ČASOPIS Cavalier objavio je 1975. godine čudnu kratku priču Stephena Kinga pod nazivom The Lawnmower Man, o Haroldu Parketteu, tati iz predgrađa koji unajmljuje tvrtku za njegu travnjaka da pokosi njegovo zaraslo dvorište. Nađe se suočen s čudnim, ali veselim čovjekom koji očito radi za grčkog boga Pana i čija čarobna kosilica kao da ima vlastiti um.

Kad se čovjek skine do gola kako bi jeo pokošenu travu naočigled svakog radoznalog susjeda, nesretni stanovnik predgrađa zove policiju, koja dolazi prekasno - Parkette postaje posljednja žrtva čovjeka kosilice. New Line Cinema izdao je 1992. godine filmsku adaptaciju izvorno nazvanu Stephen King's The Lawnmower Man, koja je imala toliko malo sličnosti s Kingovom originalnom pričom da je autor tužio distributera i tražio da se njegovo ime ukloni iz naslova i marketinga - i pobijedio.

Priča od 10 stranica sama po sebi nije dovoljno velika za dugometražnu adaptaciju, pa je Allied Vision, koji je bio vlasnik filmskih prava za djelo, angažirao pisce Bretta Leonarda i Gimela Everetta, koji su pomiješali Kingovu priču s vlastitim, već postojećim scenarijem Cyber God.

Rezultat je bio bizaran križanac između Flowers for Algernon i Lucy. U njemu se čovjek s intelektualnim invaliditetom po imenu Jobe Smith (Jeff Fahey), koji zarađuje za život košenjem travnjaka, podvrgava znanstvenim eksperimentima osmišljenim da ga učine pametnijim, a uključuju ubrizgavanje nootropika te ga uključuju u razrađenu verziju virtualne stvarnosti.

Kad njegov IQ skoči debelo iznad prosjeka, on razvija nadnaravne sposobnosti kao što su čitanje misli i telekineza te ih počinje koristiti da bi se osvetio onima koji su mu nanijeli nepravdu. Na kraju se odlučuje transformirati u biće čiste energije i stopiti se s internetom.

Jobe ne izgleda i ne ponaša se nimalo poput Kingova bezimenog poganskog vrtlara, a sjeme Kingove priče prisutno je samo u jednoj sceni, u kojoj Jobe ubija nasilnog oca svog mladog prijatelja Petera svojom divovskom, telepatski upravljanom crvenom kosilicom.

"Toliko je labavo temeljen na priči Stephena Kinga da predstavlja prevaru"

Nakon što je King dobio primjerak scenarija u jesen 1991., on i njegov odvjetnik počeli su vršiti pritisak na Allied Vision i New Line Cinema da skinu njegovo ime s njega, a tu kampanju je vodio sve do izlaska filma u ožujku 1992.

King je zatim vidio film, koji se u tom trenutku još uvijek zvao Stephen King's The Lawnmower Man, na prvoj projekciji, a iako je priznao da je vizualno "izvanredan", bio je "još uvijek nesretan trolovima u New Line Picturesu". Recenzije filma bile su osrednje do negativne, što je dodatno potpirilo Kingove tvrdnje da bi njegova povezanost s filmom naštetila njegovoj umjetničkoj reputaciji.

Kritičar Steve Newton napisao je u Georgia Straightu: "Čovječe, oni su zaista zagrebali dno Stephena Kinga za ovaj film. Očajan pokušaj da se zaradi na Kingovom imenu - možda potaknut Oscarom nagrađenim uspjehom Miseryja - nikada prije nije bio tako očit. Ovim tempom sigurno možemo očekivati ​​vrhunski teror i jezive šokove poput Popisa namirnica Stephena Kinga." Kritičar Washington Posta Richard Harrington rekao je da je film "tako labavo temeljen na priči Stephena Kinga da predstavlja prevaru".

Krajem svibnja 1992. King je podnio tužbu protiv New Linea kako bi se njegovo ime uklonilo iz filma i tražio odštetu u obliku cjelokupne dobiti koja se može pripisati korištenju njegovog imena. U to vrijeme film je zaradio 30 milijuna dolara na blagajnama, a slučaj je riješen godinu dana kasnije, kada je sud odlučio da New Line mora ukloniti Kingovo ime iz naslova te je dodijelio Kingu 2.5 milijuna dolara odštete.

Nisu se držali presude pa su upali u nove probleme

Međutim, New Line je već u kolovozu 1992. objavio kinoverziju i redateljsku verziju filma na VHS-u s Kingovim imenom nalijepljenim preko cijelog pakiranja, kao i na promotivnim posterima. Kako bi ispravio problem, sud je naredio New Lineu da pošalje nova pakiranja svim trgovcima koji prodaju vrpce zajedno sa zahtjevom da ih trgovci stvarno koriste.

No tu situacija postaje zaista zanimljiva. U lipnju 1993. King je poslao privatne istražitelje u videoteke u pet gradova diljem zemlje kako bi otkrili je li New Line slijedio naloge suda. Na njegovu frustraciju, istražitelji su otkrili da je njegovo ime još uvijek jasno vidljivo na gotovo 90% vrpci koje su provjerili.

King je ponovno pokrenuo tužbu protiv New Linea na sudu, gdje je utvrđeno da je distributer uložio samo simboličan napor da se pridržava prvotne sudske direktive. New Line je optužen za nepoštovanje suda i naređeno mu je da Kingu plaća 10.000 dolara dnevno dok se problem ne riješi te svu zaradu od prodaje VHS-a od prethodne sudske presude.