Hrvatica u Forbesovih Top 30: Žene u ovom poslu hvataju za dupe dok prezentiraju igre

Hrvatica u Forbesovih Top 30: Žene u ovom poslu hvataju za dupe dok prezentiraju igre
Foto: Privatna kolekcija

LANA ZGOMBIĆ ima samo 27 godina, ali iza sebe je već nanizala uspjehe na kojima bi joj pozavidjele i mnogo stariji kolege i kolegice. Ona je priznata producentica videoigara, Hrvatica s londonskom adresom, a razlog zbog kojeg smo popričali s njom je Forbesova lista "30 ispod 30" mladih osoba koje su postigle značajne uspjehe, na koju je nedavno uvrštena.

Iza sebe ima već niz naslova na kojima je radila, a s Lanom smo popričali o njezinim počecima, uzorima, karijeri, ali i poteškoćama s kojima se kao žena susretala i susreće se unutar industrije koju su mnogi godinama doživljavali kao "mušku igru".  

Kad se probudila ljubav prema videoigrama i u kojem trenutku si zaključila da je to nešto čime se želiš baviti?

Još od malena, negdje s pet-šest godina, kada je izašao Nintendo 64 i kada sam prvi put igrala Mario 64 i Yoshi’s Story.
Sjećanje mi je mutno, ali znam da sam se od tog trenutka zalijepila za televizor i nisam prestala voditi Marija po dvorcu. U devedesetima je bilo teško kupiti videoigre u Hrvatskoj tako da sam sljedećih godina dobila samo jednu igru na godinu, kada god bismo putovali u Graz u najbliži Toys ‘R’ Us. Sve do 2002. kada je PS2 izašao te su se PS2 igre mogle već i naći u Hrvatskoj. Tada sam proširila listu žanrova i serijala videoigara koje su dodatno proširile ljubav.

Nisam puno razmišljala o kreativnoj karijeri niti mogućnosti da radim u gaming industriji sve do srednje škole kada sam upoznala dva frenda koji su bili jednako opsjednuti videoigrama kao i ja. Počeli smo razmjenjivati CD-e, vrtjeti se po Algoritmu uvijek u potrazi za nečim novim za igrati. Zapravo su mi njih dvojica probudili znatiželju što se rada na igrama tiče tako da sam ozbiljno počela o tome razmišljati negdje oko 16. godine. Htjela sam imati kreativnu, ako ne i likovnu karijeru za dizajn likova te sam odlučila krenuti u potragu za informacijama kako postati character artist.

Koje su videoigre najviše utjecale na tebe?

Igram puno igara od AAA (blockbustera poput God of War, The Last of Us, Bloodborne itd.) do indie (igre malih timova do svega par ljudi Wandersong, Gone Home, Overcooked) te od različitih žanrova i tijekom godina se lista mijenja, a s time i utjecaj. Teška lista za stvoriti, ali idemo probati s mojih top pet koje su uspjele učiniti nešto drugačije.

Journey - Ova igra je jedno od intimnijih iskustava koje sam doživjela. Ona je dokaz da igre mogu biti više od agresije. One mogu biti mirna i meditativna iskustva te zadržati tvoju pažnju kroz ta dva ili tri sata igre. Nema dijaloga, a opet puno toga uspijeva reći. Savršenstvo.

Shadow of the Colossus - Još uvijek procesuiram koliko je ova igra fantastična. Još jedna igra bez dijaloga, cijela priča se može otkriti vizualno putujući svijetom oko sebe. Težina kroz obračune s glavnim neprijateljima je divno balansirana, vrhunac game developmenta. Toliko jednostavan koncept. Ljubomorna sam što se sama nisam toga sjetila, ali nisam game dizajner pa hajde.

Tomb Raider 2 - Lara je imala veliki utjecaj ne samo što mi je to bila prva igra sa ženskim likom nego i cijeli njen dizajn od pametne, fizičko jake i hrabre žene koja putuje svijetom i zapravo radi što hoće bez da ju itko sputava.

Okami - Okami mi je još rano pokazao da art style igara može biti vibrantan i drugačiji, ne samo tamni/smeđi kvazi realizam. Također što igram kao "wolf goddess". Trebamo više igara sa životinjama!

Devil May Cry 3 - veliki sam fan hack & slash žanra, a DMC3 me je oduševio od samoga početka. Vjerojatno je i ostavio najveći utjecaj i poslovni cilj da jednoga dana radim na jednome od nastavaka. Za sada ću se zadovoljiti što sam upoznala redatelja igre, Hideakija Itsuna.

