NA DANAŠNJI dan se u bivšoj Jugoslaviji obilježavao Dan Republike. U suradnji s Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1975. godine, kada se obilježavao trideseti put. 

Studeni 1975: Poslije trideset godina Republike, je li ono što imamo u našim prostorima ona sanjana država za koju su borci narodnooslobodilačkog rata ginuli?

Imamo samoupravljanje i ravnopravnost nacija i nacionalnosti. Pripadamo tvorcima nesvrstanog svijeta. Raskrstili smo sa staljinizmom, imali smo, dakle, revoluciju u revoluciji.

Jugoslaven je, u očima Istoka i u očima Zapada, građanin slobodne zemlje.

Od agrarne zemlje načinili smo industrijski razvijenu zemlju. Od zemlje mraka zemlju svijetlih domova i elektrificiranih komunikacija.

Za ovih trideset godina od svršetka rata podignuto je više od dva milijuna stanova, a popravljeno milijun oštećenih. Milijun Jugoslavena sjedi za volanima putničkih automobila: to je vijest koju je statistika davno objavila.

Školuju se četiri milijuna mladih i starih. Na fakultetima imamo 200.000 studenata i isto toliko u višim i visokim školama.

Neto osobna primanja rastu brže od troškova života.

Više od 25.000 liječnika i oko 100.000 ostalog medicinskog osoblja brine o zdravlju građana. Pravo na socijalno osiguranje ima preko 70% stanovništva, vijesti iz nekih republika kažu da će i zemljoradnici uskoro imati potpunu socijalnu sigurnost.

I dalje: proizvodnja nafte povećana je devedeset puta u odnosu na posljednju predratnu godinu, kemijskih preparata 40 puta, nemetala 30 puta, aluminija 26 puta. Za neke industrijske grane podaci su sasvim, sasvim nemjerljivi: ranije se nisu proizvodili radioaparati, televizori, kombajni, frižideri, perilice za pranje rublja, automobili, brodovi...

Sumnjičavi to smetnu s uma i kažu: imali smo nagovještaje građanske restauracije, birokratizam i unitarizam, najave neostaljinizma, nacionalizam i separatizam, anarhizam, nihilizam, čežnju za partijskim pluralizmom i za stvaranjem "novog povijesnog bloka" koji će zamijeniti partiju, imali smo tehnokratizam i tehnobirokratizam, neoinformbirovštinu.

Nimalo nije teško dokazati da su i to nekakvi "darovi" slobode.

Da smo živjeli u policijskoj državi, vjerojatno ne bi bilo javnog ispoljavanja nacionalizma ni većine ostalih "izama". Jugoslavija bi bila zemlja opće i mučne šutnje. Idejne borbe bile bi za nju "španska sela".

Sumnjičavi vele još i to da imamo inflaciju i nestabilnost privrede. Točno, ali to su bolesti kojima je zaražen cijeli svijet.

Prije nekoliko godina govorilo se da imamo tri nerješiva problema: nejednakost razvoja republika i regija, proturječnost između lokalnog i općeg interesa, suprotnost između potrebe da se od anarhičnih težnji sačuva demokracija, da se ipak ne ode u centralizam.

Ustavne promjene i delegatski sustav daju mogućnosti da se i ovi problemi jednom napokon skinu s dnevnog reda. Imamo sve više uvjeravanja da se vodi računa o interesu cjeline. Dosta je smanjena neravnomjernost razvoja. Državna administracija ne stoji pred samoupravljanjem.

Samoupravljanje se razvija kao sistem odnosa u kojem nastaju snažna MI-osjećanja, u kojem nema bezdušja i egoizma.

A kad se sve zbroji i oduzme, možemo smireno i razložno, na Dan Republike i na bilo koji drugi dan, govoriti o kontinuitetu revolucije.

(Duga, 1975.)