AKO PLANIRATE u kino zbog filma Taylor Swift: The Eras Tour, morate znati dvije stvari:

1. Zaboravite sve što znate o pravilima ponašanja u kinu

2. Ako povedete prijatelje koji nisu fanovi Taylor Swift i slabi su sa živcima, mogli biste ostati bez prijatelja. Ili dobiti fanatične prijatelje "swiftieje".

Projekcija kakvu dosad nismo doživjeli

Najiščekivaniji film godine odveo nas je u zagrebački Cineplexx gdje smo se našli u redu s gomilom tinejdžer(ic)a u pratnji roditelja koji su došli pogledati snimku najvećeg koncertnog spektakla današnjice. I odmah da naglasimo, riječ je zaista samo o snimci - ako se nadate pikanterijama iz backstagea ili intervjuu s pjevačicom, morat ćemo vas razočarati. Radi se o snimci njenog posljednjeg koncerta na američkom dijelu turneje u Los Angelesu.

Film je zapravo nastao kao ispunjenje njenog obećanja fanovima nakon fijaska s Ticketmasterom na početku turneje. Pošto su mnogi zbog pogreške Ticketmastera ostali bez ulaznica, Swift je fanovima indirektno obećala da će se pobrinuti da koncert dođe do što većeg broja ljudi, diljem svijeta. To je obećanje ovim filmom i održala.

Iako smo koncert već vidjeli iz svih kuteva na TikToku i ostalim društvenim mrežama i iako je među nama bilo onih koji prije ovog filma nisu ništa znali o Taylor Swift, čitavo iskustvo nas je poprilično oduševilo. Ponajviše zbog toga što je riječ o kinoprojekciji kakvu dosad nigdje nismo doživjeli. 

Umjesto klasičnog ušutkavanja i straha da niste isključili zvuk na mobitelu, kinodvorane za vrijeme trajanja ovog filma postaju mini koncerti. Gledatelji su u dvorani pjevali uz Swift, mahalo se rukama, uzvikivalo tradicionalne "swiftie" parole, a često i pljeskalo nakon neke od njenih vrhunskih izvedbi. Nevjerojatna pozitiva kakvu smo davno osjetili, ne samo u kinima već i općenito. Skoro pa interaktivno iskustvo kakvo bi moglo promijeniti način kako doživljavamo kinoprojekcije općenito.

Taylor Swift: The Eras Tour dokaz je da kinodvorane više ne moraju biti "sveta" mjesta gdje morate satima sjediti u tišini bojeći se pogledati na mobitel koliko je sati. Kinodvorane se mogu preobraziti u mjesta opuštene zabave koja omogućavaju publici da sudjeluje u projekciji (i ne samo pomoću onih groznih 3D naočala). To bi, čini se, mogla biti još jedna ostavština genijalne Swift koja je u posljednjih godinu dana i u glazbi i u filmu nadišla sve moguće "granice".

2 sata i 45 minuta koja će vas vratiti u teen godine

Kokice su se jele iz posebno dizajniranih "bucketa", cola se pila iz posebno dizajniranih čaša... I ne, to nije bilo jer se "merch" dijelio, već je, uočili smo, jednostavno većina gledatelja odlučila nadoplatiti za "Swift meni" (pa i mi) jer... Pa, nemamo objašnjenje.

Jednostavno pridonosi čitavom dojmu i vrati vas u ona vremena kada ste bili djeca i imali "idole", "uzore" i vjerovali da je showbiz nešto "nadrealno".

2 sata i 45 minuta potpune i apsolutne razbibrige nakon koje su svi iz dvorane izašli s osmijehom na licu, pa čak i oni koji su došli iz sprdnje (a odgledala se i čitava odjavna špica jer je na samom kraju slijedila posebna poruka za okorjele fanove). 

Teško nam je zamisliti osobu koju ovo iskustvo ne bi zabavilo ili barem nasmijalo. Čak i ako u dvoranu uđete kao najogorčenija i najskeptičnija osoba, sigurni smo da ćete na pola projekcije zapjevati s ostatkom dvorane ili se barem nasmijati.

A ako volite megalomanske produkcije i showbiz općenito, ovo obavezno pogledajte jer teško da će se ovakav showbiz hype oko jedne osobe ponoviti u skorije vrijeme.