situacija u društvu takva je da nikad nismo trebali biti glasniji u osudi negativnosti. Kako ti gledaš na to?

Ne znam, postoji i taj moment zasićenja tržišta i nas izvođača s tom silnom kuknjavom i fokusom na probleme, a ne rješavanje ili na sliku svijeta kakav bi bio s tim rješenjem, znači ako većina izvođača priča o tome to može i smoriti sve nas.

Nekad počnem s nečim što vuče na starije pjesme u kojima sam se uhvatio u koštac s određenim problemom, pa odustanem jer nemam potrebe kad tu pjesmu svejedno izvodim na koncertima... Znaš, glupo mi je imati tri pjesme "Mater Vam Jebem" ili "Trpaj".

Kod repa je taj socijalni angažman malo opao, nove grupe i izvođači bježe od takvih tema, većina albuma se svede na totalnu zajebanciju s puno seksa, droge i svega onog što mladi vole, bez ijedne ozbiljne teme i sukoba sa stvarnim problemima što je dosta drukčije od rep standarda moje generacije repera. Ne govorim da je to loše, ja nekad uživam u takvim pjesmama.

Iskreno, da svi samo repaju o problemima društva i osudama ja bih odavno prest'o slušat' rep.

Kako se tvoj odnos prema socijalnom angažmanu u glazbu mijenjao tijekom godina i kako na sve gledaš danas?

Ja sam odrastao na izvođačima koji su bili i društveno angažirani likovi, tako da sam poriv, a bogami i razloga za takvim pjesmama im'o oduvijek.

U počecima sam to dosta forsirao ko i svaki nadobudni novi izvođač, ali vremena se mijenjaju i ako zadržavaš neku standardnu ofucanu rep formu onda se svodiš na brdo istrošenih linija od kojih je zanimljivija većina statusa na Facebooku. To mislim za sve muzičke pravce, a ne samo rep.

Nisam uopće opterećen time dal' mi je neka pjesma angažirana ili nije, jednostavno radim onako kako se osjećam, nekad krenem sa zajebancijom, a završim na angažiranim stvarima iako to nisam htio. Trudim se ne pretjerivat' s tim da sam sebi ne dopizdim, što mi je šareniji izbor tema na albumu to sam i zadovoljniji, ne volim jednoličnost u muzici, to mi brzo dosadi.

Vjeruješ li u onu da se glazbom nešto mijenja ili se na kraju sve svodi na to da ćeš iznijeti osobno viđenje svijeta pa što bude?

Pa svaka pjesma je osobno viđenje svijeta i osobni doživljaj neke emocije ili pojave. Ne postoje dva ista nigdje i ni u čemu, svaki čovjek će drukčije obraditi temu društvene krize, ljubavi, sreće ili tuge, zato mi je muzika super.

Nekad se ta promjena svijesti o nečem i desi, u biti više je to poticanje na razmišljanje, postavljanje čudnih pitanja i teza kroz pjesmu s kojima se ljudi onda pozabave, ali velika većina ljudi to ne radi, tj. na većini ljudi to ne funkcionira. Ne funkcionira zato što imaju već spremne foldere u glavi i svoje istine koje su negdje od nekog pokupili, onda te samo strpaju u jednu od tih ladica i gotovo, nemo'š takve potaknuti jer su oni uvijek u pravu i prelijeni su da bi otvorili neki novi folder u glavi, jer to je veliki pos'o.

Recimo ako je mater rekla da su to "balijska posla" ili "narkomanska muzika", onda se njemu ne da pokretati tu sumnju "laže li mama" bez obzira na to što ja govorio ili pjev'o, jer ako jest tako, ako je ona malo slagala onda treba promijeniti i druge foldere u glavi koje je mama ili netko drugi napravio. Ljudi se mijenjaju točno onoliko koliko sebi dopuste promjenu, ako uzmeš u obzir da se kod nas društvo teško i jako sporo mijenja, onda ti je odgovor jasan.

