ALFRED HITCHCOCK je izjavio da je Cary Grant jedini glumac kojeg je ikad volio, ali vjerojatno je bio svjestan da će naslov s takvom izjavom i točkom bolje prodati novine nego da je dodao i nastavak: "Volim i Lea G. Carrolla ko brata rođenog." To već zvuči prilično razvodnjeno i izaziva dosta "tko je sad taj" pitanja, a tada nije bilo interneta za provjeru. No Caryja je ipak zvao za samo četiri filma, dok je Carroll bio u njegovih šest, što je rekord među Hitchcockovim glumcima.

Tehnički, rekord nije stopostotan iz dva razloga. Prvo, jer se Clare Greet pojavila u sedam ranih, britanskih djela Alfreda Hitchcocka, ali ona je glumica, tako da ćemo je lako diskvalificirati (piše "glumac" u prvom pasusu), a drugo, sam Hitchcock se pojavio u najviše svojih filmova, međutim, em što nije zapravo ni glumio, nego znate već što je radio, em što i nije glumac (opet pozivanje na isti amandman). Suma sumarum, Leo G. je rekorder, kraj priče.

Zašto je baš njega zvao za čak šest svojih naslova, to bismo morali pitati Alfreda, ali otprilike i nije teško pogoditi. Carroll je ozbiljna njuškara, gospodinast, utegnut i uvijek strogog izgleda, takvi su i Hitchcockovi filmovi, a opet, Carroll zna bez neozbiljnosti biti zapravo profesorski duhovit... Takvi su i Hitchcockovi filmovi.

"FBI, CIA, ONI... Svi smo u istoj alfabetskoj kaši", objašnjava agent Leo G. Carroll baš Caryju Grantu koja je njegova tajna služba, vrlo podcijenjen, no prejak trenutak iz filma Sjever-sjeverozapad, trenutak u kojem Hitchcock u svom stilu smandrljava detaljizaciju i vraća se na suštinu jer koga briga koja je služba, sve operira slično, može biti koja god i daj da se posvetimo onome bitnom za priču.

Ime dobio po papi

Nitko to ne bi mogao bolje izgovoriti od gospodina Lea, tako da je bio neophodan prilog tom filmu jer lijepo je imati Caryja, Evu Marie Saint i Jamesa Masona, ali valja netko biti i prepoznatljiv i kad njih nema u sceni, a bogami može je ponekad i njima ukrasti.

To mu je bila posljednja suradnja s Hitchom, a prijašnje su redom Rebecca, Sumnja, Začaran, Slučaj Paradine i Stranci u vlaku, tako da je pokrio period od 1940. do 1959. godine, što bi značilo centralna dva desetljeća Masterovog stvaralaštva. 

Da zakašnjelo krenemo ispočetka, Leo je rođen 1886. u Engleskoj, a ime je dobio po tadašnjem papi, bavio se raznim zanatima u mladosti, postao glumac, otišao u rat (Prvi svjetski), bio ranjavan, pa se jedva vratio kući živ i nastavio s glumom.

Imao je bogatu kazališnu karijeru u domovini, dok je u Hollywood stigao tridesetih godina. Osim navedenih filmova, najznačajnije epizode, ponekad i skoro pa vodeće uloge, imao je u filmovima A Christmas Carol, Orkanski visovi, Father of the Bride, par Charlie Chan naslova, We're No Angels s Bogartom, The Bad and the Beautiful, Snjegovi Kilimanjara, kao i Pustinjska lisica sa spomenutim Masonom, koji je tumačio naslovnog Erwina Rommela, a Carroll je bio Gerd von Rundstedt. Obavezno je izdvojiti i tri televizijske serije, to su Topper, The Man from U.N.C.L.E. i Going My Way.

Jedan apsolutno izvanserijski sporednjak Starog Hollywooda, koji je preminuo još 1972. od upale pluća i tko zna, možda ga se nikad ne bismo ni sjetili da nije Hitchcocka, ali Hitchcocka jest i hvala gospodu da je tako. Zato se sjećamo i - Lea G. Carrolla.