Screenshot: YouTube

Svibanj 1988: Suzana Mančić nije narodno vlasništvo a krevet je za odmor i san - izjavljuje prva loto-dama Jugoslavije svjesna svojih vrijednosti koja se okrenula pjesmi i uživa na estradi...

"Ne, ne! Nikakvo pipkanje ni štipanje! Nisam ja od te sorte. Da, točno je, mnogi bi se uhvatili za ono što nije dopušteno, a kod mene je dopušteno samo gledanje i slušanje. Suzana Mančić nije narodno vlasništvo, ja držim do sebe i zato prste k sebi!"

Tako govori prva "loto-dama" Jugoslavije. Prva, ali ne i jedina, jer je utorkom na TV-ekranu dobila nasljednicu. Suzane više nema, čarobne kuglice zamijenila je mikrofonom i novokomponiranom pjesmom.

"Unosnije ili ne, sasvim je nevažno. Točno je da je Loto donosio popularnost, da me utorkom gledalo milijun očiju, za sve sam bila dobra vila. Ili loša, svejedno, kako je tko gledao i dobivao. Ali godine čine svoje. Dosadila sam TV-ekranu i loto-igračima, ali, bogami, i te kuglice su dosadile meni. Ne znam, možda ću se zaželjeti povratka, možda ću opet patetično govoriti dobitnu kombinaciju, no sad je sasvim sigurno da sam u drugom fahu. Okrenula sam se pjesmi, uživam na estradi, putujem Jugoslavijom i izvan njenih granica i pjevam. Dobro me primaju, pa i traže, čak smatram da sam učinila i poneki korak unatrag ako usporedim Loto i pjevanje. Previše sam bila vezana za te utorke, ali ne žalim. Bili su to divni petminutni TV-sastanci.

Suzana Mančić, ljepotica za mikrofonom. S pjesmom na usnama, s obaveznim čarobnim smiješkom. Loto i pjesma za uvod, ljepota i muškarci za nastavak. Otvoreno, bez dlake na jeziku. Važi?

"Zašto ne! Nema tu nikakvih zabranjenih tema, nisam ja mala, svjesna sam sebe i svojih vrijednosti. Itekako dobro znam da je devedeset posto muškaraca na listama mojih obožavatelja. Neke žene me mrze, neke mi zavide, malo njih mi odobrava ono što posjedujem. A to je prirodna ljepota. O njoj se sama brinem. Malo kad odlazim k frizeru, pedikeru, kozmetičaru. Ponajčešće sam "sam svoj majstor". Slično je i s garderobom. Ja zamislim, nabavim tkaninu, mama mi sašije. Eto, to je razlog što često imam lijepu, a jeftinu garderobu. Ja sam takva. Jednostavna! Takav mi je stil - od frizure do haljine, od privatnog života do nastupa na rasvijetljenoj pozornici.

Nisu vam muškarci samo obožavatelji. Ima i onih drugih, zavodnika, ljubavnika, mnogi nude i brak.

"Kako ne! Da vidite samo tu poštu, ta pisma, te izljeve ljubavi! Mnogi bi ovo, mnogi ono. Ma, što ovo i ono, rekli smo, bez dlake na jeziku. Jedni bi brak, drugi samo ljubavni sastanak, treći bi me vodili u krevet. Jedni nude ljubav, drugi novac. Jedan mi piše da mi za jednu večer nudi "alfa romeo", drugi mi šalje kilogram makedonske riže. Šalju cvijeće, nazivaju noću, uzdišu i plaču, kume i zaklinju. Ali to su muškarci. Ne vrijedi im popustiti. Vidite, za sve to nemam vremena. Nemam ni stalnog momka, mislim da za to još postoje i vrijeme i prilike. Zasad volim note i pjesmu, prijatelje i dobru kuhinju. Volim biti u kuhinji, sama pripremati jelo, ribe naprimjer. I slatkiše, obožavam slatkiše, ali me uništavaju, strahovito mi nabijaju višak kilograma.

Loto i pjesma. Ostalo je postrani. Modne piste, izbori ljepotica, film, TV-drama...

Pa nisam voljela izbore za mis, a što se filma i TV-drama tiče, valjda ne odgovaram režiserima. Ne znam, možda i za to dođe neka ponuda, mogućnost uvijek postoji, zar ne?

Složili bismo se, iako... govore. .. vidjeli su vas neki na video-kazetama...

Čula sam i ja za te priče. Suzana Mančić na nekim talijanskim porno-kazetama! Glupost, jer nikada to ne bih radila, nisam te vrste. Sada, kad ste me povukli za jezik, reći ću vam istinu: da sam htjela nekima u krevet, sigurno bih glumila u filmovima jugoslavenskih režisera! I nekih stranih. Ali krevet je za odmor i san, a ne za put u zvijezde. Moje tijelo se gleda na pozornici, tko hoće neka me tu pogledom skida i ima. Drugačije neće ići! Rekoh, da sam krevet upotrijebila za put u slavu, već odavno bih imala vlastiti stan i mnogo, mnogo novca. Ovako sam u jednosobnom stanu svoje mame. Čista obraza. Zapamtite, kod Suzane Mančić nema pipkanja, nema ni kreveta za putokaz k uspjehu. Ako može glasom i stasom, onda važi, ali da krevet bude propusnica, to ne važi.

Muškarac, onaj pravi, izabranik Suzanina srca, kakav bi trebao biti?

Visok, crn, brkat, inteligentan, pametniji od mene. I bogat, jako bogat, da nadoknadi sve ono što Suzi Mančić nije uspjela na svom putu kroz Loto i pjesmu. Takav još nije naišao na moj put. Ali, znam, naići će. Onda će biti kraj. Zgrabit ću ga i neću ga puštati. Ni ja njega ni on mene. Tada neću pitati za slavu, za pjesmu i Loto-kuglice. Tada ću krenuti na svoj životni put u sasvim drugom pravcu. Na put koji vodi k sjajnoj supruzi, majci, kućanici. Ja za sve to imam i vremena, i volje, i snage. O svemu tome razmišljam, za sve pravim planove i čekam svoje vrijeme. Samo takav čovjek imat će Suzanu Mančić, njezino tijelo, njezin krevet. Zbog toga nema pipkanja po meni, nema poziva u krevet. Sve je to rezervirano za muškarca kojeg ću jednoga dana susresti.

Pa, povjerujmo joj. I, prste k sebi. Suzi Mančić ima duge nokte i neugodan je njihov trag.

Razgovarao: Ivica Vukotić (Top, 1988.)
 

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Suzanu Mančić instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tagove: Suzana Mančić

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku,  dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.