U kojem je trenutku postalo jasno da će to biti nešto s čime ćeš se ozbiljno baviti?

U srednjoj kada sam birala na koji ću faks ići. Budući da sam tada još htjela biti character artist, nije mi bilo bitno da li da se fokusiram na animirani TV/film ili videoigre dok god mogu nastaviti crtati. Animacija je nudila više tradicionalni fokus te sam se na to odlučila s namjerom da poslije toga imam izbor industrije u koju ću krenuti. Naime, vani nije toliko bitno koji se faks ili predmet završi dok god je portfolio dobar.

Tvoj proboj u industriji trajao je relativno kratko, ali pretpostavljam da je bilo teško istaknuti se među svim tim kreativcima?

Točno to, kada sam došla na faks, prvobitno sam se oduševila što sam okružena ljudima s istim interesima kao i ja, a zatim sam se preplašila da nisam toliko dobra koliko sam mislila. Razočarala sam se, ali mi je drago da sam brzo shvatila da možda character artist nije smjer za mene te sam se fokusirala na druge predmete tražeći što me zanima dok nisam saznala za "production". Posao project managera nije zanimao većinu kolega, a mene baš je. Upravo sam se time uspjela istaknuti jer sam baš TO htjela i bila sam u manjini.

Žene u industriji videoigara nailaze na probleme na svim razinama o čemu se često i piše, a videoigre su se oduvijek doživljavale kao "muška zanimacija". Jesi li kao žena naišla na neke prepreke u poslu kojim se baviš?

Da. Od raznih mikroagresija na poslu pa sve do većih stvari poput toga da me netko uhvati za dupe dok prezentiram igru na sajmu igara. Doduše, u zadnjih par godina stvari se mijenjaju, sve više žena ulazi u industriju i u njoj ostaju. Imati raznoliku industriju u development timovima mi je blisko srcu te sam jako aktivna i izvan posla kao glasnogovornica raznolikosti. Često držim govore na fakultetima, školama i eventima namijenjenim raznim manjinama u svojem poslu, igrama na kojima sam radila ili čak kako ući u industriju. Fokus nikada nije na tome što sam žena. Bitno je vidjeti nekoga tko izgleda kao ti, tko voli industriju jednako kao ti i koji se bavi poslom kojim bi se i ti bavio.

Dosta ljudi ima percepciju da industrija nije za njih jer ne vide nikoga tko izgleda kao oni te su obeshrabreni od pokušaja ulaska. Jako mi je bitno promijeniti tu percepciju, a i raznim mojim kolegama ili prijateljima u industriji. Kako bismo ohrabrili manjine da krenu u našu industriju, dosta nas odabere put mentora preko raznih mentorship schemesa, poput Limit Break koji je baš namijenjen manjinama. Ja sam preko toga mentor baš za produkciju te pomažem budućim (ili trenutno mlađim) producentima sa svojim savjetima. Konačno, videoigre su namijenjene svima i što više različitih ljudi ima iza ekrana, to će drugačije i kreativnije igre postojati.

Postoji li neki projekt koji te, recimo to tako, "proslavio" i otvorio ti vrata?

Hmm, ne baš projekt. Više sam sama postigla tu malu “slavu” u britanskoj industriji. Puno se krećem po eventima, držim govore o igrama na kojima sam radila, puno ljudi upoznajem te s puno njih razvijem prijateljstvo. Industrija, pogotovo u Velikoj Britaniji je mala i svi se znaju. Radila sam na odličnim nezavisnim projektima i u studijima s poznatim ljudima tipa 22cans s Peterom Molyneuxom, što ljudi prepoznaju. Bossa je najveći studio u kojem sam radila te imamo jako poznate igre što sa sobom donosi dodatnu reputaciju.

Producentica je mnogima apstraktan pojam, što uopće obuhvaća tvoj posao?

Pojašnjenje producentskog posla je najbliže project manageru. Moj je zadatak da pratim razvoj igre od ideje do prototipa te do konačne realizacije. Ključno je surađivati i upravljati timovima zaduženim za pojedine segmente igre: umjetnicima, programerima, dizajnerima, QA i slično. Također je važno surađivati s marketingom, ljudskim resursima, a ponekad i investitorima. U odgovornost producenta ulazi svakako i budžetiranje. Uvijek se nalazite u situaciji da biste trebali još nekoliko dana rada jer težite savršenstvu u igri, a nema više para.

Radiš u Londonu, imaš li neke namjere vratiti se u Hrvatsku i ovdje nešto pokrenuti?

