VJEROJATNO već znate za veliki koncert srpskih trap zvijezda (i jedne bosanske) u Areni Zagreb 11. svibnja. Nastupaju Desingerica, Nucci, Voyage, Zera, Barbara, Corona, Rimski i Sajfer. S obzirom na svu silu kontroverze koju uvoz pop kulture iz Srbije izaziva kod prosječnog Hrvata, ovaj događaj će se ili ignorirati ili naći na meti negodovanja - osim kod mlađih koji sigurno jedva čekaju vidjeti svoje omiljene zvijezde na ovolikoj pozornici.

Koristeći svoje veze sa srpskim podzemljem, uspio sam im svima ukrasti dvadesetak minuta i porazgovarati s njima o njihovim pogledima na pop kulturu. Osim Voyagea i Barbare, njih nije bilo uopće jer su zapeli u drugim obvezama.

Nakon jako dobrog dojma koji mi je ostavila Zera i Sajfera koji je znao nabrojati samo dva moderna hrvatska izvođača, nastavljamo s gospodinom Desingericom, koji na jedinstvene načine ljuti javnost na svakom koraku.

Djeci je, naravno, to samo plus. Obožavaju Desingericu i njegovu agresivnu i duhovitu glazbu koja sublimira dekadenciju moderne glazbe bolje nego ičiji magnum opus u regiji. On je potomak provokativnih pop zvijezda koje umjesto studija iz trećeg lica radije utjelovljuju sve ono o čemu govore u pjesmama, a to radi promišljenije nego što površna javnost misli, zbog čega je tijekom intervjua strastveno odbijao moje usporedbe s Juiceom (bez albuma Brate minli ne bi bilo većine toga što se događa u srpskoj glazbi danas).

Zanimljiva stvar kod Desingerice je da je toliko srastao sa svojom zabavljačkom ličnosti da je više ne mora (ili možda ne može?) paliti i gasiti. On je glasan, ekstrovertiran i neumoljivo privlači pažnju puno prije nego što se pojave kamere. Kao knjiški primjer izvođača koji se oslanja na promišljene provokacije kojima ide na ruku bijes roditelja, pitanje je samo koliko dugo može dizati ljestvicu prije nego što se počne ponavljati.

Možda je već došao taj trenutak? Sudeći po novom singlu koji je izašao usred našeg razgovora, u njegovoj vreći trikova ima još toga za izvući. Četiri dana, milijun pregleda i 1500 komentara. Što god šira javnost mislila o njemu, nije puno lagao u svom producentskom tagu: “najjača firmetina, bajo.”

Na intervju je ušao slušajući hardstyle techno na zvučniku mobitela

Kako je, gospodine Desingerica?

Evo bajo, kako mora! Malo, khm, khm, bolesno, ali ne izostajem, bajo, s posla!

(šmrče i puše nos u maramicu koju suptilno samo baci nakon jednog korištenja)

Kako ste se razboljeli, zbog tempa ili?

Evo bajo… Ovako! Šalim se. Nemam pojma, bolestan sam od ljetos. Stalno se razbolijevam. Zbog tempa, zbog gasa, ne mogu da stanem. Ne trpi organizam!

To mi je super jer…

A kako ti snimaš ovo, je li se čuje to sve?

Ne brinite, imam vrhunski mikrofon, sve se čuje.

Ne, ne, ja zbog tebe, bajo, dobro ako se čuje!

To što ste se razboljeli mi je zanimljivo jer…

Koji mi, bajo?

Vi! Gospodin Desingerica!

Pa jesam ja gospodin, ali nismo mi, ja sam jedinka, nemam pojma!

…To što ste se razboljeli mi je zanimljivo zato što ste definitivno jedan od najradišnijih izvođača i autora kod nas…

Hvala, bajo! Ako ti to kažeš, onda je to tako!

Ja to kažem! Sve što ste radili dosad je bilo na vašu ruku, imali ste presudan utjecaj i na sadržaj i estetiku i sve ostalo. Kako to izgleda kad je gospodin Desingerica u studiju?