Mislim da je mijenjanje svijeta i okoline s nekim pjesmama samo fraza i da to ne postoji na tom nivou, aliiiii... Pokazivanje nekog drugog kuta gledanja kroz svoje djelovanje i poticaj na razmišljanje o pojedinom problemu ili temi je realno i odlično ako se uspije.

Pariz i jačanje desnice

Ponovno se sve glasnije govori i učestalije piše o porastu fašizma u društvu. No, to i ne bismo mogli nazvati novom pojavom jer prisutna je više manje sve vrijeme. Što misliš da izaziva te povremene "eksplozije" popularnosti?

Strah od drukčijeg, neznanje, puno loših učitelja koji neznanje prodaju pod znanje, poplava teorija zavjere, besparica i nezaposlenost, mediji koji zajedno s ljudima imaju samo opravdanja za svoju stranu, a pretjerivanje za drugu stranu, to mislim da su problemi u skoro svim svjetskim društvima, univerzalni problemi.

Ako kažeš neki fakt onda ljudi taj fakt ne gledaju kao činjenicu koja im može i treba promijeniti neki dosadašnji stav nego oni taj fakt uklope u svoj sustav osude i mržnje, s već poznatim određenim krivcem i naravno happy endom s rečenicom "vidiš da smo mi žrtve i u pravu".

O tome sam pričao na zadnjem albumu dosta i taj problem mi je sve više uočljiv na svim stranama bilo koje podjele, nacionalne, religijske, klupske, kvartovske.

Događanja u Parizu "razbudila" su Europu, ali i ono najgore u mnogima. Kakva su bila tvoja razmišljanja kada si sve to gledao?

Bio sam totalno potresen i sjeban k'o uvijek kad se dese takva sranja. Bilo je tu previše loših vijesti za jedan dan, većina ljudi je pobijena na koncertu u klubu, totalni užas od dana.

Zločinci koji su to uradili su nanijeli ogromnu štetu izbjeglicama koje spašavaju glavu od istih takvih idiota u njihovim državama. Većina ljudi na sve pripadnike islama gledaju jednako bez obzira kol'ko su razmišljanja počinitelja tj. ISIL-a različita od razmišljanja i pogleda na svijet velike većine muslimana. Tako da su se tim zločinom otvorila vrata generaliziranja prema svim muslimanima.

Pegida je dobila puno novih fanova poslije tog sranja i već poprilično usklađena europska desnica je postala jača nego ikad. Drago mi je da mainstream mediji nisu zasipali javnost slikama mrtvih ljudi u tom klubu jer bi reakcije bile sigurno puno gore po muslimane u Europi, iako je i sada jako jako loša i kritična situacija po tom pitanju. Pale se džamije, napada se ljude po cesti, prijeti se mnogim muslimanima u Europi i Americi, a to su ljudi koji nemaju nikakve veze s tim zločinima. Zamisli da neki ludi kršćanin ubije nekog i tebe izmarišu na cesti zbog tog.

Sada su svi sigurni da nisu sigurni, svi su mi nekako u strahu na svim stranama. Ovakvo stanje je jako zafrkano i neće biti lako izaći iz ovog straha i nepovjerenja. Budućnost Europe će izgleda nažalost biti puna pretresa, mašina za skeniranje ljudi, ispitivanja, tajnih službi i policije u civilu.

To je i dovelo "No Pasaran"?

Malo ovo iz Pariza, malo NATO, malo "za dom spremni" na stadionu, malo "juden aufiderzen" u Sarajevu, malo "četnici, ustaše, balije se bude", malo zbog ljudi koji opravdavaju zločine nad Europljanima, ili Arapima ili Židovima ili svemircima i dobiješ globalnu sliku koju sam ispričao u "No pasaran".

"Istok, Zapad, Sjever, Jug, gdje god kren'o isto drug, gdje god poš'o u strah doš'o, strah pa mržnja u krug, drug", mislim da mi je ovo možda i najbolja rečenica koju sam ikad napisao u pjesmi, istina do koštane srži.

I sam si prije nešto manje od dvije godine imao negativna iskustva s onima koji su te na društvenim mrežama i medijima uzeli na zub zbog izražavanja stavova, ali i činjenice da si u braku sa Židovkom? Kako na sve to gledaš s odmakom?

