Foto: Press

BLIŽI se onih nekoliko dana u godini kada ćemo se svi pretvoriti u hitmejkere s dugogodišnjim iskustvom i nakratko se pretvarati da znamo koga je i s kojom pjesmom Hrvatska trebala poslati na Eurosong. 

Mišljenje naroda u ovom je slučaju potpuno nebitno. Kao prvo, ne možemo se složiti oko puno važnijih stvari, a i nije da se radi o nekom konkretnom receptu prema kojem učinite "to i to" i imate pobjedničku pjesmu. Hrvatski glazbeni znalci pokušavaju od 1992. i još im uvijek ne polazi za rukom.

S druge strane, dobro je svake godine jednom nazvati Kseniju Urličić da se, čak i ako nije čula pjesmu, izjasni zašto bismo trebali oživjeti Doru i podsjeti nas na vremena kada je nastupiti na Eurosongu nešto značilo.

No, vremena kada vas je neki nastup s Eurosonga mogao istinski oduševiti odavno su iza nas.

Dovoljno je baciti oko na izvođače koje smo slali šezdesetih i bit će vam jasno da je riječ o moćnim vokalima od kojih ćete se naježiti, ali nažalost, i festivalu koji odavno ne postoji.

Danas je to vatromet, predstava s vrlo malo sadržaja i ne morate biti posebno upućeni u svaki nastup da biste uvidjeli očitu razliku između nekad i sad. Nadalje, dok se mi svake godine razbacujemo pričama o važnost slanja "najkvalitetnije" pjesme, istina koju mnogi zanemaruju jest da su najviše pjesama koje su završile u eurovizijskom topu 5 napisali "majstori trasha", Vjekoslava i Tonći Huljić.

Sjećate li se uopće prošlogodišnjeg pobjednika i pamtite li pobjedničku pjesmu Conchite Wurst ili samo činjenicu da se radilo o transvestitu? Vjerojatno ne.

No, to nije ni bitno jer u isto se vrijeme radi o zabavi za raju koji mnogi prate zbog glasanja susjeda, a ne pjesama. A zabava je i kad se lošije plasiramo pa na društvenim mrežama seremo da smo otpočetka znali da je pjesma smeće i da smo taj novac mogli potrošiti na školske klupe ili inkubatore.

Čak je i naš mali lokalni Yurosong uvijek je super zabavan. Pogotovo kad imamo cijelu ekipu na okupu, kao ove godine. Stoga, prije nego sve počne, skupili smo sve pjesme iz regije da održimo Eurosong prije Eurosonga i vidimo koja država ima najviše šanse za pobjedu.

BOSNA I HERCEGOVINA: Dalal & Deen feat. Ana Rucner and Jala - Ljubav Je

BiH ove godine ima vjerojatno najklasičniju eurosongovsku pjesmu koju su pokušali oživjeti/osuvremeniti rap dionicom, a sudeći prema komentarima upravo je taj dio ono što se slušateljima najviše svidjelo...

Ili Jala ima najaktivnije fanove.

U svakom slučaju, ako je nacionalni naboj u vama jak, pjesma je hit i sretno na Eurosongu, a ako to slušate kao autsajder - zapamtit ćete spot koji djeluje iznenađujuće jeftino s obzirom na povod i činjenicu da danas i prosječan mobitel može snimiti kvalitetan video. No, barem je upečatljiv.

BiH u svakom je slučaju igrala na sigurno pa nisu slali jednog izvođača već cijela priča pomalo djeluje kao da nisu mogli odlučiti koga poslati pa su poslali sve. 

SLOVENIJA: ManuElla - Blue and Red

Teško je točno odrediti što je Slovenija prepoznala u ovoj pjesmi, ali ono što bi Hrvati iz svega trebali izvući jest da svi imaju velikih problema s izborom pjesme i da se radi o velikoj lutriji.

ManuElla, tvrde neki, izgledom podsjeća na Taylor Swift, što je ujedno i jedina stvar koju ćete zapamtiti, ali vjerojatno i trik Slovenaca koji možda igraju na kartu "svi će je uspoređivati s Taylor i neće obraćati pažnju na ono što svira".  

Pjesma je klasični konfekcijski pop, ali iskreno, većina eurosongovskih pjesama zvuči upravo tako - neupečatljivo. Slovenci su, kao i mnogi drugi na ovoj listi, odlučili u potpunosti odbaciti nacionalni identitet i odlučili se za engleski jezik što samo dodatno naglašava konfekcijski vajb.

Neki je mrze, drugi tvrde da je zaslužila finale, a ako je "čuo sam i isti tren zaboravio" misao kojom će se ove godine voditi prilikom glasanja, Slovenija ima velike šanse da uđe barem u finale.

MAKEDONIJA: Kaliopi - Dona

Kaliopi Bukle je uistinu kvalitetna glazbenica i to nitko ne može poreći.