Hvala, bajo, pa jest, to je i dan-danas tako! Ne znam, izgleda opušteno, bajo! Ja to radim iz ljubavi, svi ti projekti jednostavno izlaze iz mene. Ja nekad radim sam kod sebe u studiju, a nekad - kao sad s Djexonom na pjesmi koja izlazi za desetak minuta - sjedim s nekim, on pusti nešto da čujem, neki beat, meni onda dođu neki đavoli, daj mikrofon odmah da zabilježimo, čisto bezveze, lupam, ova nova pjesma Penetracija, ja tu nešto vozim na mikrofon i peglamo, bezveze, ne kao da radimo pjesmu da se izbaci, nego ostane tako.

Na kraju to napeglamo, bude pjesma. Sjednemo, klavijature, zajebancije, uuu-uuuu-oooo, dobiješ hitčinu! Ne idem nikad raditi pjesmu ciljano, to samo izvire iz mene, mislim da su to najkvalitetnije stvari, kad tako nastanu i dogode se. I sa Zerom, zna ona. Kad je stigla u studio, nisam ni imao njen dio, nisam ni znao što će to biti, došla ona čuti pjesmu. Ajde tu na brzinu, ajde otpjevaj ovo, tu-tu-tu, ooo-oooo-ooooo, bajo, pjesma ćao! Tako to ide što se tiče mene.

Koliko vremena provedete u studiju na jednoj pjesmi?

Ne znam, ja kad radim, traje mi proces dosta dugo. Traje mi dva-tri tjedna za jednu pjesmu. Baš se posvetim tome, kad radim sam, nemam puno vremena sjediti pa svaki tjedan sjednem po jedno ili dva popodneva, tako gradiš i gradiš da bude što bolje, nikad kraja tom procesu! Zna netko tko stvara glazbu, uvijek čuješ da nešto može bolje dok sebi ne presiječeš i kažeš: “Daj odjebi više, daj da izađe to zato što to nema kraja i nikad neće biti savršeno.” Pogotovo kad sebi radiš, tu baš nema kraja. Kad drugome radiš, možda tako i završiš, čuješ drugim ušima, ali kad sebi radiš, ja mislim da tu baš nema kraja.

A vi kao duhovni nasljednik Juicea i Brate minli ere i svega što je…

Nisam ja ničiji nasljednik, bajo!

Ma dobro, želim reći da…

Nije dobro, bajo! Apsolutno nisam nasljednik ičega, ja nemam baš nekoga s kim se mogu usporediti. Generalno, stvari koje radim su možda i toliko eksplozivno i brzo prihvaćene baš zato što nitko nije bio u tom gasu dosad. Ja stvarno nemam ni uzore ni idole. Gotivim glazbu, i folk zvijezde i rap zvijezde i to, svu glazbu znam, ali tko je radio glazbu na taj način? Ja se ne bavim rapom, ne bavim se ni čistim folkom…

Kako biste opisali to što radite?

Nikako, ne bih to ni opisivao, bajo! To su nekakvi moji izljevi koji su urodili plodom i ljudima se sviđaju, to je to! Ja to tako čujem svojim ušima, to je drugačiji pravac, ne vjerujem baš da je moja glazba kao nečija druga, iskreno. Ne smatram stvarno da sam nečiji nasljednik ili da je netko nasljednik mene, bar zasad. Mislim da svi radimo različitu glazbu generalno. Postoje ljudi koji kopiraju ovo ili ono, ali svi koji su maksimalno prihvaćeni su originali, to se tako gleda, nema tu nasljednika, ne možeš biti original i nešto najbitnije ako si nasljednik, po meni!

Slažem se načelno, ali htio sam naglasiti sljedeće: postoji ovaj tradicionalniji zapadnjački smjer rap glazbe u Srbiji, VIP, Struka i sve što je bilo u početku…

To je glazba na kojoj sam odrastao i koju dan-danas volim! Kad bi me pitao što danas najviše volim i što bih istaknuo, to je stariji VIP, Juice, Beogradski sindikat, Bad copy… Na tome sam odrastao i to me podsjeća na djetinjstvo i sve to, ali ne moram raditi takvu glazbu ni biti nasljednik takve glazbe jer je to danas drugačije. Ono što ja volim i ono što prati trend, to su dvije različite stvari. To je glazba koju ja volim i slušam, ali to ne znači da ću raditi takvu glazbu, danas to možda ne puši nekakvu priču i pare i tako to. Treba ići ukorak s vremenom!