Ja sam navukao mržnju na sebe, ne zbog nekog krivog stava o Palestincima ili politike ili islamofobije, nego zbog ne-mržnje prema Židovima.

Jer samo idiot može misliti da sam ja osoba koja voli ili opravdava ubijanje ljudi na bilo kojoj strani, oni misle da ja tučem valjda Palestince po cesti ili ne znam ni ja šta. To je bila nevjerovatna tragikomedija, ljudi u Izraelu s kojima se družim nisu mogli vjerovati da mene netko doživljava kao nacionalista ili cionista ili bilo šta u tom smjeru, da mi se radi onakvog posta prijeti, također moji Palestinski prijatelji u Izraelu nisu vjerovali da je to istina dok nisu sami počeli prevoditi postove s mog profila, prije toga su mislili da ih zajebavam.

Većina uvreda je stigla od Bošnjaka koji žive u dijaspori, recimo onih iz SAD koji, ako ćemo gledat' tu logiku osude, žive u zemlji koja radi daleko više zločina od bilo koga na Bliskom istoku, muslimana i Židova skupa, ili osude od dijaspore iz recimo nekih europskih zemalja dronaša i kolonizatora... Ma brutalno licemjere. Kao da sam sin omraženog Netanjahua, ko da sam u Izraelskoj armiji ili je podržavam, ma bolesno, brate.

Da ne govorim o prijateljima ljevičarima koji su me razočarali. Njima, euroljevičarima je fašizam kad se pojavi idiotska ilustracija na kojoj je Kuran s naci križem nacrtanim na njem, a židovska Davidova zvijezda s naci križem je okej. Puno toga lošeg sam vidio na svim stranama i izgubio jako puno prijatelja, taj period mi je bio jedan od najtežih u životu, ali sam zahvalan na tome jer sam puno naučio o ljudima.

Mislim da ce se to iskustvo ponavljati svakim sukobom na Bliskom istoku, svakim sukobom u kojem sudjeluje Izrael, bez obzira na moje stavove, jebi ga, takva mi karma.

Misliš li da iza internetskih ispada bezimenih idiota postoji stvarna ideologija i opasnost ili se ipak radi o bezubom izdrkavanju trolova koji u svemu i svakom pronalaze negativnosti, a o tome koliko su stvarno beznačajni dovoljno govori da je jedina stvarna snaga koju imaju naša zgroženost njihovim stavovima?

Više ovo drugo, troliranje i zastrašivanje. Znaš ono, ko neka sekta scijentologa ili sličnih. Ne smiješ biti drukčiji, svi moramo isto razmišljati, ako treba i laži samo da ne izlaziš iz Naših okvira, a to "naši-vaši-kurci-palci" kod mene ne pije vodu već od teen dana.

Kako gledaš na ovaj val političke korektnosti koji je preplavio ne samo medije već se prelijeva i u društvo koje je zgroženo, sablaznuto i uvrijeđeno svakim mišljenjem koje se ne poklapa s njihovim?

Idiotluk... To treba ismijavati podjednako ko nacionalizam. Meni najviše ide na živce ovaj oblik licemjernosti.

Pazi, recimo, genijalni Dežulović će napisati kolumnu u kojoj će očitati lekciju hrvatskom društvu vezano za slučaj, recimo, Šimunić i "za dom spremni". Isti dan bošnjački i srpski mediji će likovati, shareat će se Dežulovićeva kolumna u druga dva nacionalna korpusa, vikat će se "bravo majstore jesi im reko". Onda će se desiti sličan slučaj u Sarajevu, samo ovaj put će neki Bošnjak izreći ili uraditi nešto u rangu Šimunića...