Rado bih se vratila i otvorila vlastiti studio. Prvo bih htjela naučiti više o svome poslu od raznih stručnjaka, a i raznih studija. Svaki studio ima različite odgovornosti za producenta, posao je drugačiji ovisno o tome jeste li u AAA ili indie industriji. Želim prvo naučiti sve što mogu od različitih kompanija kako bih mogla usavršiti znanje i uzeti samo najbolje što sam naučila.

Gaming industrija ostvaruje goleme uspjehe diljem svijeta, ali u Hrvatskoj je ona još uvijek u povojima iako se događaju velike stvari. Što misliš o stanju u Hrvatskoj i što bi trebalo promijeniti da stvari još bolje profunkcioniraju?

Pratim situaciju u gaming industriji u Hrvatskoj i s mnogima se poznajem budući da se srećemo na raznim eventima u svijetu. S obzirom na samu veličinu Hrvatske, moglo bi se reći da je gaming industrija sjajna. Imamo nekoliko velikih studija koji proizvode svjetski poznate igre. Kompletna industrija je okrenuta izvozu, a godišnji promet raste 30-50%. Osim toga, redovno se održavaju eventi po Hrvatskoj poput Reboot Infogamer i Reboot Develop Blue, što je svjetski poznato i polako postaje europska/svjetska zamjena za GDC koji se godišnje održava u San Franciscu i okuplja svjetske lidere u tom području.

Što se tiče promjena, kao i u svim drugim zemljama, potrebno je osvještavati ljude da videogaming industrija nije samo gubljenje vremena već da to može biti i vrlo edukativno, kreativno i poticajno za razvoj čovjeka. Trebali bismo poraditi na tome da osvijestimo ljudima koliki je zapravo interes u svijetu jer smo po svemu zastupljeniji i profitabilniji od filmske industrije. Za sada kampanje idu jedino u smjeru da ne sjedimo dugo pred ekranom i da igre potiču nasilje (ne-to-čno), a izostaje razgovor o sadržaju i dobrobiti zbog koje je to tako. Prisutno je nerazumijevanje i nepoznavanje gaming industrije i sustavno treba raditi na tome.

Ovo je ujedno industrija koja je u kratkom vremenu ostvarila nevjerojatne pomake i danas imamo igre poput The Last of Us čiji su scenariji često na višoj razini od mnogih filmova i serija. I u vizualnom smislu dogodile su se revolucionarne stvari. Što misliš da je sljedeća velika stvar koja će se dogoditi?

Bome je, i mogu jedino dodati da je The Last of Us Part 2 apsolutno fantastičan. Odličan način da PS4 generaciju privedemo kraju.

Sljedeće, moramo pratiti novu generaciju konzoli jer one sa sobom donose blockbusterske projekte koji si mogu priuštiti vrijeme i novac za tehnološke napretke. Veselim se vidjeti što će PS5 i Xbox Series X donijeti sa sobom, pogotovo sa Spider-Man Miles Morales, Horizon Zero Dawn Forbidden West i God of War 2.

Trenutačno pratim reportaže o budućnosti AAA igara te mi se čini da se većina slaže da će te igre postajati kraće, ali i skuplje. Hoće li tako uistinu biti, pokazat će budućnost.

Što se tiče indie industrije, ona će uvijek biti fleksibilnija i kreativnija te tu i dalje očekujemo vidjeti raznolikost.

Kako si reagirala kad si doznala da si završila na Forbesovoj listi?

Cijeli dan sam provela u šoku. Frendica, koja je sa mnom na listi, poslala mi je poruku ujutro i javila da smo na listi. Skupa smo se uzbuđeno dopisivale. Mislim da sam čak više bila uzbuđena za nju nego za sebe!

To je svakako velika čast, ali što to znači za tebe?

Takve liste otvaraju puno vrata za zapošljavanje te recruiteri to pomno prate, bilo preko Twittera ili LinkedIna. Dosta takvih listi sa sobom nosi reputaciju organizacije koja ih vodi, pogotovo Forbes koji je svjetski poznat za razliku od UK’s MCV/Develop koji je regionalni. Nakon što sam došla na listu, zapravo sam se jako iznenadila koliko ljudi to prati bez da sam sama išta objavila. To sam pogotovo vidjela jer se povisio broj poruka preko LinkedIna.

Osim toga, lijepo je dobiti eksternu validaciju za trud i rad koji ulažem u svoj posao.

Što je sljedeće u planu?

Trenutni fokus je lansirati Surgeon Simulator 2, što je u sljedećih par mjeseci, a zatim ćemo vidjeti!

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara