HYUNDAIEV mališan vraća se na hrvatsku scenu. Ušminkano treće izdanje donosi napredak u odnosu na prethodnika, i što je još bitno, cijena je i dalje više nego povoljna. Prednosti i nedostatke Atosa Prime istražili smo na sedmodnevnom druženju s njegovom najopremljenijom izvedbom.

Prije desetak godina gradski mikroautomobili u Europi su bili prava rijetkost. Neugledni Suzukijev Wagon R nije se najbolje snašao, Daihatsu je prodaju mogao izbrojati na prste jedne ruke (tako je i danas), pa se Twingo morao snaći poput usamljenog jahača. I tako sve do dolaska korejskih mušketira Matiza i Atosa. Potonji, gotovo odbojnog izgleda ubrzo dobiva zamjenu i dodatak u imenu (Prime), pa i popularnost raste.

Automobilčića svih boja i dezena sve je više u gradovima, a takva tendencija nije zaobišla niti našu zemlju.

Iako još uvijek mali i spori, danas su to ozbiljni automobili, koji će ispuniti gotovo sve zadaće, a vlasniku nuditi klimatizirani interijer i zadovoljavajući osjećaj sigurnosti. Pri tome ne treba smetnuti s uma da je funkcionalnost u svakom pogledu njihova bit postojanja. Naravno, kao drugi automobil u obiteljskoj ergeli, cijena ne smije biti previsoka. Atos Prime je prvi u progresivnom nizu u kojem sve više marki želi imati svog člana.

Dizajn u drugom planu

Novo izdanje modela donosi značajne, ali ne i korjenite promjene vanjskog izgleda. Zadržan je kutijasti oblik karoserije, sa svim svojim prednostima i manama, a novosti su uglavnom koncentrirane na detalje čiji cilj je usuglašavanje s kućnim stilom, a time i veća doza ozbiljnosti.

Prednji kraj osvježen je većim i modernijim svjetlima, koja, pokazat će se kasnije, svoju funkciju osvjetljavanja ceste izvršavaju iznad svih očekivanja. Nova je i maska, koja za sobom povlači blage izmjene poklopca motora i odbojnika s integriranim maglenkama (od razine Game).

Nažalost, sazrijevanje Atosa najavljeno sprijeda na boku gotovo pa da se ne vidi. Veliki i pomalo nezgrapni retrovizori zaslužuju svaku pohvalu u pogledu vidljivosti, ali kotači promjera 13 cola nisu u modi već nekoliko godina, čak niti u ovoj najnižoj klasi.

Straga uočavamo nešto veća svjetla s modernijom optikom, te gabaritan poklopac prtljažnika na čijem vrhu bi dobro došao krovni spojler.

Ukupno gledano, promjene Atosa očito su ispunile svrhu. Osvježenim izgledom udahnut je elan, a istovremeno je zadržan simpatičan nastup s kojim potencijalni kupci u gradskom segmentu redovito računaju.

Malen, ali ima dušu

Sve prednosti pomalo kutijastog oblika karoserije vidljive su već pri otvaranju vrata. Isto vrijedi i za činjenicu da je automobil u potpunosti podređen naumu da cijena bude što niža, pa su bilo kakve ekskluzivnosti Atosu strane. Tako su, na primjer, tanašna vrata djelomično tapecirana, s donjim limenim djelom. Prednja armatura vizualno je ostala ista, dakle asketski jednostavna i u detaljima zastarjela.

Međutim, funkcionalnost ničime nije narušena. Primjera za to je nekoliko. Skromna obloga vrata donosi dodatne centimetre u širinu, plitki suvozačev pretinac bez poklopca nadoknađuju ladice ispod sjedala, a svi prekidači (neki neosvijetljeni) dovoljno su veliki i nadohvat ruke.

Jednostavna i pregledna ploča s instrumentima grupirana je u tri kružna elementa preko kojih vozač dobiva informaciju o količini goriva, trenutnoj brzini i temperaturi motora. Analogni pokazivač ukupne i parcijalne kilometraže pomalo odudara, no to se ne može u ovom slučaju uzeti za zlo, baš kao ni regulacija ventilacije riješena zastarjelim sustavom s dvije poluge.

Najveća kvaliteta interijera, pored zadovoljavajuće praktičnosti, svakako je začuđujuća prostranosti. Kabina bez problema prihvaća do četiri odrasle osobe. Prostora ima podjednako sprijeda i straga, gdje jedino nedostaje pokoji centimetar u širinu. Automobil neznatno dulji od tri i pol metra posjeduje još jednu kvalitetu, a to je prtljažnik.