Naravno da se ta priča neće pojaviti niti na jednom bošnjačkom mediju, ali će se šerat po svim portalima u Hrvatskoj i Srbiji i baš jednako kao u prvom slučaju pripadnici druga dva nacionalna korpusa će likovati i slaviti s "bravo majstore jesi im reko". Znači, nitko ne radi na svom problemu samo se likuje i slavi svaki prolom idiotizma na suprotnoj strani, jer "eto ti, vidiš, oni su gori od nas". E, to mi je jako loša regionalna pojava koja ne vodi nigdje niti ista rješava, samo pokazuje kakvi su ljudi ovdje, gore od te pojave je samo činjenica da ce genijalnog Dežulovića na kraju prezirati većina Hrvata, Srba i Bošnjaka jer je on svoj, a ne njihov... Da će dobiti otkaz za svoju genijalnost, da svi budući naraštaji jasno vide i nauče šta se desi ako si genijalac i samo svoj.

Balkan i naš život u prošlosti, misliš li da će ta "ljubavna veza" ikad prestati?

Nikad, u toj pjesmi "No Pasaran" imam i dio koji kaže "vječno će se vraćat dug". To je to, osveta na osvetu, vraćanje dugova od tko zna kada i tko zna gdje, ljudima koji nemaju veze s tim dugom.

Onda ti ljudi vraćaju dug njima i sve u krug, ako i preskoči koju generaciju, ne brini, postoji taj "mašala dio populacije" koji će naučiti svoju djecu i unuke da su ti drugi govna i neljudi s kojima će se kad tad zaratit', završe s rečenicom "pazi šta ti kažem, zapamti to dobro".

Jesi li jugonostalgičan?

Nisam.

Kako ti se uopće čini Balkan sad kad ga gledaš s odmakom? Misliš li da je to bolja pozicija s koje možeš secirati neke bolesti ovog društva?

Što se tiče regije i Balkana, ja sam u toj poziciji odmaka još od svog prvog albuma. Ovaj novi odmak s drugog kontinenta, u zemlji koja ima puno veće probleme i sukobe od naših, ali na sličnim temeljima i matricama, mi je samo potvrdila da su sranja u cijelom svijetu ista samo s drugim intenzitetima.

Svaka nacija, religija, ima taj određeni postotak kriminalaca, primitivaca, zločinaca, poštenog svijeta, pametnog svijeta, samo što su ti postoci među ovakvim skupovima i njihovim podskupovima različiti. Prije sam mislio da je to tako, ali sad znam da je to tako i ništa me ne može razuvjeriti.

Jesi li pratio događanja u Hrvatskoj?

Jesam malo, i dalje su tu ustaše, partizani i oni između koji sjede na dvije stolice. Stvarno ne znam čemu to više, hoće li i jedna generacija biti pošteđena ove rasprave.

Kako ti se čini "nova-stara ekipa"?

Ne znam, nisam do u detalje upoznat sa svim imenima, ali imam osjećaj da će biti zajebano za drukčije.

Tata Maajka 

Što se događa na privatnom planu i kakav je obiteljski život?

Evo baš sam pričao s njima malo na Skypeu. Već sam lud, nisam navik'o biti duže od desetak dana izvan kuće, pa već polagano prelazim u stadij patnje. Inače se nemam na šta žalit po tom pitanju, volimo se, ljubimo se i plačemo kad nismo skupa.

Je li ti očinstvo "otupilo oštricu" ili ti je možda dalo novi kut gledanja na svijet oko tebe? (prema onoj staroj, mi odgajamo klince i oni nas)

Pa da, ta stara ti je jako dobra, mislim da me nitko nikad ne bi uspio naučiti strpljenju i još mnogim skilovima kao moje dijete. Svijet gledam s puno više razumijevanja za sve, a sebe konačno počinjem doživljavati kao već pomalo odraslu osobu. Dobio sam brdo novih ideja vezanih za djecu i dječji sadržaj, pokušat ću već ove godine neke od tih ideja i ostvariti.

Ne mogu izdržati da te ne pogodim ovom "originalnom" igrom riječi - kakav je Maajka tata?

Najbolji, mislim da je to neupitno, kao kad pitaš repere jesu li najbolji reperi.

Podilazim djetetu, dajem joj sve što mogu, puno ljubavi, puno nosanja po stanu i vani, puno igranja, razmazio sam je i uživam dok mi se to sve ne počne svetit.

Pokušavaš li kći od malih nogu usmjeriti glazbi koju i sam voliš i reagira li na to?

Ne, to je šupački malo, dijete trpat s muzikom koju ti voliš. Muzika se vrti i onda vidim na koju pjesmu se mala isključi iz okoline i počne plesat, pa joj takve pjesme i puštam. Sad su joj hitovi Aretha Franklin, zove je "teta Areta". Naravno, sve pjesme iz "Frozena" koje pjevamo skupa, pjesme iz "Sofije Prve" i raznih crtića.

Je li te obiteljski život smirio i ublažio anksioznost?

Moja anksioznost se sada pojavljuje većinom kad trebam pred neke kamere davat izjave, zato to i izbjegavam, ali sredit ću i to. Onda nekad kad sam među puno ljudi, znaš ono kad sam u nekoj gužvi. Kad se pokačim sa ženom i kad počnu turbulencije u avionu, kad se oglase sirene za neku opasnost tad se userem također, ali to je sve. Prije je to bio jako dugačak popis, popis za čitav intervju.

Svakom čovjeku koji ima problema sa anksioznošću mora bit jasno da je to trajno i što prije sebe prihvatiš takvog, to manje obraćaš pažnju na to i bolje ti je odmah. Nema tu nekog trajnog lijeka, ali sport pomaže i meditacija također.

Pričao si da se namjeravate preseliti u Hrvatsku, razmišljate li i dalje o tome?

Svakodnevno, i svake godine sam sve duži period ovdje. Nadam se da ću uspjeti stvoriti neke preduvjete da se svi preselimo tu i živimo ovdje barem neko vrijeme.

Pratiš li ono što se događa na domaćoj glazbenoj sceni? Ima li netko tko iskače?

Kanđžija i Gole žene, Kontra, TBF je izbacio super album, Disciplina Kičme ima odličan novi album, Partibrejkersi, Irie FM, ima dobre muzike...

Jest da je ofucano pitanje, ali volimo ga... Što uopće slušaš, gledaš, čitaš ovih dana?

Evo, baš se spremam pogledat "Room", nominiran je za oskara, a recimo Hatefull Eight nije, pa hoći vidjeti kako to. Inace mi je taj novi Tarantinov film najzabavniji koji sam pogledao ove godine.

Od knjiga vam preporučujem "Sarajevo Plan Grada", Jergović je čudo od pisca. Čitam i strip "Lock And Key", jedan od boljih, jaran koji je preporučio rekao mi je da kupim sve nastavke odmah ili ću zažalit, i evo, već sad žalim.

A od muzikice slušam najviše Kooladeove bitove, dobar HC album od Defeatera "Abandoned", onaj prvi album od Roots Manuve često pustim u zadnje vrijeme, starog funka, posluš'o sam i Halida novog, Romanija...

Ima li kakvih kreativnih planova mimo glazbe?

Ima jako puno. Sad sam s Velimirom Grgićem predo na natječaj u HAVC jedan sinopsiščić za crtani film, spremam i nešto za igranu varijantu, pokušavam napisat i neku knjigicu, ima kreativnih planova kamaru, samo da ne ostane na planovima ko do sada. Može biti i loše, samo da se uradi.

Hip-hop, baš kao i svaki drugi glazbeni pravac i pripadajuća publika, raste, stari i razvija se pa ne želim ići iz pozicije "postaju li izvođači u jednom trenutku prestari za rap", ali može li zreliji i iskusniji Edo osvježiti glazbenu scenu i kako to namjerava učiniti?

Ne znam, ja sam se malo odmaknuo od repa s tim da mi je rep i dalje glavna baza na koju gradim sve ostalo, već na "No Pasaran" se osjeti da će to biti pomalo drukčije od onoga što sam do sada radio, ali imam i nekih klupskih pjesama.

Jedva čekam složit neki prateći bend pa s njima počet radit na ovim materijalima i igrat' se s aranžmanima. Sumnjam da ću nešto previše osvježiti scenu, ali znam da ma kolko star bio, neće ti biti svejedno izać' poslije mene na binu.