Dobro, ali ja sam htio najviše istaknuti koliko je endemično to što radite trenutno, slično kao što je Juice s Brate minli bio potpuno van svega i postavio potpuno novi trend, i karijerno i sadržajno…

Da, i Juice je tad bio možda među prvim reperima, ako ne i prvi, koji je potpisao za…

City records?

Ili je za BK?

Mislim da je Brate minli izašao za City.

Ne znam, znam za BK da je bio (op. a. prvo je bio na BK s tradicionalističkim rap albumom Hiphopium, a Brate minli je zaista izašao za City recordsom, obojica smo u pravu, samo smo mislili na različite albume), to je bilo veliko, kasnije je došao i CYA… To su bili prvi koraci ka medijskoj i televizijskoj prihvaćenosti rap glazbe. To je bila velika stvar i velik uspjeh za rap, pogotovo u to vrijeme bez interneta. Danas nemaš izgovora, imaš priliku pokazati cijelom svijetu sam i na svoj način koliko vrijediš i koliko je to dobro, je li tako, Zero? (Zera je došla vidjeti gdje je gdin Desingerica i mašemo si svi međusobno) Zera - sila! Danas u principu nemaš izgovora, tad si imao izgovor da te netko minira jer možda nisi imao kombinaciju za taj televizijski prostor… Danas nema izgovora! A što si me pitao?

Nisam još došao do pitanja, vjerovali ili ne.

Kaži, što?

Kad gledamo sve ove stvari koje su u povijesti regionalne glazbe izlazile iz okvira, isto kao što vaša glazba trenutno izlazi, zanimljivo je jeste li vi možda svjesni vlastitog utjecaja na nešto što tek dolazi.

Ali kad kažeš “vi”, to znači da nas ima tristo, bajo! Kaži “ti”, što ti je, bajo?

Pa vi vrijedite za tristo i radite bar za petoricu, zar ne?

Vrijedim ja ko tristo, liče, tako je, radim za petoricu! Ali kaži “ti”, bajo, molim te! “Ti”, kad si “ti” došao!

Ajde, ajde, kad me moliš. Sad kad si ti došao (Desinger zadovoljno klima glavom), kako promatraš svoj utjecaj na novu generaciju?

Utjecaj?

Da, slično kao i utjecaj koji je Juice imao na scenu, primjerice.

Svi imaju utjecaja, i Bijelo dugme ima utjecaja…

Je li i Bijelo dugme imalo utjecaja na tebe?

Pa nema na mene, ali ima na mog ćaleta! Sva ta glazba, i rokenrol je bila hardkor priča, mislim da to ništa nije strano. Mislim da su ljudi ljubomorni kad napraviš ni od čega nešto i onda krenu lajati, režati, bajo! Vidiš ga, onaj čuka tamo nešto, a ovaj šije tamo glavu, uživa… Razumiješ? To je klasika, pogotovo kod nas na albumu, standardan proces. Što se tiče estrade, ta ljubomora je posebno česta pojava i klasičan proces, moraš to proći i pregrmiti. Prvo te svi hejtaju, a onda te svi vole. Ja kad sam to radio, sve sam iskalkulirao i promotrio pa sam dočekao to veoma lagan, bez neke… S boli u kurcu, razumiješ? Nije me nešto ni zanimalo to. Da nisam dočekao to spreman, vjerojatno bih sad plakao tamo, ali ovako me ne zanima. Iskreno.

Ja kad slušam tvoju glazbu, jako mi je…

Koja ti je najbolja pjesma, bajo, šta voliš najviše?

Najtočniji odgovor je Ficcni, pogotovo sa spotom, ta mi je prva bila impresivna i tu sam vidio da će to biti velik val.

Ficcni? Majke ti? To je prva pjesma, bajo, koju sam ja sam napravio, sam napravio i miks i master, kupio kompjuter, bio u fazonu da napravim studio i radim glazbu. Bajo, ne znam n-i-š-t-a! Znači, ja znam samo stvoriti sebi u glavi melodije pjevanja i to, ne znam to raditi na kompjuteru, miks i master, da dobiješ taj zvuk, svaka frekvencija da se čuje… To su kompleksne stvari!

Relativno govoreći, da.

To je bila prva pjesma koju sam ja napravio potpuno sam, sam za kompjuterom sjedio. Ranije pjesme su bile rađene kod nekoga po mom nahođenju i viđenju, mojim melodijama, tekstovima… Ali ovo je prvi put da sam bio producent i izvođač. Dva mjeseca sam se patio!