S osnovnim kapacitetom od 253 litre Atos Prime šiša cjelokupnu konkurenciju. Gotovo dvostruko veći volumen nego kod blizanca Kije Picanta (127 l) i korejskog šminkera Chevrolet Matiza (155 l) podatak je koji treba dobro upamtiti.

Gradski zvrk

Atos Prime dostupan je u jednoj, i to benzinskoj izvedbi. Sasvim dovoljno, jer bilo kakva snažnija ili dizelska opcija u ovom slučaju ne bi imala opravdanja. 1.1-litreni 12V četiri-cilindraš razvija 59 KS maksimalne snage i 84 Nm okretnog momenta, što je prava mjera za automobil prvenstveno gradske namjene.

Motor se rado vrti i solidno nosi s oko devetsto kilograma teškim Atosom. Ukoliko nije maksimalno opterećen, automobil će imati dovoljno agilnosti u lovu na zelenu boju semafora, ali i za vangradske izlete. 15,8 sekundi za ubrzanje do 100 km/h prosjek je klase, baš kao i 146 km/h, koje smo, ukoliko je vjerovati brzinomjeru itekako premašili s postignutih 160 km/h.

Ipak, dobronamjerna preporuka je zazirati od bilo kakve agresivnosti. Tada će buka motora (i vjetra) biti bitno manja, a i osjetno će se povećati doseg s jednim punjenjem rezervoara goriva kapaciteta 35 litara. S obzirom na postignuti prosjek od 7 l/100 km, posjeti crpkama ne bi trebali biti suviše česti.

Idealan položaj za upravljačem nije tako lako naći. Upravljač i sjedalo ne mogu se podešavati po visini, a kut povećeg kola upravljača prema horizontali mogao bi biti bolji. Međutim, situacija je kudikamo bolja od prethodnika čija sjedala su imala mizeran uzdužni pomak. Sve u svemu, vozač prosječne građe nema razloga za nezadovoljstvo. Raspored nožnih komandi sasvim je zadovoljavajući, baš kao i pozicija ručice mjenjača. Potonji nas je ugodno iznenadio lakoćom i preciznošću izmjene stupnjeva.

Kočnice s diskom sprijeda i bubnjem straga korektno odrađuju posao, a upravljač je dovoljno izravan. Na neravnim cestama s poprečnim neravninama zasmetat će tvrd ovjes s polukrutom osovinom straga, koji teško apsorbira dinamička opterećenja. Zato je držanje putanje sasvim solidno, Atos pri umjerenim brzinama ostaje uzoran čak i po kiši, kada šire gume (od razine Simple) ostvaruju dobar kontakt s podlogom.

Pametan izbor

Testirani primjerak s metalik bojom predstavlja vrh ponude, a cijena mu je i dalje vrlo prihvatljivih 70-ak tisuća kuna. To je gotovo dvostruko manje od prosječnog kompakta, što dovoljno govori o šarolikosti ponude na hrvatskom tržištu.

U sedmodnevnom druženju s najmanjim Hyundaiem imao sam nekoliko puta prilike raspravljati s mogućim kupcima, koji su tražili bilo kakav razlog da im savjetujem neki ozbiljniji, dakle veći, jači i naravno osjetno skuplji automobil.

Odgovor je uvijek bio isti:

"Atos Prime je automobil za svaki dan. Danas je uobičajeno u automobilu viđati jednu, maksimalno dvije osobe, pa priča o skučenosti otpada. Straga ima dovoljno mjesta, a u ta dva puta godišnje kada se putuje na godišnji odmor, kupovina krovne kutije osjetno je jeftinije rješenje.

Istina, na brzu vožnju ne može se računati, ali zar nije bolje izbjeći mogućnost prometnog prekršaja i pri tome manje opterećivati vozilo i trošiti manje goriva? Na strani razuma je i trogodišnje jamstvo, visok stupanj pouzdanosti, te niski troškovi održavanja.

Posljednje pitanje koje se postavlja je sigurnost. Odgovor je vrlo jasan, tri EuroNCAP-ove zvjezdice srodnog Picanta nedostižan su rezultat za bilo koji polovni automobil njegove vrijednosti. Pa makar on nosio i neko zvučno ime."

Hyundai Atos Prime je jedan od najjeftinijih automobila koji ispunjava barem 90 % potreba prosječnog vozača i stoga jedan od rijetkih za kojeg se bez grižnje savjesti može reći da je pametna kupovina. 

>>Ostale fotografije možete pogledati ovdje.

>>Detaljan pregled modela možete naći ovdje.

Miljenko Nikolić