Ono što također ne možemo poreći jest da se u ovom slučaju radi o neupečatljivoj pjesmi upečatljivog refrena, ali ni to neće biti dovoljno da se Kaliopi nametne na natjecanju jer ako niste najzanimljiviji ni na kratkoj listi, teško je da će vam to poći za rukom kada vas okruže cirkuskim atrakcijama uobičajenim za ovo natjecanje.

Dobro je to što se izdvaja zbog jezika, loše je to što se ne izdvaja ni po čemu drugom.

S druge strane, postoje i oni koji pjesmu nazivaju  "čistom umjetnošću" koja je predobra za Eurosong i zaista se može raditi o klasičnoj racionalizaciji onih koji se unaprijed žele utješiti zbog lošeg plasmana, ali možda i nisu daleko od istine. 

CRNA GORA: Highway - The Real Thing

Crnogorci koji su se ove godine odlučili za rokerskiji pristup, odlučili su se za sudionike regionalnog X Factora koji su se dokopali četvrtog mjesta. Doduše, neki bi već mogli prepoznati problem u činjenici da ljude koji nisu pobijedili u regionalnom natjecanju šaljete da pobijede u europskom. 

Publika nema prevelikih problema s pjesmom jer čak i oni koji smatraju da se ne radi o pobjedničkoj pjesmi, tvrde da im se svidjela. I to je ok. Neki tvrde da Eurosongu treba više ovakvih "tvrđih rock pjesama", ali ne treba se previše zanositi "tvrdoćom" i "rokerštinom" ove pjesme jer njezin najveći problem možda je u tome da nije naglašeno ni jedno ni drugo.

Zapravo, problem mnogih zemalja je to što sve ovo ne doživljavaju kao zajebanciju već Eurosongu pristupaju ozbiljno. Kao da šaljemo pjevače pred Vrhovno vijeće koje će odlučiti jesu li Crna Gora, Hrvatska ili Slovenija države dostojne bavljenja glazbom. Ne, ovo je cirkus i da pošaljete dresera tuljana koji pjeva dok ga njegov vjerni životinjski bend prati na trubama, imali bi nešto najbliže ziceru. 

Imati solidnu pjesmu koja je "ok za slušanje", nije put u pravom smjeru.

SRBIJA: Sanja Vučić - Goodbye

Srbija držala napetost sve do kraja. Tek nakon što su sve ostale zemlje iz regije izbacile pjesmu, osvanula je i "Goodbye" Sanje Vučić koja dolazi s dodatnim arsenalom jer autori su već u najavi naglasili kako se radi o pjesmi koja govori o nasilju nad ženama. 

I dok bi se na prvu loptu moglo učiniti da je riječ o malo preteškoj temi za "lepršavo" natjecanje, dobro je znati da su prošlogodišnji natjecatelji pokrili sve teme od napetosti u Ukrajini do genocida nad Armencima.

Måns Zelmerlöw, prošlogodišnji pobjednik Eurosonga, također se bavio problemom nasilja u školama pa ne bi trebalo previše iznenaditi ako Srbija ove godine privuče dodatnu pažnju nešto ozbiljnijom temom.

Što se same pjesme tiče, nema previše zamjerki. Iako bi se o tome dalo diskutirati, mnogi su odmah povukli paralelu s Amy Winehouse (ali i Adele i Lorde) dok drugi nisu skidali pogled s grimasa i grčevitih kretnji koje Sanja radi tijekom izvedbe. 

HRVATSKA: Nina Kraljić - Lighthouse

Iako su mnogi unaprijed napenalili Ninu i zaključili da se ne radi o dobrom pristupu, činjenica je da se radi o dobroj pjesmi, a to je s obzirom na neke ranije izbore, pomak u pravom smjeru. Je li Dora zaista najbolji pristup ili je bolje jednostavno ubosti najbolju pjesmu i ne praviti parade, zapravo i nije bitno. Nitko nije izigran, a čak i da jest - nikog nije briga.

"Lighthouse" je pjesma koja vas možda neće uhvatiti na prvu (ili vas zbog celinedionovskog uvoda uopće neće upecati), ali bit će vam jasno da slušate nešto što, barem u našim krajevima, nije učestala pojava. Tim više jer ne zvuči kao da je iz naših krajeva.

I nisu je radili Hrvati.

I nije na hrvatskom.

I Nina Kraljić nije tipična za hrvatsku scenu. 

S druge strane, engleski ne djeluje baš kao najpametniji izbor jer izgovor nije najsjajniji, ali u isto vrijeme ima taj "bjorkasti" šarm koji je teško poreći.

Teško je u biti bilo što predviđati, ali čak i ako u obzir uzmete i ostale ovogodišnje favorite, Nina se drži daleko bolje od mnogih izvođača koje smo ranije slali i koji nisu uspijevali ostvariti značajniji uspjeh.