Foto: Press

NEMA toga u čemu prosvijećeni Hrvat uživa više nego u kenjanju po (i o) turbo folku. Obožava to. To ga uspaljuje. Od toga mu se čelo žari i vjeđe pote.

Stat će ponosno na branik dobrog ukusa i glasno poviknuti da ne voli cajke jer negativan stav prema narodnjacima je kao novi iPhone - neobjašnjivo ste ponosni na njega, mislite da je nešto posebno (a nije), pokazujete ga i kad vas to nitko nije tražio, vjerujete da svijetu šalje poruku da ste moderni i u toku, a zapravo su vam uvaljali najstariju budalaštinu u koju sektaški vjerujete iako zapravo ni sami ne znate zašto.

A onda se dogodi nešto toliko vulgarno i grozno da automatski opravda sve vaše strahove, zajaši vam kulturu i napuni joj sve rupe. Napuni arene, dvorane, narodnjačke birtije, klubove, pa čak i posljednji bastion kulture i dobrog ukusa - KD Vatroslav Lisinski.

Da, dragi prijatelji visoke kulture, Zagreb se ovog vikenda suočava s groznom istinom - netko nas je poseljačio dok nismo gledali. Boban Rajović u Areni, Aca Lukas u H2O, Haris Džinović u Green Goldu, Saša Matić u Lisinskom - Hrvatska u panici.

Evo zore, evo dana, evo Ace i Bobana

Oni su naša omiljena zombi apokalipsa. Točka ujedinjenja. Samo turbo folk može ujediniti ljevičare i desničare u promašenoj i otrcanoj mržnji prema nečem na što ne mogu i ne znaju utjecati, ali uporno pokušavaju jer vjeruju da će upiranjem prstom u nešto natjerati mase da pogledaju u drugom smjeru.

U isto vrijeme, obje strane odbijaju priznati da se oko ovog pitanja zapravo slažu jer svima je dobro poznata teorija da suglasnost ljevice i desnice na bilo kojem polju neminovno dovodi do nastanka crnih rupa koje će nas usisati i proždrijeti.

Desničari, naime, javno preziru narodnjake jer su najuspješniji srpski uvozni proizvod, ali tvrde da to što je srpsko nema nikakve veze s njihovim otporom. Doduše, uobičajeni problem desničara je da u isto vrijeme nemaju problema sa Srbima, a još manje s ustaškim pozdravima. No, posebno je slatko kada isti ti "za dom spremaši" prestanu salutirati poglavniku pa ruke radosno podignu do stropa kad im alkohol oko tri ujutro umrtvi hrvatstvo pa se masovno uključe u prizivanje Arkanova duha kroz najveće hitove njegove udovice.

S druge strane, oni slijeva ne mogu si dopustiti da narodnjake preziru zbog srpstva jer to bi ih učinilo zatucanim budalama poput njihovih ideoloških antipoda pa se zgražaju nad seljaštvom, trude se svim silama izbjeći nacionalno etiketiranje i pritom koriste podjednako zatucane metode trpanja svega pod isti šešir. Pokušavajući izbjeći "svi su Srbi isti" uskoče u "svi su oni isti" pa u istom košu završe i Sandra Afrika i Halid Bešlić i Željko Joksimović. Tu i tamo uzdahnut će "ah, Josipa/Tereza/Arsen", ali uglavnom kad ih netko stavi nasuprot narodnjacima, a isto vrijedi i za Lisinski koji postaje tema tek kad tamo upadne cajka.

Branitelji se uzjebu kad im u grad dođu cajke i onda u svojoj pogubljenoj borbi protiv "orgija četničkih folk pjevača" naprave deset puta balkanskije orgije koje na najgoroj hrvatskoj kopiji beogradskog splava ne mogu prirediti ni pevaljka, lik na Korgu i našmrkani seljober s pečenim janjetom oko vrata. Nakon svega ispada da je dobro nakratko se sakriti u "seljačkom" narodnjačkom klubu dok se "civilizirana" oluja ne smiri.

Zašto oni prodaju ono što mi kupujemo?

Mediji zauzimaju "konkretan" stav, zbog čitanosti se zgroze nad najezdom i deklarativno se zalažu za kvalitetnu glazbu iako u isto vrijeme ne znamo dovoljno vješto sakriti glad za svim tim slatkim cajkaroškim klikovima koje mahnito skupljamo svaki put kad nekoj narodnjakuši ispadne sisa (u javnosti ili na Instagramu).

Paralelno s tim, mainstream mediji nemaju vremena, želje niti interesa baviti se bilo kojom pjesmom čiju promociju ne čine najmanje dvije sise, jedan guz i ruka koja naizgled mazi trbuh, ali zapravo aludira na to da bi kroz koju minuticu mogla kliznuti među noge. Čitatelje će to natjerati da stave ruku u džep, malo dodrkaju i na posljetku pravično zaključe: "Kurva, samo prodaje seks".

Dakle, ponovno govorimo o nekoliko varijanti kopija pevaljki iz susjedstva koje već godinama vladaju scenom prema kojoj smo s vremenom razvili poremećeni odnos pa u isto vrijeme odbijamo bojkotirati ono što toliko vatreno nazivamo smećem i pomiriti se s tim da smo dio "smetlarske PR mašinerije"

Bobangate: Uzroci i posljedice

Starci se prisjećaju "boljih" vremena kada je rock bio sve, kada se slušala samo kvalitetna glazba, kad su narodnjaci bili daleka prijetnja i kad ste u centru mogli izlaziti samo na "kultna mjesta". Zapravo žale za vremenima prije gomile računa, obaveza, "okruglih rođendana" i trbušine. A mlade? Mlade uglavnom zaboli za naricanja za danima Novog vala jer njima je ovo samo glazba, nešto oko čega neće razvijati mitomanske budalaštine kao oni koji smatraju da je super inteligentno gubiti živce zbog popularnosti "glazbe za neinteligentne".

I da ne bude zabune, ovaj romantični pristup albumu, grupi ili glazbenom pokretu je predivan, ali nekima je ova zvonka radost "samo ono što radim vikendom kad se nalijem". Klincima je ovo zajebancija, sporedna stvar koju će uskoro ostaviti iza sebe i posvetiti se nečem puno važnijem. Bijegu iz države koja će i dalje ostati prepuštena onima koji se bave temama kao što su "tko je za ove glasao", "tko to čita" i "zašto su narodnjaci popularni - i većini.

Odgovor je dosadno jednostavan i predvidljiv. Koliko god je to teško i bolno priznati, popularno je zato što smo to što jesmo i bit će još popularnije jer čitateljima smo odavno prepustili uredničke pozicije.

Dinamika našeg odnosa prilično je jednostavna. Mi pišemo gotovo isključivo o onom što vi klikate (a klikate cajke i sise) pa za drugo vrlo često nema ni vremena ni znanja ni interesa, ali uvjereni smo da smo iznad takvih čobanluka. Vi pak masovno klikate cajke i sise, ali smatrate da ste iznad toga i pitate se tko to čita.

Ukratko, mi smo uvjereni da smo bolji mediji nego 80% zabavnog sadržaja koji serviramo, a čitatelji da su bolji od 80% zabavnog sadržaja koji konzumiraju.

Boban Rajović puni dvorane??!? U ovoj zemlji? Zagreb? Leglo cajki? Je li to društveni problem? Refleksija izvrnutog sustava vrijednosti i moralnog posrtanja? Kako nazvati ovaj skandal? Bobangate? Je li kriva politika?

Jebi ga, seljačine su nam ponovno otele državu dok smo je mi uspoređivali s Montyjem Pythonom, uvjereni da smo opalili nezaboravni statement umotan u profinjenu popkulturalnu referencu.