Kad je Kolinda progovorila, spustile su se tisuće muških spolovila

Kad je Kolinda progovorila, spustile su se tisuće muških spolovila
Foto: Index/Goran Stanzl/PIXSELL

SVAKI put kada se hrvatski političari samo dotaknu priče o demografiji, diljem Hrvatske istog se trena spusti na desetke tisuća kuraca jer ništa ne djeluje toliko destimulirajuće kao još jedan pokušaj HDZ-ovaca da natjeraju Hrvate na razmnožavanje.

To je nedavno učinila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je stala pred narod i servirala još jedan sastavak u kojem iznosi viziju Hrvatske kao države iz koje mladi ne odlaze, u koju se iseljenici vraćaju, u kojoj domaći poduzetnici zarađuju, a jednorozi i pegazi žive u harmoniji. 

Naravno, sve to dolazi od iste osobe koja je prije nekoliko godina predvidjela da će "Hrvatska biti jedna od najrazvijenijih zemalja EU". 

Njezin je "sastavak" naišao na mlake reakcije, ne samo medija i političkih oponenata već i predstavnika vlade koju vodi stranka koja ju je na ovo mjesto i instalirala. Iako je u tom moru svega i svačega moguće pronaći i suvislih prijedloga, ne smijemo zaboraviti da i sat koji stoji pokazuje točno vrijeme dva puta dnevno. 

Ipak, pojedini su nas prijedlozi oduševili, a posebno se isticao onaj o besplatnim kartama za kazalište i isti je zapravo i najglasnije odjeknuo pa smo vođeni takvim i sličnim trenucima čiste genijalnosti kojima smo svjedočili kroz dugu povijest HDZ-ove pronatalitetne politike, odlučili baciti još nekoliko prijedloga. U njihovom stilu.  

Vrati se da bi otišao

Malo je toga oduševilo Hrvate kao poziv upućen iseljenicima da se vrate i školuju u Hrvatskoj jer zašto se školovati u svijetu ako manje od toga možete dobiti u državi iz koje su njihovi roditelji zbrisali glavom bez obzira? Zašto bi mladi Hrvati iz Australije, Njemačke ili Kanade bili zakinuti za "hrvatsko iskustvo"?

Hrvatska se specijalizirala za obučavanje studenata koji nakon završenih fakulteta odlaze u inozemstvo, gdje su uvjerljivo najobrazovniji konobari, pomoćni kuhari ili zaposlenici u skladištu. 

Kada vam pođe za rukom toliko slomiti čovjeka u naponu snage i natjerati ga da zapali za Irsku i iza sebe ostavi roditelje, djecu i prijatelje, znajte da ste učinili pravu stvar. Uništili ste mu volju za životom, ali stvorili ste svjetskog putnika. 

Poruka je jednostavna: "Vratite se da biste otišli." 

Ukinuti medije

Predsjednica je spomenula još jedan veliki problem zbog kojeg mladi masovno odlaze iz Hrvatske, a taj je problem nedostatak optimizma. Mladi kao da više ne vjeruju da ih u ovoj zemlji očekuje svijetla budućnost. 

Kao da je u njima prestao tinjati žar za nastavkom borbe za ovu državu koju vode rotirajuće garniture nesposobnih i gramzivih parazita koje na izborima biraju gomile autodestruktivnih mazohista čiji cilj kao da je potpuno uništiti budućnost unuka svojih unuka. 

Kako im vratiti vjeru u bolji život? Ako je vjerovati premijeru Plenkoviću, postoji samo jedno rješenje, a to je - ukinite medije. 

Mediji su krivi jer ako te netko svakodnevno ne podsjeća da mladi ljudi masovno iseljavaju, mladi ljudi masovno ne iseljavaju. To jest, iseljavaju, ali ti to ne znaš i to u tebi, nagađa se, budi nadu jer mladi ostaju. To, doduše, može stvoriti zbunjenost. Jednog jutra samo se probudiš i shvatiš da je pola tvoje ulice netragom nestalo. Zoveš prijatelja na kavu, broj je isključen. Pozoveš drugog, ni on se ne javlja, a ni treći nije dostupan. Počinješ vjerovati da te ljudi izbjegavaju.

Međutim, valja se zapitati što je bolje, vjerovati da je problem u tebi ili u državi? Pravi domoljub znat će pravi odgovor na ovo pitanje i to u njemu budi optimizam.    

