DANAS to pomalo djeluje kao prapovijest, ali Hrvatska je kao dio Jugoslavije dominirala na Euroviziji.

Dominacija

O tome dovoljno govore Daniel Popović s Džuli (4. mjesto), Doris sa Željo moja (11.), Novi fosili s Ja sam za ples (4.), Srebrna krila s Mangupom (6.), Tajči s Hajde da ludujemo (7.) i pobjednička Riva s Rock Me.

Dakako, bila su to i vremena kada nam je u prilog išlo i blokovsko glasanje, ali to ne mijenja činjenicu da se radilo u punokrvnim hitovima uz pratnju orkestra kojim je u navedenim slučajevima dirigirao Nikica Kalogjera.

Let 3 i Baby Lasagna podsjetili su nas na ta vremena. Nakon odgledane prve večeri imamo još više razloga vjerovati u dobar plasman jer konkurencija je, uz rijetke iznimke - očajna. Prva predstavnica od osamostaljenja bila je grupa Put s pjesmom koju, doduše, pamtimo, ali nije jedna od reprezentativnih. Ipak, prva je.

Iako se radi o jednoj od onih pjesama koje nisu ostvarile bogznakakav uspjeh na Euroviziji, Cetinski je imao legitiman hit koji se zadržao debelo nakon završetka Eurovizije i vjerojatno je i dan danas dio njegova koncertnog repertoara. Osim toga, bila je to prva 12-ica u povijesti sudjelovanja Hrvatske, a 12 bodova dobili smo od Slovačke.

Osim što su autori uvjerljivo najvećeg broja hitova na domaćoj sceni, Tonči i Vjekoslava Huljić pokazali su se i kao odličan izbor za Euroviziju.

Njihov prvi autorski rad dogurao nas je do visokog šestog mjesta i, premda nije riječ o pobjedničkoj pjesmi, Nostalgiju znate i danas jer ima prepoznatljivi huljićevski stil.

Zrinko Tutić ponovno se dokazao kao eurovizijski hitmejker, a Sveta ljubav Maje Blagdan dogurala je još više, pa smo završili na četvrtom mjestu.

Hrvatske Spajsice (not)

Davor Tolja i Alida Šarar pokušali su napraviti hit za tada popularnu grupu ENI, koja je možda žarila i palila na domaćoj sceni, ali Europa nije baš popušila hrvatske Spajsice.

Budući da nas je Europa 1997. podsjetila da jako dobro reagira na domaće zabavnjake, a ne na pokušaje da se "pozapadnjačimo", iduće nas je godine na Euroviziji predstavljala Danijela Martinović s pjesmom koju je za nju napisao Petar Grašo i ponovno smo zakucali. Ovog puta smo dogurali do petog mjesta.

Stari hitmejkerski par Huljić vratio se 1999. s pjesmom Marija Magdalena i dokazali su da ih ne vole samo u Hrvatskoj već i vani, pa smo posljednji put završili u prvih pet. Doris je dogurala do četvrtog mjesta i imala jednu od onih pjesama koje su se zadržale. Štoviše, moglo bi se reći da je Marija Magdalena jedna od najupečatljivijih hrvatskih predstavnica na Euroviziji.

Goran Karan s pjesmom Zdenka Runjića i Vanna s pjesmom String of my Heart službeno su posljednji predstavnici koji su nas doveli u prvih deset. Karan je završio na devetom, a Vanna na desetom mjestu.

Nakon toga počeo je naš lagani spust prema donjem domu Eurovizije. Vesna Pisarović dogurala je do 11. mjesta s Everything I Want, Claudia Beni spustila se na 15. s Više nisam tvoja, Ivan Mikulić se podigao na 12. s You Are The Only One, a Boris Novković i Lado dogurali su do 11. s Vukovi umiru sami.

Severina upečatljiva

Severina je s pjesmom Moja štikla, koju su napisali Boris Novković i Franjo Valentić, a aranžirao Goran Bregović, djelovala kao legitimno obećavajući predstavnik, ali završila je na 12. mjestu. Što god mislili o pjesmi, bila je upečatljiva jer i danas djeluje kao jedan od naših hrabrijih izleta u nepoznato.

Mračno doba

Nakon toga započela je crna era koja je trajala od 2007. do 2016. Iako, realno gledajući, nismo se sredili do prošle godine.

Prvo se Dragonfly & Dado Topić s Vjerujem u ljubav nisu ni kvalificirali, nakon toga poslali smo svoj pokušaj fore, Kraljeve ulice i šatro repera 75 Cents s pjesmom Romanca, koja je završila na niskom 21. mjestu. Igor Cukrov i Andrea Šušnjara su s Lijepom Tenom završili na 18. mjestu, a onda je uslijedio luzerski niz s Feminnemom (Lako je sve), Darijom Kinzer (Celebrate), Ninom Badrić (Nebo) i Klapom s Mora s pjesmom koja nazivom savršeno opisuje ovaj period - Mižerija.

Nismo prošli bolje ni s Ninom Kraljić, koja se odlično držala na kladionicama, ali njezin je Lighthouse, iako je sasvim pristojno "bjorkovala", dogurao do otužnog 23. mjesta.

Jacques Houdek je s My Friend i zaista uvjerljivom izvedbom nakratko prekinuo ovaj otužni niz i dogurao do 13. mjesta.

Nažalost, onda smo krenuli u drugi krug čemera.

Prvo se nije kvalificirala Franka Batelić (Crazy) iako smo tada pisali da imamo siguran hit. Krilati Roko Blažević i njegov The Dream nisu oduševili nikog, Damir Kedžo i njegov Divlji vjetar nisu imali sreće jer se Eurosong te godine nije održao zbog pandemije, a onda smo išli s Albinom (Tick-Tock) i Mijom Dimšić (Guilty Pleasure), koje su ponovno proglašene nedostojnima finala.

Stvari su se naglavačke okrenule prošle godine, kada je Let 3 napokon odlučio ispuniti želje svima koji su im to predlagali... vjerojatno otkako je postalo jasno da Eurovizija više nije klasični glazbeni festival nego glazbeni cirkus.

Mama ŠČ nije bila samo prava pjesma već je odrađena i vrhunska online kampanja zbog koje je pjesma postala ne samo legitiman kandidat za Eurosong već i "mem pjesma", što je u današnje vrijeme itekako bitna stavka koju mnogi zaboravljaju.

I dok se to u slučaju Baby Lasagne dogodilo prirodno, ekipa iza Leta 3 to je aktivno gurala i rezultat možda nije bio sjajan, ali završili smo na 13. mjestu iako bi neki rekli da smo trebali biti u prvih deset.