Evo što je Boris Dvornik zaista mislio o onome što je radio njegov sin Dino

Evo što je Boris Dvornik zaista mislio o onome što je radio njegov sin Dino
Foto: Facebook

PRIJE 11 godina na današnji dan napustio nas je Dino Dvornik, hrvatski kralj funka, skladatelj, tekstopisac, producent, glumac i reality zvijezda. Umro je u dobi od samo 44 godine.

Dino je u svojoj dugogodišnjoj karijeri stvorio mnoštvo hitova koji su iz temelja promijenili hrvatsku glazbu. Na početku karijere njegov je otac Boris, legenda hrvatskog glumišta, otkrio što misli o sinovoj glazbenoj karijeri. Intervju koji su skupa dali magazinu TOP donosimo u suradnji s Yugopapirom.

Rujan 1989.: Boris Dvornik stekao je glumačko ime kojem se plješće širom naše zemlje, a njegov sin Dino utire putove nove glazbe koju su dosad mnogi, uglavnom neuspješno prenosili iz svjetskih diskoteka... Boris Dvornik kroz duge godine svog druženja s filmom, televizijom i kazalištem ispisao je lijepe stranice povijesti hrvatskog i jugoslavenskog glumišta, ostajući jedan od naših najvećih glumaca današnjice, čovjek kojem se pljeskalo na pozornici cijele naše zemlje.

Njegov sin Dino utire putove nove glazbe, novog stila, kojeg su dosad mnogi, uglavnom neuspješno, prenosili iz svjetskih diskoteka. Ako je suditi po prvim reakcijama publike Dini je uspjelo, barem u početku, ono što je tako jako želio, o čemu je možda i nesvjesno sanjao kao tinejdžer.

Njegov "Slon..." i još nekoliko pjesama s prve ploče samo za nekoliko mjeseci postali su ravnopravni hitovi sa svjetskom glazbenom produkcijom u diskotekama naše zemlje, a da su Dina mladi prihvatili vidi se i po grafitima primjerice ispisanim u Novom Zagrebu, gdje na nekoliko mjesta s crvenim sprejem piše njegovo ime.

Tata Boris danas se sa smiješkom sjeća svoje prve uloge u splitskom Dječjem kazalištu kad je zaigrao miša u "Crvenkapici". Koliko god da je patetično govoriti o zovu muza i božice Thalie one su ipak Borisa Dvornika čvrsto vezale uz kazališne daske.

Od "Crvenkapice" prošlo je više od trideset godina, a Boris je odigrao mnoge važnije uloge u našim filmovima i TV serijama, stvorivši svojim šarmom i imidžom prepoznatljive i neponovljive kreacije. Sklonost originalnosti izraza Dino je naslijedio od oca. Zato se i neminovno nameću i neke paralelne sličnosti i različitosti oca i sina.

"Svako vrijeme ima svoju generaciju, svako vrijeme svoje mlade i stare", razmišlja Dino, "Moj otac kao mladić imao je izvjesne svoje kvalitete, danas ima neke druge. Sličan sam ocu utoliko što se borim za svoj neki život na pošten način, baš kao i on. Po karakteru smo isti, samo postoje generacijske razlike". 

Kad se Dino odlučio "odmetnuti" u svijet estrade, a ta se želja stiskala odavno u njemu, mama Dijana svim srcem podržavala je sina i njegov izbor. Tati Borisu je to možda i malo smetalo, ali ubrzo je shvatio da je sin odabrao pravi put u kojem nalazi sebe. Sad kad su došle i prve potvrde njegova rada Dino očevo negodovanje tumači brigom zbog svih onih ružnih stvari koje se neminovno događaju u takvom poslu.

"Ovo što se sad meni događa moj je otac prošao i danas mu možda jedino smeta što se neke stvari ponavljaju i što čita moje misli. Ali dobro zna da je sve to dio posla i da tako mora biti."

"Jedini moj strah", priča nam Boris Dvornik, "je hoće li Dino uspjeti. Nije bilo razloga da pružam bilo kakav otpor njegovoj želji. Krenuo je dobro, vidim da ga mladi vole, a to je najvažnije za njegov posao. Drago mi je što je kompletan autor, što ne ovisi previše o drugim ljudima. Može sam odabrati i sam se sa sobom dogovoriti kako će i kad će što raditi, tko će mu biti suradnici ili menedžeri. Sve ovisi o njemu. Čini mi se da ga ljudi cijene i to mora najviše čuvati i poštovati. Funky muziku voli i to mu leži.

Dino se jako dobro sjeća kako je teško bilo probiti led. Priznaje da je on čovjek koji oscilira u ponašanju, pa dok je pripremao prvu ploču bilo je mnogo vrlo različito izraženoga emotivnog naboja: "Bilo je dana kad sam radio niz nepodopština, ali ne onih zločestog čovjeka već emotivca. Skupilo se u  meni mnogo toga, ali najviše mi je pomagalo što je otac to razumio. Možda mi nije mogao pomoći stručno, ali kad je sve bilo gotovo, on kao obrazovan čovjek koji je dosta toga u životu prošao, glatko mi je rekao da je to dobro. Ulio mi je samopouzdanje, a znam da to nikad ne bi rekao da zaista tako nije mislio."

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Debeli Throwback 🥰😍

A post shared by Ella Dvornik (@elladvornik) on

Kao dijete Dino je redovito, čak pomalo i nesvjesno, pratio očevu karijeru i sve što se događalo oko njega, bilo mu je blisko, normalno. Danas govori kako nikad ništa nije radio s računicom, a odluka o odabiru posla došla je valjda spontano, razvijena i sama, bez onog presudnog što često uništava i najbolje kreatore da se mora uspjeti. Uzimajući u obzir sve što se u nas događa Boris Dvornik smatra da je mladima danas mnogo teže krenuti u bilo kojem području posla nego prije. Dio takvog stanja može se objasniti sveopćom krizom, a dio nekom općom nebrigom.

"Objasniti da, ali ne i razumjeti - kaže Boris. - Čini mi se da danas nikoga nije baš za ništa briga, čak nisu ni zainteresirani za nešto što se jednostavno dogodi. Kad to govorim mislim jednako i na Jugoton, glavnu diskografsku kuću u zemlji i recimo na "Jadran film". Ljudi se bave nekim površnim poslovima, sve je svedeno na brzu i laku zaradu. Gubi se ugled i postaje svima jako teško."

Razgovarala: Mirela Kruhak (TOP, 1989.)

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Danijela Dvornik (@danijeladvornik) on

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara