LJUDI su ponovno zaboravili na to da posjeduju moć ne gledati stvari, ljude i pojave koje ne žele i koje bi ih mogle šokirati, zgroziti, osupnuti i skameniti, a to je po tko zna koji put rezultiralo time da su šokirani, zgroženi, osupnuti i skamenjeni stvarima, ljudima i pojavama koje nisu ni trebali gledati.

Novi predmet šoka je spot I'm Not Here to Make Friends britanskog pjevača Sama Smitha koji očito prolazi kroz svoju "slutty fazu" pa je odlučio snimiti spot (i album) u kojem tu svoju transformaciju slavi. 

Budući da mnogi od nas žive toliko dobro da velik dio svog vremena i energije mogu tratiti na opsesivno lupetanje o temama koje nemaju apsolutno nikakve veze s nama, određena se skupina odlučila apsolutno uznemiriti oko sadržaja "spornog" spota, a budući da svi duboko u sebi u najgorem slučaju barem nagađamo da je ovo potpuno nebitno, uznemireni su ovo odlučili pretvoriti u društveno relevantnu temu. 
Što ova tema definitivno nije. 

Šok, zgroz i osup

Problem je navodno to da je Sam Smith baš neoprostivo droljast. Sve je prepuno hiperseksualiziranog sadržaja, sve je prepuno transvestita, transseksualaca, homoseksualaca, nimalo prikrivenih referenci na "zlatni tuš", muških sisica, guzica i ostalih detalja koji su šokirali gledatelje koji se u šoku pitaju: "Čemu sve ovo?"

Naravno, to povlači i klasično pitanje što to "sile mraka" serviraju našoj djeci jer "bla bla nešto jadna djeca". 

To je pristup koji su nekoć koristili konzervativci, ali danas je omiljeno oružje više-manje svih ideoloških skupina koje su, između ostalog, zaboravile i da posao glazbenika i umjetnika primarno orijentiranih na odraslu publiku nije da odgajaju djecu niti njihove praznoglave roditelje koji otkako se pojavio prvi televizor odbijaju prihvatiti činjenicu da su upravo oni vratari na ulazu popkulturalne riznice svojih klinaca. 

Odgovornost glazbenika je da budu autentični, zanimljivi, talentirani, zabavni ili što god im pomaže da dopru do ciljane publike. Odgovornost roditelja je da brinu o svojoj djeci. To uključuje i izbor sadržaja koji će djeca gledati. Je li kontrola sadržaja postala teža? Definitivno, ali nošenje tog tereta potpisali ste istog trena kada ste birali hoćete li s ovog puta s kontracepcijom ili "na divlje". 

A što se šokiranih odraslih osoba tiče. Iskreno, tko vas jebe. 

Tisuću zašto, tisuću "koga briga"

Problem je u tome da osim svega navedenog zaboravljate i da niste djeca i da država, zakoni, društvene mreže i YouTube algoritmi nisu roditelji koji bi vas cenzurom trebali zaštititi od potpuno dopuštenih sadržaja koje ne želite vidjeti.

Ta je odluka prepuštena vama jer netko je zaključio da raspolažete s dovoljno zdravog razuma i zrelosti da se nećete opetovano izlagati sadržaju koji vas na bilo koji način uznemiruje. Nošenje tog tereta potpisali ste po ulasku u punoljetnost. 

Ne želite gledati taj spot jer vas vrijeđa? Ne gledajte ga. Ne želite da ga gledaju drugi jer vas osobno vrijeđa? Odjebite. 

Sve ostalo vezano za ovaj spot je klasično drobljenje pizdarija kojih je internet ionako prepun. Ovaj spot nije ništa što već bezbroj puta nismo vidjeli. Ako ste proživjeli ili barem malo proučili sedamdesete i osamdesete, muškarci odjeveni u žensku odjeću više vas stvarno ne bi trebali šokirati. Ako ste proživjeli dvijetisućite i dvijetisućedesete, forsiranje seksa u spotovima u ovoj vam fazi već vjerojatno izlazi na dupe. 

Je li ovo previše? Je li normalno? Što je normalno? Gura li nam netko "LGBTQ+ agendu"? Postoje li dvostruka mjerila zato što je Sam Smith debeli they/them i nitko ne bi zucnuo da je isti spot snimila Cardi B ili Nicki Minaj (a snimile su, više puta i ljudi su se također uznemirili)?

Imate potpunu slobodu do iznemoglosti raspravljati o tome na internetu, ali ne zaboravite da su nas društvene mreže prvo uvjerile da je nekog briga za ono što mislimo i piskaramo u objavama, nakon toga su mediji krenuli linijom manjeg otpora i počeli prenositi sva ta drobljenja gluposti, a nakon toga je sve krenulo nizbrdo. 

Ili možda nije. 

Možda je oduvijek bilo tako samo što sad imamo uvid u svaku misao koju je netko istovario u svakoj sekundi dana.

Četiri minute i tri sekunde su previše vremena

Stoga, završimo ovo poput Baza Luhrmanna u Sunscreen Songu. 

Ne zaboravite da je ovo samo neki spot, da ovo nema apsolutno nikakav utjecaj na vaš život, da vaši ljutiti komentari nemaju apsolutno nikakav utjecaj na svijet, da se još jednom podsjetite da Sam Smith uopće nije ni pjevač kojeg ste ikada slušali, a ovo je još samo jedna u nizu pjesama koje ne morate slušati, da uvijek možete prebaciti na spot Alena Hržice koji u parku lijepo pjeva o vjeri dok se u pozadini izmjenjuju prizori kamenih križeva i misnog slavlja, da dan ima samo 24 sata, ovaj spot četiri minute i tri sekunde koje ste mogli potrošiti na istezanje (koje je dokazano dobro) ili da se javite roditeljima i pitate ih kako su i da ste vrijeme koje ste potratili na online natezanje oko toga želite li da vaša djeca gledaju ovakve stvari mogli provesti s djecom koja u ovom trenutku vjerojatno gledaju nešto što vam se ne bi svidjelo.

Ali najbitnije je to da budete zahvalni na bezbrižnom životu koji živite jer ako je spot Sama Smitha nešto što vas je istinski raspizdilo, a živite u Hrvatskoj - vi ste sretan čovjek. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.