POVODOM "Dana crvenih haljina" koji se ove godine prvi put održava u Hrvatskoj, a kojim se obilježava prepoznavanje i sprječavanje moždanog udara kod žena, Ivana Plechinger se za časopis Story prisjetila svog iskustva s ishemijskim moždanim udarom koji je doživjela 2012. godine.

"U tom trenutku sam se sagnula i sve mi se zamračilo. Bila sam dezorijentirana, ali toliko da sam znala da sam u našoj kući, ali nisam znala u kojoj sobi. Zbog svega toga, uplašila sam se i suprug me odveo na hitnu. Moj savjet je, svi mi znamo kako se osjećamo kad je naše tijelo zdravo, sve što je neki veći otklon od toga, razlog je da potražite savjet liječnika", ispričala je Ivana. 

Dodala je da je i tada znala što je moždani udar, ali da je o njemu imala krivu percepciju. 

"Živjela sam u uvjerenju da se moždani događa samo starijim osobama, a mislim da i danas velik broj ljudi tako misli. Moždani udar može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi. Da bi ga se izbjeglo, važno je kako živite i što radite sami sa sobom. Stoga, ovakve akcije su vrijedne i uče javnost što je moguće napraviti kako se to vama ne bi dogodilo", istaknula je. 

Svoje je iskustvo, između ostalog, opisala u knjizi Ono što ostaje, uvijek ljubav je. 

"U knjizi sam pokušala opisati sve što moj život čini boljim i ljepšim i podijeliti s čitateljima savjete koji bi im pomogli da žive sretnije, nije to knjiga o moždanom udaru, to je knjiga koja će vam pokazati kako nastaviti radosno kroz život nakon što doživite bolest i ostanete bez onih koje volite. Sve sam to proživjela i ako je meni nakon svih mojih 'udaraca' moguće živjeti sretno – onda to doista može svatko", tvrdi Ivana. 

Ispričala je kako je nakon moždanog udara puno toga promijenila u svom životu jer ju je, kako kaže, način na koji je ranije živjela i doveo do moždanog udara. 
"Moj način razmišljanja i pretjerano strahovanje dovelo me do moždanog udara, a i liječnici su potvrdili da sam pretjerala sa stresnim životom. Kad sam shvatila da je to bilo doista tako i da ne želim da se to ikada ponovi, promijenila sam svoj način života. Postala sam mirnija, zdravija, optimističnija, ali i zahvalnija", zaključila je.