To mi je drago jer je razlika u jasnoći vizije onoga što želiš bila vidljiva tek od te pjesme.

I meni je drago, najviše zato što sam danas samostalan, nitko mi ne može reći da ne može snimati, završiti, boli me tuki. Uzmem, uradim, izbacim i gas. Otkad sam krenuo biti samostalan, dobio sam veliko poštovanje od naših velikih zvijezda. Kad čuju da radiš svoju glazbu, da baš sve sam napraviš, baš vidim kako to ljudi gledaju. Meni je to normalno, ali vidim da to ljudima nije.

S obzirom na to kako prođu pjesme, sigurno si ponosan što napraviš jednak rezultat kao i ekipa od 5-10 autora i producenata.

Da, ja ga rokam tako. Kad su ljudi počeli pratiti moj rad, bili su u fazonu “OK, prva pjesma, gas je i to, što je sljedeće?”, onda dođe iduća, “OK, malo jači gas, što je sljedeće?”, onda dođe Balkanacc, ono, kurac u usta, bajo! Prvi trending sa sličicom, nema ništa, tko je ovaj čovjek, bajo? Ali onda opet, “dobro, ali to je to, što će dalje, nema dalje”, onda izađe Tuckavacc, bajo, ljudi su tu već u fazonu “što se događa?”, non stop je nešto, znači da ti vrijediš kad imaš non-stop neke vizije.

Koliko ti je sadržaj važan?

Kako misliš?

Imam dojam da ti je sadržaj u pjesmama i prezentaciji baš promišljen, tekstovi, estetika...

Kako ne, kako ne! (pokazuje na radnike koji buše po Areni kraj nas) Oćeš da idemo negdje, bajo, smeta li ti za mikrofon?

Ne, ne, vrh je mikrofon, samo nastavi.

Dobro, dobro! Znaš što sam skapirao, ne bih sad izdvajao ili spominjao nekoga, ali… Tko kod kaže nešto za moje tekstove, neka puši đoku! Kad pogledaš ti te tekstove, tek sam skapirao kad je izašlo na TikToku da je neki AI spojio moj tekst s nekom klasičnom glazbom. Moj tekst uz operu, bajo! Tek tad skapiraš što je moj tekst, ja čujem u tim zvucima puno toga, “plači, moli, na ranu dolij”, bajo, jebote, moj tekst ima značenje i kad ga čuješ u drugom svjetlu kroz nekog, kao, ozbiljnog pjevača, taj tekst je jak tekst! Kad čuješ neka druga lupetanja - ne znam što da kažem jer će netko povezati s nečim što god da kažem - ono, flaša ovoga, kola ovoga, Dubai! Viski, Tajland!

Separe!

Separe! I samo lupetaš, lupetaš, liče?! Ja pogledam, bajo, moj tekst je sažet! Ima fazon, kapiraš?

Oštar je!

“Pile moje, znaš da nisam svako!”, “Samo loži me, ne misli na dodire! Samo reci da jako volim te i na ranu dolij me!”, bajo, kapiraš? Ti sad kad pogledaš, ja sam ga poentirao, kao poezija.

Meni je super trenutak, mislim da je to Tuckavacc, kad kažeš “libo me ckura što o meni ti misliš i tako to”.

Aaaa, Djuskavacc!

Bravo, bravo, Djuskavacc! To mi je super jer…

Ali sve ima značenje, nema da ja sad lupetam u fazonu… Sjeo sam na stolicu, Chardonnay! Lambo, upali svjetlo! Razumiješ, gdje ćeš stolicu u Lambo da pališ svjetla, što ti je, bajo?! Sahara, Dubai, Emirati, judo! Kakav judo?! Kakve veze imaju Emirati s judom? Zagreb Arena, jedanaesti, Plitvice, Inđija?! Što pričaš ti, bajo? Mora biti nešto, može netko pričati o mojim tekstovima što god, da su vulgarni i to, ali imaju i formu i značenje, bajo! Za Djuskavacc, “mene libo ckura šta o meni ti misliš i tako to”, kapiraš?

Da, toliko me baš briga da se neću ni potruditi završiti tu liniju pa kažem “i tako to”.

Da, i puno ljudi se pronašlo u toj pjesmi i gotive je baš zbog toga.

Inače, taj dio teksta me podsjeća na…

Čekaj sekundu, bajo.

(pauza dok uzima mobitel)

Doslovno sekundu.

(pauza dulja od sekunde)

Budi na vezi, budi na vezi… Moram staviti story, izlazi mi pjesma. Taman u Zagreb Areni… Jebote ovaj novi telefon, ajde, šta ti je… Ovaj novi telefon, novi iPhone, vidiš ovaj novi iPhone… (pokazuje mobitel u kameru). Za deset minuta, bajo, Penetraccia na Desingerica kanalu, Desingerica najjača firmetina! Evo ga ovaj ćelavi ovdje, ne znam što radi. Evo ovaj se ubacuje s kosicom. Malo neka Zagreb Arenica, bajo, i tako to. Mijau!

Bravo!

Čekaj, bajo, link da okačim, šta bravo?! Budi dobar tu! Što ti je?!

Ajde, ajde.

Eto ga.

I ti stavljaš te linkove ukoso, tako i mi na Instagramu, bravo, bravo.

Da, to je to… Evo još samo sekundu pa možemo nastaviti.

(pauza)

Ajde, kako ćemo?

Ono što me za sam kraj zanima je to što utjelovljuješ ono što pričaš i ideš all in. Nisi ni reper ni glazbenik u smislu da samo pričaš nešto tvrdo u pjesmama u prazno i tradicionalistički, nego želiš to i utjeloviti i raditi, živjeti to.

Jest, jest, dosta stvari u pjesmama poistovjećujem sa sobom.

Svi mediji, komentari i objave koje će se dogoditi povodom tvog dolaska u Arenu dočekat će te na nož, vjerujem da ti uživaš u tome.

Ja baš uživam u tome, mene to radi. Volim kad me ljudi osporavaju i pljuju, meni je to gorivo. Kad nema osporavanja i tako tih stvari, meni to u principu nije ni zanimljivo. Nemam nikakav problem s tim. Nitko me ne može promijeniti s ovih 30 godina niti me zanima tko što misli. Ja sam to što jesam, kome se sviđa, sviđa, kome se ne sviđa, ne sviđa. Nije mi krivo ni za što niti se zbog ičega kajem. Ne smatram sebe ni reperom, ja sebe smatram umjetnikom. Ne bih se svrstao ni u što glede pjevanja, ni trap ni folk, ništa. Iskreno! Ja bih sebe svrstao u sebe.

Ja podržavam tvoje provokacije jer guraju stvari u nekom smjeru - bio on pozitivan ili negativan za društvo, drago mi je da predstavljaš nešto i ideš all in u tome, pogotovo jer to radiš jako DIY.

Hvala, bajo moj, hvala!

Želim ti nešto pokloniti za podršku, donio sam ti patike da možeš udarati djecu u prvom redu. Uzeo sam ti mrvicu mekše da ne stradaju baš toliko.

Aaaaaajoooj, bajo! Ne seri, do jaja! Koji broj?

44.

Ja nosim 45-46. Mislim da će biti male, ali možda je veći kalup! (vadi tenisice iz kutije)

Ja isto nosim 45-46, mislio sam da si malo manji od mene.

Ma ovo je veći kalup! Sad ću ti reći odmah, bato moj! (provjerava đon) Uf, boga mi nisi mislio na publiku!

Pa udaraj ih gornjom stranom!

Đon je ko cigla, odmah bi izlomio zglob da ih udaram, ne može se ni saviti, brate moj!

Probaj ih da vidimo!

Ma to može biti i papuča… Što je najjače, ovo je veći kalup! Vidi ovo, vidi što sam dobio!

(Desingericina svita komentira da su mu dobre nove patike)

Sviđaju li ti se?

Da, bajo, nema bolje! Ja sam htio uzeti slične, ali nije bilo broja. Hvala, bajo, hvala ti, brate moj!

Spreman za Arenu?

Spreman!

Hvala Desingerici na ugodnom razgovoru i puno sreće djeci u prvom redu na koncertu 11. svibnja!

>>Ovo je ekipa koja će nastupati na Balkan festivalu u Areni Zagreb

>>Zašto Zera nosi metar sa sobom? Saznajte ovdje