Problem putovnice

Jedna od učinkovitih mjera sprječavanja odlaska mladih ujedno je i najjednostavnija. Ukratko, ne možeš otići ako ne možeš otići. Kako to postići? Ne izdavati putovnice. 

Ne zaboravimo, osim medija kriva je i ta neobuzdana sloboda neukrotivog mladog čovjeka koji neprestano sanjari o odlasku. Ne zato što je na to prisiljen, već zato što ta mogućnost postoji. 

Neke ptice nikad ne polete. I što im fali?

Prisjetiti se mudrih riječi don Ante Bakovića

Nitko nije bio veći borac za natalitet od pokojnog don Ante Bakovića koji je rafalno ispaljivao niske bisera kao što je nezaboravna: "Rađajte se, braćo katolici, i to pod svaku cijenu se rađajte! Malo je petero djece, malo je sedmero djece! Rađajte, kršćanske majke! Spašavajte našu pustu Istru, Liku i Gorski kotar! Rađajte dvocifreni broj djece kao što su majke u Janjevu rađale dvocifren broj djece!" 

Dakle, sve je jasno. Dvocifren broj djece. 

Međutim, to stvara neke, čisto logističke prepreke, pa to valja kombinirati s prijedlogom još jedne velike uzdanice hrvatske pronatalitetne politike, bivše ministrice socijalne politike i mladih Bernardice Juretić koja je svojevremeno došla na briljantnu ideju da bi obitelji nakon trećeg djeteta trebale biti oslobođene poreza na kombi. A budući da kombi nije dovoljan, sljedeći logičan korak je autobus. 

Mnogočlane hrvatske obitelji uokolo bi jezdile kao bande u "Pobješnjelom Maxu", s gomilom musavih klinaca koji vise s prozora trošnih autobusa i urlaju dok otac stoji na krovu i na gitari iz koje suklja vatra prži rif iz "Geni kameni".   

365 dana za život

Ako je vjerovati napisima, broj pobačaja u Hrvatskoj pada pa ih je prošle godine zabilježeno 6145 (800 manje nego prošle godine), ali to je i dalje prevelik broj. 

Stoga, akcija "40 dana za život" jednostavno nije dovoljna. Da je 40 dana dovoljno, danas bi nas bilo dvostruko više, ali pali smo ispod četiri milijuna što znači da volonteri koji mrmore pred bolnicama trebaju ozbiljno zapeti. 

Rješenje je dežurati svih 365 dana jer ako nešto može smanjiti broj pobačaja to su babe koje mrmljaju čarolije i nose transparent s citatom "Dragocjena si u mojim očima" koju pripisuju Bogu koji je, ako je suditi prema ovom liričkom dragulju, očito pisao cmoljave tinejdžerske pjesmice za boy bendove. 

Savršena demografska mjera

HDZ-ovcima "1000 eura po djetetu" zvuči kao čisti afrodizijak u formi pronatalitetne mjere. Svima drugima zvuči kao tragikomičan poticaj za "uzgajivače Hrvata" koji bi, čim čuju te dvije čarobne riječi, trebali uzjahati supruge i započeti s uzgojem ove rijetke vrste. A budući da nitko djecu ne doživljava kao muflone ili jelene lopatare, njihove mjere redovito nailaze na podsmijeh. 

Štoviše, ako vam ovih tisuću eura po djetetu zvuči primamljivo, to je vjerojatno najbolji razlog da svoj rasplodni instinkt zauzdate i držite ga na lancu dok ne pronađete dobro plaćen posao. 

Međutim, od svih demografskih pizdarija koje su tijekom svih ovih godina ispalili, HDZ-ovci su uspjeli u jednom i u tome već godinama bilježe odlične rezultate. 

Stvorili su vojsku mladih ljudi koji su rano shvatili da je bitno raditi poslove na kojima se njihov rad cijeni. Počet će klimavo, ali s vremenom će napredovati, promijeniti posao, pronaći bolji i kad-tad kupiti stan, kuću i auto. Svi ti mladi ljudi jednog će dana vjerojatno odlučiti osnovati obitelji. Te obitelji neće imati dvocifreni broj djece, ali neki od njih vjerojatno neće stati na jednom djetetu. Odgajat će ih, raditi, plaćati poreze i voditi normalne živote. 

Na njihovu sreću i sramotu domaćih parazita, bit će to u Irskoj. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara