Foto: Index, Eurovision.tv

EUROSONG je za mnoge još samo jedna beznačajna parada kiča na kojoj predstavnici europskih zemalja nedostatak pravih hitova pokušavaju zamaskirati šarenim kostimima, vatrometom i megalomanskim scenskim nastupima. Oni drugi prepoznaju camp vrijednost cijelog cirkusa i prihvaćaju ga kao, najčešće odlično produciranu televizijsku zabavu. Ipak, na ovim prostorima Eurosong je još samo jedan od načina da zemlje bivše Jugoslavije odmjere snage. Ovog puta na glazbenom frontu. Nastup na Euroviziji ujedno je i savršen (i urnebesno glup) način da vidimo što naši susjedi misle o nama jer poznato je da oni koji nas vole daju i maksimalni broj bodova. Isto tako, moramo odlučiti kakvo ćemo mišljenje narednih dvanaest mjeseci imati o narodima, ovisno o njihovoj darežljivosti.

Što se ovogodišnjeg ex-Yu izbora tiče, teško je prognozirati pobjednika, a s obzirom na konkurenciju Hrvatska čak djeluje i prilično ozbiljno.

Albanija: Juliana Pasha - It's All About You

Riječ je o klasičnom pop proizvodu koji se ni po čemu ne razlikuje od bilo čega što možete čuti na radio stanicama ili MTV-u. Juliana Pasha ima kvalitetan vokal, pjesma je energična i lako pamtljiva, a ne bi posebno iznenadilo ni da završi i u finalu. Ipak, unatoč solidnoj, ali i dalje običnoj pop pjesmi, Albanija na kladionicama ne stoji najbolje i pitanje je hoće li žiri uopće prepoznati Julianu u masi sličnih pjesama. Možda je jedina šansa Lady Gaga kostimografija i grudnjaci s bacačima plamena.

Bosna i Hercegovina: Vukašin Brajić - Thunder and Lightning

Ako ste već odlučili pjesmu izvoditi na engleskom jeziku, bilo bi dobro da pjevač ima barem solidan engleski naglasak. Nažalost, Vukašin zvuči kao ruski negativac iz američkih filmova i imate osjećaj da će nakon nastupa otklipsati u svoje tajno skrovište i pokušati stati na kraj Jamesu Bondu. Šalu na stranu, Brajić zvuči kao da se previše bori s izgovorom što vjerojatno utječe i na samu izvedbu. Dodatni problem je i potpuni izostanak scenskog nastupa i prilično neupečatljiva pojava samog izvođača. Što se pjesme tiče, stvari nisu toliko loše jer riječ je o pristojnom pop-rock uratku koji bi u najboljem slučaju mogao izroditi solidan plasman. Sve u svemu, trebat će ozbiljno poraditi na scenskom nastupu.

Hrvatska: Feminnem - Lako je sve

Iako je tekst prilično tužan komad patetičnog baljezganja, domaća publika više je nego zadovoljna izborom i mnogi su prilično optimistični što se našeg konačnog plasmana tiče. Optimizam dodatno osnažuje i stanje na kladionicama jer grupa Feminnem jedan je od favorita. Ako ne gajite posebne simpatije prema baladama ovog tipa, "Lako je sve" djeluje kao još samo jedna u nizu saharinskih pjesama čiji je uspjeh teško predvidjeti. Ipak, plasman je ono što je u konačnici najvažnije, reakcije su više nego dobre, a ako je suditi prema predviđanjima, grupa Feminnem mogla bi popraviti hrvatski prosjek i vratiti nam izgubljenu vjeru u bolje sutra. Bog, Hrvati i Feminnem! 

Makedonija: Gjoko Taneski - Jas ja imam silata

Iako je riječ o solidnom pop-rock pjesmuljku koji niti je posebno loš niti posebno dobar, Makedonija teško da će se istaknuti na ovogodišnjem izboru jer pjesmu "Jas ja imam silata" zaboravljate onog trenutka kada završi. Ne pomaže ni nepotrebno ubačeni reper, a ako u obzir uzmemo nepostojeći scenski nastup koji evocira lokalni izbor za miss, teško je zamisliti situaciju u kojoj ovakva pjesma odnosi pobjedu. Svake godine Bryan Adams imitacija ima na bacanje, a u zadnjih deset godina niti jedna nije završila na prvom mjestu.

Slovenija: Ansambel Žlindra & Kalamari - Narodnozabavni rock

Postoji nešto posebno "dražesno" u predstavnicima Slovenije jer na prvi pogled djeluju kao da su izronili iz vremenskog procijepa u koji su upali sredinom osamdesetih. Na drugi pogled djeluju kao YouTube zajebancija i vrlo je teško procijeniti radi li se o šali ili ozbiljnom izboru. Velemajstor s fudbalerkom dodatno je pojačan djevojkom u narodnoj nošnji, a sve zajedno djeluje kao perfidni plan da se svi stereotipi koji postoje o Slovencima strpaju u tri minute. Pokušajte zamisliti "Neki to vole vruće" koji se kotrljaju niz Triglav i na putu prema podnožju udaraju u lokalni KUD, i dobili ste ovaj urnebes. Ideja je možda bila dobro se našaliti, ali prije će Hrvati prestati sipati isfurane viceve o veličini Slovenije nego će Žlindra u finale.

Srbija: Milan Stanković - Ovo je Balkan

Goranu Bregoviću trebalo bi napokon službeno zabraniti pisanje tekstova jer ako ste mislili da je "Afrika, paprika" komad bedastoće, Ljubica i beogradske avanture djeluju kao nešto što bi dobili kada bi se Slovojed pobljuvao po komadu papira. Rezultat psihotičnog pjesništva potaknutog rakijom nabačeno je na prilično neupečatljivi trubački instrumental, što je posebno žalosno ako u obzir uzmemo godine Bregovićeve eksploatacije romske glazbe. Namjera je očito bila izazvati reakciju, a Stanković i njegov scenski nastup bez ikakve će se sumnje isticati u masi načelno sličnih izvođača. Hoće li to biti dovoljno ili ne, pokazat će vrijeme, ali činjenica je da se Srbija ove godine nije pokazala u najboljem svjetlu.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje