AKO JE VJEROVATI kritičarima i publici koja je imala čast pogledati film prije ostalih, novi "Joker" redatelja Todda Phillipsa je apsolutni hit, jedan od najboljih ovogodišnjih filmova i blockbuster koji se ne propušta.

Jedan od glavnih razloga zbog kojih su svi toliko oduševljeni ovim originalnim pristupom filmovima o superjunacima ili, u ovom slučaju, njihovim zakletim neprijateljima, jest i glavni glumac, uvijek odlični Joaquin Phoenix, koji je savršeno utjelovio naslovnog lika i svojom izvedbom podigao letvicu na daleko višu razinu. 

Teško je boriti se protiv Nicholsona i Ledgera

A u ovom slučaju to je bio sve samo ne lak zadatak jer je Joker već imao (najmanje) dvije legendarne filmske izvedbe. 

Za prvu je zaslužan legendarni Jack Nicholson u izvrsnom Burtonovom "Batmanu" iz 1989. Neki će reći da je lik Jokera kao stvoren za Nicholsona i kao da mu je oduvijek bio suđen, što je talentiranom glumcu dodatno olakšalo da nezaboravnog zlikovca savršeno ovjekovječi na velikom platnu i oteža posao svakom nasljedniku. 

Drugi Joker o kojem se priča svakako je onaj kojeg je stvorio tragično preminuli Heath Ledger u izvrsnom "The Dark Knightu" Christophera Nolana.

I dok neki i danas tvrde da je Nicholson i dalje na vrhu, fanovi Ledgerove izvedbe ne bi se s time složili jer je za razliku od Burtonova "campy" pristupa, Nolan stvorio temelje za stvaranje daleko kompleksnijeg lika što je Ledgeru omogućilo da se glumački i kreativno razmaše i stvori još jednu nezaboravnu filmsku kreaciju. 

Jared Leto, iako kvalitetan glumac, nije imao ono što su imali Nicholson i Ledger pa je njegov doprinos od kritike pokopanom "Suicide Squadu" osjetno otežan i loše napisanim scenarijem te uz neusporedivo manje vremena na velikom platnu za stvaranje uvjerljivog lika koji bi popunio obrise lika koje smo imali prilike vidjeti u konačnoj verziji filma. 

Ovo nije običan film prema stripu

Nakon što se u medijima pojavila vijest da će novi Joker biti Joaquin Phoenix, teško je bilo pronaći one koji bi u toj odluci našli veće nedostatke. Štoviše, Phoenix je kao stvoren za ovu ulogu, a njegova dosadašnja filmografija samo je dodatno davala nadu da će ono što postoji na papiru, zahvaljujući njegovim gotovo nepogrešivim glumačkim instinktima, pretvoriti u nešto nesvakidašnje. 

Phoenix je bio vrlo jasan i odmah na početku dao je do znanja da prijašnji Jokeri nisu imali apsolutno nikakav utjecaj na ono što namjerava učiniti. 

"Što se mene tiče, filmu me privuklo to što ćemo predlošku pristupiti na vlastiti način. Nisam se oslanjao na prijašnje iteracije Jokera jer bilo nam je ključno upravo to da sve što stvaramo bude naša kreacija", rekao je Phoenix. 

A otkako se pojavio prvi trailer, bilo je i više nego očito da ni DC ni Marvel u dosadašnjoj šumi superjunačkih filmova nisu imali ništa slično - psihološki triler koji na prvi pogled djeluje kao pomaknuta indie drama koja više podsjeća na Scorseseov "The King of Comedy" nego na Nolanovog Batmana. 

Ekstremna transformacija

Glumac je za potrebe filma u vrlo kratkom vremenu izgubio 23 kilograma, što je i više nego vidljivo u njegovom skeletalnom izgledu, ali bilo je to nešto što mu je pomoglo u stvaranju lika. 

"Pokazalo se da vam to utječe na psihologiju. Počinjete gubiti razum", objašnjava Phoenix i dodaje da mu je redatelj na početku snimanja dao praznu bilježnicu u koju je glumac unosio bilješke i tretirao je poput dnevnika. 

Phillipsov "Joker" je samostalan film unutar DC-jeva univerzuma. Radnja je smještena u Gotham City 1981., a Phoenix glumi Arthura Flecka, čovjeka koji na rubu siromaštva živi s majkom (Frances Conroy) i radi kao klaun kako bi spojio kraj s krajem. Zbog ozljede mozga, Fleck je neko vrijeme proveo u ustanovi, a o njegovom se slučaju brine dug niz socijalnih radnika koji vode brigu o sedam različitih lijekova koje mora uzimati kako bi, između ostalog, pod kontrolom držao i patološki smijeh koji se pojavljuje u najčešće neprimjerenim trenucima. 

Gotham je grad u problemima. Vlasti se bore protiv najezde štakora, ulice su prepune smeća, a društvo je u golemima problemima zbog sve većeg jaza između bogatih i siromašnih. Kriminal je u porastu, što posebno pogađa siromašne četvrti, a u jednoj takvoj živi i glavni lik. I premda depresivan, Fleck još uvijek nije dignuo ruke od svega. Sanja o karijeri stand-up komičara i želi biti dio popularnog kasnonoćnog showa koji vodi Murray Franklin (Robert De Niro), ali nakon što mu se za to napokon pruži prilika, postaje nacionalni predmet sprdnje. 

Krivo je društvo

I dok je pad u cisternu kiseline izobličio lice nemilosrdnog Jacka Napiera i stvorio Nicholsonova Jokera, Flecka je u Jokera pretvorilo izobličeno i nemilosrdno društvo.

"Teško ga je definirati, a to zapravo ni ne želite učiniti. Ponekad bismo mu se dovoljno približili i čak bih pronašao način da se poistovjetim s određenim dijelovima njegove osobnosti ili onime što ga motivira, ali onda bih se odmaknuo jer želio sam da postoji element misterija. Tijekom snimanja osjećao sam da smo svakog dana otkrivali nove dijelove njegove osobnosti i tako je bilo sve do zadnjeg dana. Privukla me njegova potraga za srećom i osjećajem povezanosti, topline i ljubavi. Predstavljao mi je mnogo toga. Ono što mi je bio na početku snimanja potpuno je drugačije od onoga što je bio na kraju. Neprestano se razvijao. Nikada nisam iskusio ništa slično", objašnjava Phoenix. 

Posebnu pažnju posvetio je prepoznatljivom smijehu glavnog junaka jer je želio da bude nešto "gotovo bolno", a u isto vrijeme moralo se razlikovati od svega učinjenog ranije. 

Glumac je na smijehu radio mjesecima: "Nisam mislio da ću to moći. Vježbao sam i onda zvao Todda da dođe i posluša. Morao sam to učiniti na licu mjesta, ali i pred nekim drugim. Bilo je jako neugodno. Trebalo mi je puno vremena."

Što se tiče scenarija, Phillips i Scott Silver naporno su radili kako bi stvorili nešto novo i originalno, a opet vjerno izvorniku. No umjesto DC-jevih stripova, sirovost i ludost izvlačili su iz drugih izvora inspiracije, "Taksista", "Serpica" i "The Man Who Laughs" Paula Lenija iz 1928. (inače, Conrad Veidt i njegov Gwynplaine dijelom su i inspiracija za Jokera koji je stvoren 1940.).

"Nedostatak empatije u svijetu jedna je od glavnih tema filma. Ne mislim da je cilj ovog Jokera gledati kako svijet guta plamen. Ovaj Joker ima potpuno drugi cilj. Na početku filma traži identitet i slučajno postaje simbol. Njegov je cilj nasmijati ljude. Učinio je nekoliko loših poteza putem, ali to je bila njegova prvotna namjera", govori Phillips.